Teorija zavjere

U ovom regionu „balkanski teoretičar zavjere“ je kralj. Vjeruje da je invazija na Irak izvršena zbog nafte, da je Kineska ambasada u Beogradu namjerno bombardovana i tome slično.

Ni brane na Morači nisu izuzetak. Teoretičari zavjere vjeruju da su već data obećanja i postignuti dogovori. Ovonedjeljno odlaganje tendera očigledno im ima neko mračno značenje.

Problem sa teoretičarima zavjere je što oni ne vjeruju u jednostavno objašnjenje. Moje lično iskustvo vezano za projekat brana na Morači, dok sam radio kao šef kancelarije UNDP-a u Crnoj Gori, to potvrđuje.

Na samom početku ove priče sreo sam se sa konsultantom Organizacije Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) angažovanim da pomogne ministarstvu gospodina Gvozdenovića u razvijanju Nacionalne strategije za razvoj energetike (NEDS).

Ovaj konsultant mi je sa sigurnošću saopštio da će se na Morači graditi sistem brana i da će u tome Vladi pomoći UNIDO.

Teoretičari zavjere mogli bi reći „Aha! Skrivene namjere“, ali zar neko razuman ne bi rekao da je ovo samo lično mišljenje jednog suviše entuzijastičnog konsultanta?

Doprinos UNDP-a razvoju energetske strategije sastojao se u tome da angažuje renomiranu britansku konsultantsku kuću Lend juz konsalting (LUC) koja je pripremila, u stručnom smislu ključnu, Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu (SEA) strategije.

LUC u izvještaju od 200 strana nije podržao dva od 23 cilja kojima je NEDS strateški posvećena. Ova konsultantska kuća je ukazala na neke značajne kontradiktornosti u NEDS-u u vezi sa branama na Morači.

One se odnose na unutrašnju neusklađenost između NEDS-a i drugih okvira i planova koje je usvojila Vlada, prijetnje za Skadarsko jezero i rijeke Moraču i Taru, kao i na zabrinutost zbog zemljotresa i nedovoljnu usklađenost sa međunarodnim konvencijama i direktivama.

Kao rezultat rada LUC-a, pozvali su me u sjedište UNIDO-a u Beču gdje smo razgovarali o tome kako da „popravimo“ nacrt energetske strategije.

Na pola sastanka nam se pridružio Ranko Vujačić, direktor Odjeljenja za operativnu podršku, sektor za programe i menadžment UNIDO-a koji je želio da zna „da li je sve sređeno“. Kada se sastanak završio, pozvao me da proćaskamo za ručkom.

Gospodin Vujačić je, dok smo uživali u dezertu, napomenuo kako su on i njegova supruga imali čast da ugoste Mila Đukanovića na večeri u Beču.

Teoretičari zavjere bi u ovome mogli vidjeti dokaz „neformalne mreže uticaja“, drugi vide racionalno objašnjenje. Prvo, gospodin Đukanović ima pravo da večera s kim god želi, drugo, s obzirom da je 2006. gospodin Vujačić postao počasni predsjednik austrijsko-crnogorskog udruženja, očito je bilo državnih pitanja o kojima su razgovarali.

Pa šta ako je 2007. gospodin Jumkela, generalni direktor UNIDO-a, na svom poslovno-turističkom putovanju posjetio Crnu Goru? Tokom te posjete je izjavio: „Pošto se Crna Gora deklarisala kao ekološka država, nadležni vide UNIDO kao ključnog partnera u realizaciji Vladinih ciljeva.

A kako je energetski deficit jedan od najneodložnijih problema sa kojim se suočava Crna Gora, pomoć UNIDO-a u formulisanju strategije energetskog razvoja zasnovane na potencijalu hidroenergije je od prevashodnog značaja“.

Sada, prije nego što svi počnu da donose preuranjene zaključke, kažimo pošteno – ko ne bi volio da provede neko vrijeme na prelijepoj crnogorskoj obali i zar nije čast imati posjetioca tako visokog ranga? Nego, dosta o UNIDO-u.

Prijateljski savjet uz kafu revnosni teoretičari zavjere tumače kao signal da nije baš sve u redu. Dakle, kad bih ja ispričao kako me je bivši ministar pozvao u „Grand kafe“ da bi mi dao neke savjete o karijeri i objasnio koliko bi pozitivna preporuka Vlade mogla biti važna za buduća unapređenja, kod nekih bi se možda počele paliti lampice. Ja kažem – paranoja!

Razgovor jeste počeo o mojoj karijeri, ali je ubrzo nastavljen o tome kako je ministar Gvozdenović navodno „nezadovoljan“ radom UNDP-a u vezi sa NEDS-om.

Takođe su me podsjetili, najdiplomatskijim rječnikom, da je moja nova šefica iz Njujorka, generalna podsekretarka UNDP-a Kori Udovički – bivša ministarka energetike u Srbiji – „veoma dobra prijateljica“ ministra Gvozdenovića.

