Sadat stigao u Ulcinj, nije vjerovao da se o njemu priča na internetu
Tražim torbu-nema je. Uzeh šuri pare i kažem momku na rampi da moram nazad jer sam izgubio pare i dokumenta, a on me tada pita jesam li ja Sadat Gorana...
Goran Sadat?!? Ko ti je taj? Sigurno nije Ulcinjanin! Možda je neko od izbjeglica iz Hrvatske?! Sigurno se samo registrovao u Ulcinju, samo su neke od reakcija zbunjenih Ulcinjana anketiranih sinoć da li poznaju sugrađanina Gorana Sadata čijem je kućnom budžetu altruistički gest radnika Hrvatskih autocesta iz Benkovca Iva Jurice spasio cijelih 10.000 eura.
Kako je danas objavila „Slobodna Dalmacija“, Jurica je u srijedu popodne na benzinskoj pumpipronašao torbu sa novcem i dokumentima „Gorana Sadata iz Ulcinja“. Tašna je bila kilometar nakon pumpe na desnoj zaustavnoj traci, a Ive je nije htio otvarati, već ju je stavio u trezor. Policija iz Solina je utvrdila da su u novčaniku 10.000 eura „te dokumenti Crnogorca koji je bio na proputovanju kroz Hrvatsku“.
“On je bio šokiran i iznenađen kad smo mu vratili torbicu, častio je redom sve nas, iako sam odbijao, doslovno mi je ugurao u ruke nagradu”, prenijela je „Slobodna“ izjavu Jurice.
Dilemu ko je zapravo misteriozni Goran, raziješio je večeras poznati ulcinjski privrednik Pavle Pepđonović. Iako ga je telefonska molba „Vijesti“ zatekla na službenom putu u Ljubljani, Pepđonović je nesebičnim angažmanom za svega pet minuta preko prijatelja iz Ulcinja utvrdio pravi identitet srećnika-omaškom hrvatskih kolega došlo je do inverzije imena i prezimena Ulcinjanina koji se u stvari zove Sadat Gorana.
Odmarao, pa zaboravio torbicu
“Vozio sam djecu i šuraka u Ulcinj, jer je sada u Švajcarskoj dvonedjeljni raspust, svratili smo na pumpu kod Splita da natočimo gorivo. Malo smo protegli noge, a kada sam djecu sjeo na zadnje sjedište, učinilo mi se da sam tamo stavio i tašnu, međutim, zaboravio sam je na krovu „fieste“ odakle je pala pored puta čim sam se uključio na auto-put.
Bili smo umorni, zbog snijega se dosta čekalo na putevima u Švajcarskoj pa nijesam ni registrovao gdje je torba”, ispričao je „Vijestima“ Gorana (36), Ulcinjanin koji već 15 godina živi i radi u Soloturnu u Švajcarskoj.
Nasmijala ga medijska zabuna oko imena
Ne krijući da se i sam slatko nasmijao medijskoj zamjeni identiteta, Gorana je dodao da je muku uočio tek kada se na naplatnoj rampi latio torbe da plati putarinu.
“Tražim torbu-nema je. Uzeh šuri pare i kažem momku na rampi da moram nazad jer sam izgubio pare i dokumenta, a on me tada pita jesam li ja Sadat Gorana. Ja ne mogu da vjerujem, a on kaže da ne brinem, da su mi našli torbu. Vratili smo se, bio je tamo i Jurica, prvo su malo policajci ispitivali odakle pare, no, sve se dobro završilo. Častio sam Juricu, jedva je pristao da uzme novac.
Došli smo ovamo u Ulcinj, niko ništa nije znao, kad me zovu u petak popodne i vele da sam izašao na internet. Ja mislim da se šale, kad pogledam - istina! U svakom slučaju, ovo je izuzetan gest Jurice i njegovih kolega, veliko im hvala”, rekao je on.
“Rijetko se nađe u današnje vrijeme da neko učini ovakav gest. Prije deset godina sam u Švacarskoj izgubio novčanik i nakon deset dana sam ga dobio nazad u poštanskoj pošiljci, ali, stigao je-prazan!”, ispričao je Gorana.
( Radomir Petrić )