Otišao iz policije nakon savjeta kolege, sada živi od prodaje sira

Samo sedam mjeseci prije dobijanja zaslužene penzije, prvi i do sada jedini policajac koji se usudio da priča o zloupotrebama i prebijanju u betonjerci, Goran Stanković podlegao je pritiscima i napustio službu.

Zbog odluke da progovori o premlaćivanju bivšeg boksera Aleksandra-Saše Pejanovića u podgoričkoj betonjerci, sada porodicu izdržava prodajući sir.

Stanković je neposredno nakon okončanja suđenja za prebijanje Pejanovića, daleko od očiju javnosti, bio jedini od šestorice optuženih koji je premješten nakon suđenja na drugo radno mjesto. Iz pritvorskih prostorija, gdje je bio stražar, prebačen je da radi na rampi ispred Centra bezbjednosti.

"Niko mi nije davao objašnjenje. Ljudi su me izbjegavali u dnevnoj smjeni, kad me vide okretali bi glavu. Jednom u noćnoj smjeni kolega inspektor se fino pozdravio sa mnom. Počeo je da mi priča: “Gorane, žao mi je što se to sa tobom dešava. Čuo sam da je određen čovjek da te prati. Nemoj da pričaš na telefonu šta ćeš da radiš, gdje ćeš da ideš. Ne idi nigdje iz kuće, noću posebno. Čuo sam da ti se sprema...”. Nije rekao likvidacija, ali isto ružno, kao kad se čovjek odvoji od života, kad mu se lome i ruke i noge, kad se napravi invalidom - to je grđe nego smrt", ispričao je Stanković za “Vijesti”.

Kada je pokojnom sinu davao pomen morao da piše izvještaj

Na novom radnom mjestu on nije mogao dugo da izdrži s obzirom da ima zdravstvene probleme za koje su i njegovi šefovi znali. Takođe, stalno je bio obavezan da piše izvještaje - “kad ima fiziološke potrebe, pisao je izvještaj, kad završi na urgentnom - izvještaj, čak i kada je pokojnom sinu davao pomen morao je pisati izvještaj”.

"Ja imam uslove za penziju. Da nisam rekao to što sam rekao možda bih bio u penziji, ali sam prosto postao neomiljena osoba od koje su svi glavu okretali"

U međuvremenu, postao je sporan Zapisnik o pritvoru gradonačelnikovog sina Miljana Mugoše, koji mu je navodno bio određen nakon napada na ekipu “Vijesti” 5. avgusta 2009, na kome se našao Stankovićev potpis. U vrijeme navodnog pritvora Miljana Mugoše, koji je proveo u kancelariji inspektora, Stanković je, tvrdi, bio u svojoj kući.

"Kad sam Tanji (supruzi) rekao šta mi se dešava ona mi je rekla - za tebe je najbolje da napustiš službu. Meni ne treba penzija ako tebe nema", priča Stanković.

Zatim je “dobrovoljno” napustio službu uz otpremninu.

Sinu je, kaže, od nje kupio igračku. Ljekove za krvni pritisak nije uzeo od Nove godine jer, kako kaže, nema od čega.

"Ja imam uslove za penziju. Da nisam rekao to što sam rekao možda bih bio u penziji, ali sam prosto postao neomiljena osoba od koje su svi glavu okretali. Jednostavno- izolacija. Ja sam bio kao pas napolju. To je zahtjevno radno mjesto, a ja kako shvatam svaki posao- radim ga najbolje što umijem. To je dnevna smjena od 12 sati. Stalno cirkulišu automobili, vještače se motorna vozila, tu je rampa, pritvor. Ja to radim na nogama. Znači, ne mogu da sjedim, a pijem terapiju", priča Stanković koji je nakon svih događaja oko Pejanovića po preporuci ljekara, pio diazepam prije posla.

"On je za tri dana imao dva predinfarkta. Ode normalno na posao, pa u urgentni. Treba da mu se otvori bolovanje, a doktor koji je odličan čovjek, kaže “rečeno mi je - nema bolovanja”, ne smije. Sa njegovim dijagnozama doktor mora automatski da napiše otvoreno bolovanje, kao što je i prije toga. Međutim, kad se to zahuktavalo veći je pritisak bio i na njih", priča Goranova supruga.

Uprava policije: Stanković sam tražio raskid

Stanković ne uspijeva da se zaposli. Kaže, “ko će mene od 50 godina”. Insistira da ima uslove za penziju, te da mu nije upisano 18 mjeseci radnog staža. Ipak, lakše mu je od kad je napustio policiju. Kako kaže, ne bi mogao da radi u takvoj organizaciji sa “takvim ljudima, među kojima ima i poštenih, ali im ovi drugi kaljaju ugled”.

Portparolka Uprave policije Tamara Ralević potvrdila je “Vijestima” da je Stanković sam tražio raskid ugovora i da je za odlazak iz policije dobio otpremninu.

Ona je navela da nemaju saznanja da je Stanković bio šikaniran, te da bi provjerili njegove navode da je to prijavio.

„Zajednički”advokat “

Šteta što neko od onih momaka nije rekao istinu. Premda je na njima rađeno. Na njih je strašan pritisak vršen. Oni su prije svakoga suđenja grupno ili pojedinačno išli kod Rondovića ili kod Ašanina, ili kod nekoga od šefova u CB.

Njima je non-stop ulivano u glavu samim tim što su izabrali istoga advokata Martinovića. Ali on je Veljovićev prijatelj, oni jedu i piju zajedno...”, pominje Stanković suđenje koje je obilježilo njegovu karijeru i život.

Advokat Nikola Martinović je u vrijeme dok je zastupao petoricu policajaca bio i član Savjeta za građansku kontrolu policije. Istovremeno bio je advokat i direktoru policije u više sudskih procesa.

Spasili ga Amerikanci

"Čini mi se da su oni stopirali možda neke negativne stvari, što je njihova služba osjetila u mom slučaju”

"Od Veljovića me nije strah, ali me strah od onih ljudi koje on može da kanališe ka meni ili mojoj porodici”, rekao je Stanković. On Stankoviću, kako on tvrdi, nikad nije odgovarao na dopise, a Unutrašnja kontrola koja je zaključila da nije bilo prekoračenja ovlašćenja u slučaju Pejanovića, ga nikada nije pozvala na razgovor.

"Kad počne Stanković da radi poslije Nove godine, tada će biti primljen na razgovor kod mene'. Tako je rekao, a nije me nikad primio. Veljović je dva puta na dnevniku javnog servisa izjavio da policijac Stanković ima svu njegovu podršku u smislu zaštite u svakom pogledu. Zbog čega je on to kazao?”, pita Stanković.

On vjeruje da američkoj ambasadi duguje sadašnju bezbjednost.

“Možete misliti da sam ja u Bjelopavliće interesantan američkoj ambasadi. U izvještaju za prošlu godinu Stejt departmenta pominje i moje ime. Jedan gospodin, sa kojim se povremeno čujem, preko telefona mi je rekao da je tu da mi pomogne ako šta zaškripi. Čini mi se da su oni stopirali možda neke negativne stvari, što je njihova služba osjetila u mom slučaju”, kazao je Stanković.

Galerija

( Milinka Đorović )