Debitant zasijenio veličine
"Stvarno je velika satisfakcija biti najbolji poenter u Italiji, u jednoj od dvije najjače lige, i to već u prvoj sezoni“, kaže na početku razgovora za „Vijesti“ Saša Starović.
Iako sa samo 22 godine (u oktobru puni 23), Saša Starović je već u debitanskoj sezoni skrenuo pažnju na sebe u jednoj od dvije najjače odbojkaške lige na svijetu – u dresu italijanske Latine, Starović je premašio očekivanja, i prijatno iznenadio sve u klubu i oko njega, vjerovatno i sebe samog. Bivši korektor Budućnosti je, naime, bio je najbolji poenter regularnog dijela sezone A1 lige, koji je završen proteklog vikenda, sa ukupno 492 poena, odnosno skoro 19 poena po meču! Iza njega završili su italijanski reprezentativci Laško (476) i Fei (465), zatim Zlatanov (454), Simeonov (449), Denis (433)...
Starović, koji nije propustio nijedan meč u prvenstvu, drugi je igrač u istoriji Latine kome je pošlo za rukom da bude prvi poenter lige, nakon Franćeska Biribantija (do sredine januara igrač Budvanske rivijere), koji je 2003. godine bio najbolji sa 555 poena u regularnom dijelu prvenstva.
Starović je bio i najbolji napadač lige sa 430 poena iz napada (Laško je drugi sa 401) i prvi po broju poena iz napada po setu (4,22).
„Kad sam stigao u Italiju, u Latinu, nijesam razmišljao o tome da mogu biti prvi poenter lige. Međutim, iz utakmice u utakmicu je išlo dobro, pa se dogodilo da sam se našao na vrhu nekoliko kola prije kraja. Kad sam već bio blizu tog uspjeha, potrudio sam se da ostanem prvi i na kraju regularnog dijela sezone. Srećom, uspio sam, i stvarno je velika satisfakcija biti najbolji poenter u Italiji, u jednoj od dvije najjače lige, i to već u prvoj sezoni“, kaže na početku razgovora za „Vijesti“ Saša Starović, koji se trenutno odmara u rodnom Gacku (Bosna i Hercegovina).
Na klupskom planu sezona, međutim, nije bila jednako uspješna. Latina nije izborila plej-of (jedno od prvih osam mjesta), već je zauzela 12. mjesto, spasila se ispadanja.
„Tu nijesmo bili baš uspješni, kao što smo mogli. Ostali smo u ligi, ali po reakcijama ljudi iz kluba vidio sam da su oni time zadovoljni, radovali su se kada smo izborili opstanak. Uoči početka sezone nijesu nam bili postavljeni neki ciljevi, kao što su plej-of, učešće u Kupu Italije. Mišljenja su se mijenjala zavisno od rezultata koje smo postizali. Na kraju su u klubu, ipak, zadovoljni, posebno zbog moje titule prvog poentera. Meni je bilo stalo to toga, ali se nisam mnogo opterećivao. Vidio sam, međutim, da je njima značajno, posebno navijačima, medijima. Latina je mala sredina, svi su posvećeni odbojci i vaterpolu, pošto su oba tima prvoligaši, tako da su svi u gradu sve proživljavali sa nama“. Na ulici su prilazili, čestitali, nakon poraza saosjećali su se sa nama...Zato mi je i zbog njih, što sam osvojio tu titulu – dodaje korektor srpske reprezentacije.
