Psihička stanja na reljefu u poliesteru

Mladi crnogorski akademski slikar i vajar Nikola Radonjić predstavio se prošlog mjeseca u Budvi, a za izložbu je odabrao 16 radova, njemu prepoznatljive tehnike, reljef na poliesteru. Nesvakidašnja tehnika je ono što odlikuje njegovo stvaralaštvo o kojem govori za "Vijesti".

"Radovi koji su bili izloženi u Budvi su dio mog prvog kreativnog ciklusa pod nazivom “Tron” i to su uglavnom reljefne kompozicije koje predstavljaju određena psihička stanja. U tom prvom ciklusu sam se uglavnom bavio nekim unutrašnjim borbama između animalnog i svjesnog razumnog. Te kompozicije, kad ih sagledam sa vremenske distance, baš oslikavaju moja unutrašnja stanja iz tog perioda i razmišljanja mog odnosa u egzistenciji, svrhe egzistenicije, uloge u njoj kao i druga logična pitanja koja postavlja sebi svjestan čovjek”, kazao je “Vijestima” umjetnik.

Ne toliko česta tehnika, reljef izliven u poliesteru, Radonjiću je veoma interesantna jer mu, kaže, omogućava da se “nesmetano izrazi i prenese željenu ideju bez većih tehničkih ograničenja”.

"Reljef kao tehnika u suštini jeste zahtjevna i komplikovana, ali uz dugogodišnji rad došao sam do nekih korisnih inovacija koje mi olakšavaju realizaciju djela. Najveće zadovoljstvo je tokom modelovanja reljefa jer u toj fazi ste svjedok i kreator nematerijalne ideje koja se rađa i postaje materijalna, to je na neki način jedno malo čudo. U toj fazi se događaju sve one suštinske stvari koje su vezane za kreativni rad”, kazao je, i dodao da nakon ovog procesa slijedi tehnička faza, a zatim i još jedna u kojoj je potrebno pristupiti radu na slikarski način.

Radonjićevi reljefi često podsjećaju na antičke periode stvaralaštva, ali i na mnogo kasniju renesansu, što on i priznaje da je osjetno.

"Slobodno mogu reći da je temelj mog stvralaštva izgrađen i usmjeren uticajem Antičke Grčke i renesanse. Jer nekako i u jednom i u drugom periodu osjetan je taj elan početka novog doba koje obećava. Nikad nisam kopirao antička djela, nikad nisam imao tu banalnu potrebu, ali tokom rada nadahnuće je bilo toliko jako da nije moglo da sakrije sa kojeg je izvora. Kasnije se moja likovna priča razvijala i poprimila formu nečeg sasvim drugog, što je opet stepenik koji može da se razvije u neku novu priču", objašnjava on.

Ovakav vid umjetničkog izraza ga je posebno privuklo jer smatra da predstavlja “još uvijek neistraženu teritoriju” iz njegovog ugla.

"Reljef je kroz istoriju korišćen čisto kao medij u službi određene propagande, predstavljajući istorijske događaje ili veličajući odeređenu ideologiju, počev od Sumera Mesopotamije, Starog Egipta, Grčke, Rima, hrišćanstva pa do upečatljivih socijalističkih djela. Reljefu je u savremenoj umjetnosti dao metafizičku crtu italijanski skulptor Arnaldo Pomodoro koji je svoju inspiraciju pronašao u klinastim pismima, čime sam lično oduševljen, kao i sa ostalim njegovim radovima. Ja sam moj prostor pronašao predstavljajući psihička stanja koja su naravno apstraktna, ali predstavljajući ih određenim simbolima pravim kompozicije koje opisuju nešto što se odvija unutar čovjeka”, kazao je Radonjić.

Ono što je poezija za književnost to je crtež za likovnu umjetnost

Pored Antike koja je nadahnula Radonjića, on ističe da inspiracija, kao osjećaj i pojam, u njemu uvijek postoji.

"Inspiracija dolazi sama, mislim da su umjetnici rođeni sa tim da im inspiracija ili potreba da stvaraju dolazi ciklično, a mi samo kreativno odreagujemo nahranjeni informacijama i dešavanjima koja se odvijaju oko nas. Mnoga djela likovna, muzička, filmska, literarna nose u sebi nešto jako sugestivno jer su upravo rađena pod uticajem nadahnuća koje je jedna još uvijek nerazjašnjena misterija”, govori Radonjić, i dodaje da su glavni i jedini motiv u njegovom novom ciklusu radova koje predstavlja u crnogorskim galerijama - Sfere...

"Sfere koje simbolišu najsuptilnije oblike svijesti upravo kao što je nadahnuće ili inspiracija. Taj sam osjećaj definisao i predstavio u vidu simbola sfere sa krilima, od tog polaznog simbola pravio sam određene reljefne kompozicije. Te reljefne kompozicije predstavljaju neki nevidljivi osjećajni svijet sa svojim poretkom i zakonima koji na neprimijetan način utiče na nas”, istakao je.

Osim vajanja, Radonjić se bavi i crtanjem, a ističe da crtež smatra najčistijim vidom likovnog izražavanja što se tiče prenošenja ideje.

"Napravio bih poređenje, ono sto je poezija u književnoj, to je crtež u likovnoj umjetnosti”, rekavši da najviše cijeni one crteže (kao i stihove) nastale u spontanom trenutku inspiracije.

Teško je živjeti od umjetnosti

Iako je do sada imao više samostalnih izložbi, Radonjić kaže da je veoma teško istaći se među mlađim crnogorskim umjetnicima, a svi oni koji aktivno stvaraju imaju razvijenu likovnu priču koja je prepoznatljiva. Ipak, on ističe da umjetnici često i ne mogu da žive od svog stvaralaštva.

"Jako je teško mladim umjetnicima koji nemaju stalna mjesečna primanja. Stalno su u dilemi sami sa sobom da li vrijedi truditi se i istrajati u svojoj likovnoj priči. Ja sam već preduboko zagazio što se umjetničkog poziva tiče, pa ne bih mogao živjeti normalno, a da ne stvaram. Neophodno je raditi dotadne primjenljivije kreativne stvari i projekte da bi se zaradio novac”, iskren je Radonjić.

Kazao je za "Vijesti" i da planira da priredi izložbu najnovijih radova “Ples letećih sfera” u što više crnogorskih galerija i gradova, a nada se i uspješnosti na konkursima za koje je aplicirao i kod nas i u inostranstvu.

( Jelena Kontić )