Kada zdrav zub “ni kriv ni dužan” samo - ispadne
Drugi problem u vezi Parodontopatije jeste to što proces traje godinama, pa se samim tim promjene teško primijete tj. primijete se tek kada su one već poodmakle.
Iako je parodontopatija jedno od najviše rasprostranjenih oboljenja koje zahvata savremeno društvo, u nestručnoj javnosti se malo toga zna o njoj.
Prema jednom naučnom istraživanju koje se sprovelo u Beogradu krajem prošlog vijeka, procenat djece oboljele od nekog oblika parodontopatije iznosi za uzrast od 15 do 18 godina 75 odsto, a za uzrast preko 18 godina vrijednost dostiže i nevjerovatnih 93 odsto.
To znači da od 100 čitalaca ovog članka, koji su stariji od 18 godina, 93 njih će imati početne ili uznapredovale znake parodontopatije.
Da, da – to znači da je i vi imate!!!
Imajući ovo u vidu, a znajući iz svoje prakse da veliki broj mojih pacijenata jednostavno nema (ili ima skroz pogrešnu) sliku o ovom oboljenju, pomislih da možda ne bi bilo loše napisati neki članak o njoj.
Možda najveći problem u vezi parodontopatije jeste to što je to bezbolno oboljenje.
Da je drugačije, svi bi redovno posjećivali stomatologa.
Prvi jasan i uočljiv simptom koji se može primijetiti bez zagledanja u zube jeste njihova povećana rasklaćenost.
Na žalost, u ovom stadijumu zubi se mogu samo izvaditi.
Drugi problem u vezi parodontopatije jeste to što proces traje godinama, pa se samim tim promjene teško primijete tj. primijete se tek kada su one već poodmakle.
Naravno, pitate se, kakve su to promjene koje se teško primjećuju, uopšte ne bole, a dovedu do toga da mi zdrav zub (ni kriv ni dužan) samo ispadne?
Osnovna promjena koja dovodi do krajnje tragičnog ishoda (po zub) jeste formacija koju mi, stomatolozi volimo da zovemo „parodontalni džep“.
Normalno, između zuba i gingive se nalazi uzani prostor.
Međutim, usljed nekih faktora (kamenac, ne(pravilno) pranje zuba, loše plombe...) mogu dovesti do povećanja ovog prostora.
Tada se u, ovako povećani prostor, taloži hrana.
Ukoliko ovaj prostor nije podložan samočišćenju, (a skoro uvijek je tako) nataložena hrana podliježe truljenju.
U ovakvoj sredini množe se bakterije koje luče kojekakve toksine.
Upravo ovi toksini dovode do uništavanja kosti ispod „parodontalnog džepa“ i na taj način ga povećavaju.
Povećani džep sada može „primiti“ još više hrane koja dovodi do naseljavanja još većeg broja bakterija koje luče još više toksina što dovodi.... znate već kako to ide.
Ovaj proces je, kao što sam već rekao dosta spor, ali i bezbolan što vam onemogućava da ih primijetite. Ali su zato stomatolozi tu, koji, između ostalog, pri svakom pregledu gledaju na tragove parodontopatije.
Na kraju, moji predlozi šta uraditi povodom ovog problema.
Prvo i osnovno – redovno i što je još bitnije pravilno pranje zuba (o ovome smo već pisali).
Drugo – koristite konac.
Treće – redovno idite na kontrolu kod stomatologa.
Četvrto – redovno uklanjanje kamenca i svih naslaga sa zuba (barem 2 puta godišnje).
Naglašavam da je ovo krajnje pojedostavljen članak sa ciljem da se podigne svijest prosječnog čitaoca o ovom problemu.
Pored ovih, postoje još mnogi drugi faktori koji utiču kako na tok, tako i na liječenje ovog oboljenja.
Autor je dr stomatologije
( Dr Miloš Radulović )