Još rano za novi klub
Nakon odlaska iz Budućnosti, u ljeto 2009. godine, Starović je potpisao petogodišnji ugovor sa Lubeom iz Maćerate. Međutim, zbog pravila u ekipi može igrati stranac mlađi od 23 godine, pod uslovom da se u isto vrijeme na terenu nalazi i jedan italijanski igra mlađi od 23 godine, Starović je pozajmljen ruskom Uralu, a proteklu sezonu je odigrao na pozajmici u Latini. Na pitanje kakvi su mu dalji planovi, da li ostaje u Latini, ili će u Lube, ili, pak, ponovo u neku drugi klub, Starović kaže:
„Sa Latinom sam imao godinu dana ugovora, za dalje ćemo vidjećemo. Latina bi voljela da nastavimo saradnju, ali ima i interesovanja i nekih drugih klibova iz Italije, iako još uvijek nije bilo ništa konkretno. Ne bih se zaletao, sačekaću malo, da razmislim. Lijepo mi je u Italiji, u svakom pogledu, pa bih volio da ostanem. Međutim, nikad ne reci nikad. Mislim sam ranije da nikad neću igrati u Rusiji, pa sam otišao tamo. Vidjeću šta će na kraju biti. Pošto u oktobru punim 23 godine, mogao bih i u Lube, ali tamo ostaje Omrčen, koji igra na mojoj poziciji, pa je bolje da i sljedeću sezonu provedem negdje gdje ću igrati. Nakon toga ostaju dvije godine ugovora sa Maćeratom, pa ćemo da vidimo šta dalje. Imam ugovor sa Lubeom, ali ću ja odlučiti gdje ću, a njima će pripasti ono što treba da im pripadne“.
U Italiji je ljepše nego u Rusiji
Kako si se adaptirao na život u Italiji?
„Nije mi trebala posebna adaptacija, jer su tamo svi veseli, puni energije, radosni, vrijeme je lijepo, a Rim na pola sata vožnje. Latina ima 120 hiljada stanovnika, ima sve što treba, tu je i more. Atmosfera u ekipi je bila veoma dobra, puno smo družili, i baš sam se lijepo osjećao, tako da mi je sezona brzo prošla. Za mene je to bila velika promjena u odnosu na Rusiju i boravak u Uralu, gdje je bilo veoma hladno, sa čestim vremenskim neprilikama, a kako je vrijeme bilo hladno i ljudi su bili hladni, zatvoreni“.
Gdje ti je bilo bolje na igračkom planu, u Rusiji ili Italiji?
„Lično, oba iskustva su mi koristila, svako na svoj način. U Rusiji sam igrao prvu inostranu sezonu, tamo su svi igrači po „tri metra“, tako da sam i tamo imao priliku da napredujem. U Italiji je sve nekako raznovrsnije. U Rusiji su mogla da igraju samo dva stranca, u Italiji više, a radi se o sve samim svjetskim igračima. U takvim uslovima je ljepše igrati, od svake utakmice se napravi spektakl, navijanje je odlično. Jednostavno, uživanje je igrati u takvim uslovima. Italija mi je sa te strane više prijala“.
Campione Vujević
Jedan igrač bio je velika podrška Staroviću u debitantskoj sezoni u Italiji – proslavljeni crnogorski odbojkaš Goran Vujević, između ostalog osvajač zlatne olimpijske medalje iz Sidneja 2000. godine, koji već punih 14 sezona igra u Italiji. Pored Vujevića je Staroviću bilo znatno lakše da se adaptira u Latini...
"Mnogo mi je značilo njegovo prisustvo, počev od pomoći oko jezika, jer kada sam došao znao sam samo neke osnovne riječi italijanskog jezika. On je tamo već 14 godina i puno mi je pomogao i odbojkaškim savjetima, koje samo on može da pruži, jer se radi o vrhunskom igraču, proslavljenom reprezentativcu. Kad god mi je nešto trebalo, uvijek sam mogao da ga okrenem telefonom, imao sam slobodu sve da ga pitam, a on je uvijek bio na raspolaganju. Goran je miran i staložen tip, a kao čovjek je stvarno izvanredan. Bez obzira na godine, igra odlično, u Italiji ga mnogo cijene, i imaju razloga za to. Osvajao je medalje na svim svjetskim takmičenjima, osvojio olimpijsko zlato, a u Italiji se to mnogo cijeni. Zato ga uvijek prati ime „Campione“ (šampion)“.
Žao mi je zbog situacije u Budućnosti
Staroviću je posebno žao što Budućnost nije konkurentna kao u vrijeme dok je on nosio dres podgoričkog kluba.
