Slonica Ana konačno oslobođena cirkuskog mučenja
Svakih nekoliko koraka je zastajala da osjeti sunce na svojim leđima, surlom počupa busen trave ili počeše leđa o koru drveta.
Prvi koraci Ane su nesigurni dok se sporo kreće naprijed, noge vuče sporo i bolno po betonskom podu, nervozno pomjera glavu gore-dolje i snažno diše. Sve u vezi nje izgleda umorno, bolno i ranjeno, od njenog artritisa do suve, naborane kože.
Njene tamno-braon oči su plačljive, nokti na šapama su okrnjeni i kvrgavi.
Ali kad je prešla preko zelene trave svog novog okruženja, među flamingosima i antilopama koje skakuću na proljećnom suncu, izgledala je beskrajno srećna, piše Dejli Mejl.
Svakih nekoliko koraka je zastajala da osjeti sunce na svojim leđima, surlom počupa busen trave ili počeše leđa o koru drveta.
I, vjerovatno, da uživa u svojoj iznenadnoj sreći.
Penzija nakon 54 godine karijere
Na kraju je - zahvaljujući Dejli Mejlu - britanski posljednji i najstariji cirkuski slon konačno okačio nedostojni perjani šešir o klin . Nakon 54 godine nastupanja i turneja, Ana je započela svoj oporavak u mirnom okruženju - prelijepom pejzažu Longlit safari parka u Viltširu.
To mjesto se ne može više razlikovati od onog u kojem je živjela tokom proteklih pola vijeka - okovima zakačena za zidove, okružena životinjskim izmetom, u Super cirkusu Bobi Robertsa.
Kako Ana može da bude spašena? Gdje treba da ode da bi se oporavila od torture? Osjeća li se dovoljno dobro da bi putovala?
Tokom protekle godine ona je udarana nogama, motkom i ostalim čvrstim predmetima u njene artritisom napadnute noge. Čovjek koji je mučio zove se Nicolae, Rumun koji je bio zadužen za njeno čuvanje i koji je pobjegao iz Britanije.
Mučenje Ane je dospjelo u medije preko Dejli Mejla, nakon čega su mnoge organizacije za zaštitu životinja, eksperti, direktori safari parkova, veterinari i društva za zbrinjavanje životinja počela raspravu o Aninoj sudbini.
Kako Ana može da bude spašena? Gdje treba da ode da bi se oporavila od torture? Osjeća li se dovoljno dobro da bi putovala? Ili bi - što je od svega zvučalo najsurovije - bilo najbolje da okončaju njene muke?
Dvije bale sijena, planina žita, gomila jabuka, banane, sendvič sa džemom...
U ponedjeljak, dan nakon njenog dolaska, Ana je pojela dvije bale sijena, malu planinu žita, gomilu jabuka, nebrojeno mnogo bana, vreću šargarepa, sve to je na kraju zaliveno litrima vode - i nakon svega bilo je dovoljno mjesta za njen omiljeni dezert, bananu ili sendvič sa džemom.
Takođe je uživala u kupanju i igranju Endijem i Rajanom, sa čuvarima slonova.
"Slonovo oko vam govori mnogo", rekao je čuvar Endi Hejton.
"Možeš da im vidiš u očima ako pate: izgledaju tužno više nego radosno. I možeš da čuješ raspoloženje u njihovom glasu. Ako je slon srećan, priča sa vama - a Ana mumla i duva u mene od kad je stigla."
Slon nikad ne zaboravlja
Dok Ana izgleda sve više srećna, a sve manje kao ostrajela dama, ipak nikad neće uspjeti da zaboravi svoje posljednje mučne godine.
"Slonovi su veoma inteligentne i emocionalne životinje, sa veoma dobrom memorijom", kaže Endi.
"Oni nisu kao zlatne ribice, oni su kao mi. To je ono što ih čini toliko posebnim. Tako da se Ana neće sjećati samo onogo što je se događalo tokom prošle godine, nego svega što se desilo u posljednjih 50 godina. Ona ima čitav život u sjećanju."
Iz Šri Lanke do Super cirkusa Bobi Robertsa
Ana je bila mladunče kad su je uhvatili lovci iz Šri Lanke, 1954. Odatle je brodom prebačena u Britaniju, a Super cirkus Bobi Robertsa kupio je Anu 1957. za 3.000 funti.
Prvo su je mučila dva slona, Beverli i Džejni, koji su je udarali i žvakali njen rep, a na kraju je bila izložena udarcima Rumuna Nicolaea
Od tada, učestvovala je u svakoj cirkuskoj sezoni, izvodila trikove, bila platforma za klovnove i plesače, dizala se na zadnje noge kao pastuv od tri tone i strpljivo čekala dok se hiljade djece fotografisalo sa njom za šest funti po fotografiji.
Van sezone, provodila je život okovana lancima. Prvo su je mučila dva slona, Beverli i Džejni, koji su je udarali i žvakali njen rep, a na kraju je bila izložena udarcima Rumuna Nicolaea.
Ljudi sa surlama
"Moramo da radimo u njenom tempu", kaže Džonatan Kreknel, direktor rada sa životinjama u Longlitu. "Moramo da je stimulišemo i da budemo sigurni da joj nije dosadno, ali ne smijemo da zaboravima da je ona stara dama."
Kreknel je dodao: "Slonovi imaju emocije - oni osjećaju stvari i pamte. Oni su kao ljudi sa surlama, koji slučajno imaju četiri tone."
Ostaje nam da budemo zahvalni jer je Ana nakon pola vijeka primoravanja da nastupa u cirkusu, dobila dostojanstvenu penziju.
( Vijesti online )