Ono što bi teoretičari zavjere ovdje možda previdjeli je to da su ove pojedinosti samo podaci, a da je dobar savjet od mudrog savjetodavca uvijek dobrodošao.

Istina je da sam ubrzo poslije te kafe, 28. januara 2008, dobio pismene instrukcije od podsekretarke UNDP-a Kori Udovički u kojima mi saopštava da je sa njom kontaktirao ministar Gvozdenović koji je „nedvosmisleno želio da se uvjeri da je kancelariji (UNDP) i Ministarstvu potpuno jasno kako ići naprijed, a da to NIJE osporavanje sadržaja (energetske) strategije“.

Iako ovo velikim slovima napisano „NIJE“ izgleda potpuno isto kao u mojoj kopiji prepiske, siguran sam da je ovdje možda došlo do nesporazuma.

Nekoliko nedjelja prije ovoga, 11. decembra 2007, tadašnji premijer Šturanović – na sastanku Nacionalnog savjeta za održivi razvoj – pozvao je međunarodne organizacije da podnesu novu rundu komentara na nacrt NEDS-a, a teško da bi jedan ministar protivrječio svom premijeru?

Koristeći ovaj primjer, mislim da smo ustanovili da postoje racionalna objašnjenja za ono za šta bi se teoretičari zavjere uhvatili kao za „dokaz“ prikrivenih prijetnji ili zloupotrebe položaja.

Međutim, što se tiče komentara na nacrt strategije koje je tražio Šturanović, primio sam dalje instrukcije od Kori Udovički u kojima se od mene traži da budem „ljigav“ u upravljanju tim odgovorom.

Već čujem povike o „mutnim radnjama“, ali ne, molim vas, stanite i razmotrite sljedeće. Kada su gospođu Udovički – kao srpsku ministarku energetike – pitali šta treba da rade siromašni građani da bi izašli na kraj sa povećanjem cijena struje, mislim da je rekla da treba da prodaju svoje stanove i kupe manje.

Zaista, na sastanku tima UNDP-a u Crnoj Gori, kada se razgovaralo o korupciji, gospođa Udovički je izjavila da korupciju smatra „sredstvom za podmazivanje razvoja unutar neke ekonomije u tranziciji“; što je, istina, po standardima UNDP-a, pomalo neobično. Možda je stil gospođe Udovički neuobičajen, ali je dosljedan.

ALI, čujem vas kako govorite, a šta je sa činjenicom da je u to vrijeme Kori Udovički bila gostujući predavač na UDG, zar to nije dokaz nečeg neprikladnog? Moj odgovor je da treba da priznamo da univerzitet koji su osnovali gospodin Đukanović i profesor Vukotić zaslužuje najbolje predavače koji se mogu naći u regionu.

Međutim, sada sam siguran da teoretičari zavjere skaču, naručuju još jedan espreso i zadihano počinju da biflaju nove činjenice.

Zar ja ne znam da je renomirana skandinavska konsultantska kuća COWI „razvodnila“ negativne nalaze o projektu Morače nakon što je od Vlade dobila veći honorar!

Zar nisam svjestan da se na čelu Međunarodne finansijske korporacije (IFC), kojoj, kao savjetniku na tenderu za Moraču, plaćaju 1,75 miliona eura, nalazi Italijan. Da IFC, čak iako je članica grupe Svjetske banke, nije primjenjivala svoju rigoroznu operativnu politiku (OP) i bankarsku proceduru (BP) na socijalne i aspekte životne sredine predloženih brana.

Moj odgovor je da sam siguran da postoje racionalna objašnjenja za sva ta pitanja.

Pošto sam rekao da to znam, možda postoji veoma dobar razlog zašto je tender produžen, razlog koji neće zadovoljiti teoretičare zavjere i koji se tiče premijera Igora Lukšića.

Gospodin Lukšić je uočio sve manjkavosti što se tiče planiranja i zakonske regulative vezane za razvoj projekta na Morači. Pročitao je komentare parlamenta EU, Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF), NVO sektora i stručnjaka. On brine da li je građanima uskraćena mogućnost da se obrate za pravdu u vezi sa tenderom.

Što je najvažnije, on zna vrijednost novca poreskih obveznika. Potrošiti dodatnih 150 miliona eura od novca građana na loše osmišljenu i potencijalno veoma štetnu branu, da bi se 90 odsto tu proizvedene energije izvozilo, za jednog državnog službenika nema mnogo ekonomskog zdravog razuma.

Naročito ako taj novac može donijeti 100.000 puta više koristi za njegove građane ukoliko se iskoristi kako bi se pomoglo malim preduzećima i domaćinstvima da postanu energetski efikasniji.

I tako, teoretičari zavjere, bojim se da će se dokazati da ovaj put niste u pravu. Tender za brane na Morači možda je, poput Valdanosa, odložen jer gospodin Lukšić namjerava da ga otkaže zbog toga što nema smisla na bilo kom racionalnom nivou.

( Garret Tankosić-Kelly )