„Preko Total tv-a sam djelove mečeva finala plej-ofa između Budućnosti i Budvanske rivijere. Šta da kažem, čim nema ulaganja i finansija, nema ni rezultata. Jedno bez drugog ne ide. Meni je stvarno žao zbog te situacije u Budućnosti, žao mi je što nije na nekadašnjem nivou, jer sam tamo proveo četiri zaista super godine. Ne želim da kažem da se sada ne vodi računa, sigurno je da hoće i žele da naprave neki bolji rezultat, ali nemaju nekadašnju finansijsku podršku, neophodnu za velike rezultate. U ekipu igraju uglavnom mlađi igrači i oni, objektivno, ne mogu da iznesu teret protiv ekipe kvaliteta Budvanske rivijere, koja ima dobru ekipu. Vidim da je čitava liga loša, čuo sam da će iduće sezone barem dva kluba odustati od Prve lige. Žao mi je zbog toga“.
Joksimović je veliki radnik, zato mu se i vraća
Starović je u Budućnost stigao 2005. godine, nakon što ga je na jednom prijateljskom meču u Gacku primijetio sadašnji selektor Crne Gore Ivan Joksimović, koji je tada vodio juniore podgoričkog kluba. Joksimović je odmah prenio utiske tadašnjem šefu stručnog štaba Budućnosti Igoru Kolakoviću, koji je zajedno sa direktorom Ivicom Adžićem odmah krenuo na posao, pa je Budućnost pobijedila konkurenciju svih najboljih klubova iz Srbije, koji su itekako bili zainteresovani za velikog talenta. Povreda Kemala Šećeragića otvorila je Staroviću vrata prvog tima, nakon svega pola godine staža u juniorima, pa je narednih godina zajedno sa Milošem Ćulafićem činio mladi, ali veoma talentovani tandem korektora Budućnosti.
„Mnogo mi je drago zbog njega što je postao selektor, zaslužio je sve to. Ja imam veoma visoko mišljenje o njemu, radi se o velikom radniku, koji je uvijek radio sa velikom željom i ljubavlju, i to mu se na kraju i vratilo. Želim mu sve najbolje u radu, nadam se da će napraviti dobar rezultat – zaključio je Starović.
Iako sa samo 22 godine (u oktobru puni 23), Saša Starović je već u debitanskoj sezoni skrenuo pažnju na sebe u jednoj od dvije najjače odbojkaške lige na svijetu – u dresu italijanske Latine, Starović je premašio očekivanja, i prijatno iznenadio sve u klubu i oko njega, vjerovatno i sebe samog. Bivši korektor Budućnosti je, naime, bio je najbolji poenter regularnog dijela sezone A1 lige, koji je završen proteklog vikenda, sa ukupno 492 poena, odnosno skoro 19 poena po meču! Iza njega završili su italijanski reprezentativci Laško (476) i Fei (465), zatim Zlatanov (454), Simeonov (449), Denis (433)...
Starović, koji nije propustio nijedan meč u prvenstvu, drugi je igrač u istoriji Latine kome je pošlo za rukom da bude prvi poenter lige, nakon Franćeska Biribantija (do sredine januara igrač Budvanske rivijer), koji je 2003. godine bio najbolji sa 555 poena u regularnom dijelu prvenstva.
Starović je bio i najbolji napadač lige sa 430 poena iz napada (Laško je drugi sa 401) i prvi po broju poena iz napada po setu (4,22).
„Kad sam stigao u Italiju, u Latinu, nijesam razmišljao o tome da mogu biti prvi poenter lige. Međutim, iz utakmice u utakmicu je išlo dobro, pa se dogodilo da sam se našao na vrhu nekoliko kola prije kraja. Kad sam već bio blizu tog uspjeha, potrudio sam se da ostanem prvi i na kraju regularnog dijela sezone. Srećom, uspio sam, i stvarno je velika satisfakcija biti najbolji poenter u Italiji, u jednoj od dvije najjače lige, i to već u prvoj sezoni“, kaže na početku razgovora za „Vijesti“ Saša Starović, koji se trenutno odmara u rodnom Gacku (Bosna i Hercegovina).
Na klupskom planu sezona, međutim, nije bila jednako uspješna. Latina nije izborila plej-of (jedno od prvih osam mjesta), već je zauzela 12. mjesto, spasila se ispadanja.
„Tu nijesmo bili baš uspješni, kao što smo mogli. Ostali smo u ligi, ali po reakcijama ljudi iz kluba vidio sam da su oni time zadovoljni, radovali su se kada smo izborili opstanak. Uoči početka sezone nijesu nam bili postavljeni neki ciljevi, kao što su plej-of, učešće u Kupu Italije. Mišljenja su se mijenjala zavisno od rezultata koje smo postizali. Na kraju su u klubu, ipak, zadovoljni, posebno zbog moje titule prvog poentera. Meni je bilo stalo to toga, ali se nisam mnogo opterećivao. Vidio sam, međutim, da je njima značajno, posebno navijačima, medijima. Latina je mala sredina, svi su posvećeni odbojci i vaterpolu, pošto su oba tima prvoligaši, tako da su svi u gradu sve proživljavali sa nama“. Na ulici su prilazili, čestitali, nakon poraza saosjećali su se sa nama...Zato mi je i zbog njih, što sam osvojio tu titulu – dodaje korektor srpske reprezentacije.
Još rano za novi klub
Nakon odlaska iz Budućnosti, u ljeto 2009. godine, Starović je potpisao petogodišnji ugovor sa Lubeom iz Maćerate. Međutim, zbog pravila u ekipi može igrati stranac mlađi od 23 godine, pod uslovom da se u isto vrijeme na terenu nalazi i jedan italijanski igra mlađi od 23 godine, Starović je pozajmljen ruskom Uralu, a proteklu sezonu je odigrao na pozajmici u Latini. Na pitanje kakvi su mu dalji planovi, da li ostaje u Latini, ili će u Lube, ili, pak, ponovo u neku drugi klub, Starović kaže:
„Sa Latinom sam imao godinu dana ugovora, za dalje ćemo vidjećemo. Latina bi voljela da nastavimo saradnju, ali ima i interesovanja i nekih drugih klibova iz Italije, iako još uvijek nije bilo ništa konkretno. Ne bih se zaletao, sačekaću malo, da razmislim. Lijepo mi je u Italiji, u svakom pogledu, pa bih volio da ostanem. Međutim, nikad ne reci nikad. Mislim sam ranije da nikad neću igrati u Rusiji, pa sam otišao tamo. Vidjeću šta će na kraju biti. Pošto u oktobru punim 23 godine, mogao bih i u Lube, ali tamo ostaje Omrčen, koji igra na mojoj poziciji, pa je bolje da i sljedeću sezonu provedem negdje gdje ću igrati. Nakon toga ostaju dvije godine ugovora sa Maćeratom, pa ćemo da vidimo šta dalje. Imam ugovor sa Lubeom, ali ću ja odlučiti gdje ću, a njima će pripasti ono što treba da im pripadne“.
U Italiji je ljepšte nego u Rusiji
Kako si se adaptirao na život u Italiji?
„Nije mi trebala posebna adaptacija, jer su tamo svi veseli, puni energije, radosti, vrijeme je lijepo, a Rim na pola sata vožnje. Latina ima 120 hiljada stanovnika, ima sve što treba, tu je i more. Atmosfera u ekipi je bila veoma dobra, puno smo družili, i baš sam se lijepo osjećao, tako da mi je sezona brzo prošla. Za mene je to bila velika promjena u odnosu na Rusiju i boravak u Uralu, gdje je bilo veoma hladno, sa čestim vremenskim neprilikama, a kako je vrijeme bilo hladno i ljudi su bili hladni, zatvoreni“.
Gdje ti je bilo bolje na igračkom planu, u Rusiji ili Italiji?
„Lično, oba iskustva su mi koristila, svako na svoj način. U Rusiji sam igrao prvu inostranu sezonu, tamo su svi igrači po „tri metra“, tako da sam i tamo imao priliku da napredujem. U Italiji je sve nekako raznovrsnije. U Rusiji su mogla da igraju samo dva stranca, u Italiji više, a radi se o sve samim svjetskim igračima. U takvim uslovima je ljepše igrati, od svake utakmice se napravi spektakl, navijanje je odlično. Jednostavno, uživanje je igrati u takvim uslovima. Italija mi je sa te strane više prijala“.
Campione Vujević
Jedan igrač bio je velika podrška Staroviću u debitantskoj sezoni u Italiji – proslavljeni crnogorski odbojkaš Goran Vujević, između ostalog osvajač zlatne olimpijske medalje iz Sidneja 2000. godine, koji već punih 14 sezona igra u Italiji. Pored Vujevića je Staroviću bilo znatno lakše da se adaptira u Latini...
- Mnogo mi je značilo njegovo prisustvo, počev od pomoći oko jezika, jer kada sam došao znao sam samo neke osnovne riječi italijanskog jezika. On je tamo već 14 godina i puno mi je značilo njegovo prisustvo, ali prije svega odbojkaški savjetima, koje samo on može da pruži, jer se radi o vrhunskom igraču, proslavljenom reprezentativcu. Kad god mi je nešto trebalo, uvijek sam mogao da ga okrenem telefonom, imao sam slobodu sve da ga pitam, a on je uvijek bio na raspolaganju. Goran je miran i staložen tip, a kao čovjek je stvarno izvanredan. Bez obzira na godine, igra odlično, u Italiji ga mnogo cijene, i imaju razloga za to. Osvojao je medalje na svim svjetskim takmičenjima, osvojio olimpijsko zlato, a u Italiji se to mnogo cijeni. Zato ga uvijek prati ime „Campione“ (šampion)“.
Žao mi je situacije u Budućnosti
Staroviću je posebno žao što Budućnost nije konkurentna kao u vrijeme dok je on nosio dres podgoričkog kluba.
„Preko Total tv-a sam djelove mečeva finala plej-ofa između Budućnosti i Budvanske rivijere. Šta da kažem, čim nema ulaganja i finansija, nema ni rezultata. Jedno bez drugog ne ide. Meni je stvarno žao zbog te situacije u Budućnosti, žao mi je što nije na nekadašnjem nivou, jer sam tamo proveo četiri zaista super godine. Ne želim da kažem da se sada ne vodi računa, sigurno je da hoće i žele da naprave neki bolji rezultat, ali nemaju nekadašnju finansijsku podršku, neophodnu za velike rezultate. U ekipu igraju uglavnom mlađi igrači i oni, objektivno, ne mogu da iznesu teret protiv ekipe kvaliteta Budvanske rivijere, koja ima dobru ekipu. Vidim da je čitava liga loša, čuo sam da će iduće sezone barem dva kluba odustati od Prve lige. Žao mi je zbog toga“.
Joksimović je veliki radnik, zato mu se i vraća
Starović je u Budućnost stigao 2005. godine, nakon što ga je na jednom prijateljskom meču u Gacku primijetio sadašnji selektor Crne Gore Ivan Joksimović, koji je tada vodio juniore podgoričkog kluba. Joksimović je odmah prenio utiske tadašnjem šefu stručnog štaba Budućnosti Igoru Kolakoviću, koji je zajedno sa direktorom Ivicom Adžićem odmah krenuo na posao, pa je Budućnost pobijedila konkurenciju svih najboljih klubova iz Srbije, koji su itekako bili zainteresovani za velikog talenta. Povreda Kemala Šećeragića otvorila je Staroviću vrata prvog tima, nakon svega pola godine staža u juniorima, pa je narednih godina zajedno sa Milošem Ćulafićem činio mladi, ali veoma talentovani tandem korektora Budućnosti.
„Mnogo mi je drago zbog njega što je postao selektor, zaslužio je sve to. Ja imam veoma visoko mišljenje o njemu, radi se o velikom radniku, koji je uvijek sa velikom željom i ljubavlju, i to mu se na kraju i vratilo. Želim mu sve najbolje u radu, nadam se da će napraviti dobar rezultat – zaključio je Starović.( Saša Jončić )