Moja smjena je amaterski potez

Dvije noći nakon minimalnog poraza od Mojkovca, u posljednjem kolu ligaškog dijela Prve muške rukometne lige (samim tim i gubitka titule), te noć nakon što je smijenjen sa mjesta trenera, Ratko Đurković za “Vijesti” komentariše burna dešavanja u Lovćenu. Upravni odbor kluba odlučio je da smijeni Đurkovića, te da ekipu do kraja sezone vode sportski direktor Željko-Ziko Petričević i generalni sekretar Petar Vujanović.

"To je odluka Upravnog odbora kluba, nije me pogodila. Kao i svaki trener, spreman sam na takve odluke. Doduše, ja stojim iza svojih rezultata, iza svoje ekipe. Ako je ta jedna utakmica uticala da se poremeti početni plan na duže staze, koji je bio napravljen sa prošlom upravom, koji je predviđao formiranje ekipe i mene kao trenera, onda je to problem ove uprave. Meni je drago da se vide konture ekipe, ja sam Lovćen ostavio na drugom mjestu, koje trenutno vodi u Regionalnu ligu. Sad to mjesto treba zadržati do kraja Mini lige. Žao mi je što ja neću biti taj koji će završiti započeti posao. Mislim da je moja smjena u ovom trenutku amaterski potez, jer uprava kluba nema rješenje za mjesto trenera. Otpustili su trenera na svoju štetu, jer ja imam čvrst ugovor, koji Lovćen mora da plati. Moja želja je bila da pomognem do kraja, ali oni su tako odlučili. Ne vidim logiku svega toga, ali ako uprava nije zadovoljna postignutim, ili ako su razočarani što smo izgubili skoro svaku šansu za titulu, koju nisam ni obećao, onda u redu", kaže Đurković.

Jedan od najboljih crnogorskih igrača svih vremena preuzeo je Lovćen krajem aprila prošle godine, a svega tri nedjelje kasnije je kao trener-debitant na finalnom turniru Kupa Crne Gore u Pljevljima uspio da se domogne i pehara. Zbog toga je dobio povjerenje uprave cetinjskog kluba i za ovu sezonu, uz želju obje strane da Đurković na klupi Lovćena ostane na duže staze. U međuvremenu, uz promjenu gradskih struktura u prijestonici promijenila se i uprava Lovćena (Jovo Lagator je naslijedio Borisa Mašanovića na mjestu predsjednika Upravnog odbora), a Lovćen je Mini ligu za prvaka dočekao na drugom mjestu iza neprikosnovenog Mojkovca, koji je sa 12 bodova, sedam više od Cetinjana, praktično obezbijedio titulu.

"Uoči starta sezone prvenstveni cilj je bio totalno podmlađivanje ekipe, a tada nije bilo pomena o Regionalnoj ligi. Kad smo formirali ekipu, imali smo jednog 17-godišnjaka, dvojicu 18-godišnjaka, petoricu od 20 godina, tri-četiri igrača po 23 godine. To je bila ekipa koja je trebalo da igra, da bude među četiri najbolje. Međutim, kada se pojavila ideja o Regionalnoj ligi, onda smo pokušali da nadogradimo kvalitet, ali smo bili ograničeni sredstvima, pa smo od iskusnijih igrača mogli da dovedemo jedino Igora Markovića i pivota Mladenovića. Sa tim timom ja sam garantovao osvajanje drugog mjesta, iako je i to bio rizik, a za to sam dobio i podršku od prethodnog predsjednika Mašanovića. Ja odlazim u trenutku kada je Lovćen drugi na tabeli, i to mjesto treba da sačuva do kraja Mini lige", nastavlja priču Đurković.

Odlaskom Đurkovića samo je nastavljena “trenerska vrteška” na klupi Lovćena, koja traje od 2007. godine, kada je smijenjem Ranko Popović, koji je posljednji proveo duži period na klupi cetinjskog kluba (četiri i po godine). Nakon toga su se mijenjali Aleksandar Roganović, Branko Dumnić, Zoran Abramović, Nikola Adžić, Ljubomir Obradović, pa ponovo Roganović i Popović, do dolaska Đurkovića.

"Lovćen, definitivno, nema koncepciju, nema ljude koji će da kažu “mi ove godine stojimo iza toga i toga, želimo to i to, želimo da budemo drugi, a sljedeće sezone idemo na titulu” itd... Ljudi tamo sami sebi skaču u stomak, jer je od ranije ostalo da je Lovćen veličina. Lovćen sada ima samo ime, ja sam dio tog Lovćena već dugo, ali nema sredstva za velike rezultata. I mi hoćemo da budemo prvi. Lovćen nema pravu strategiju. U početku je bila priča da budemo drugi-treći, a nakon nekoliko dana se to mijenja. Kao, “nema pritiska, ali hoćemo da smo prvaci”. Mislim da Lovćenu fali puno toga da bi se napravio uspjeh.

Đurković je na kraju želio da podvuče da je zadovoljan odrađenim poslom u Lovćenu.

"Ponosan sam na ekipu, na to kako se ponašala, kako su prihvatili neki moj sistem rada. Ne kažem da se prije mene loše radilo, ali sada je počelo to da liči na nešto, barem po meni. Ovo je trebalo da bude školovanje i mene i ekipe. Nema se, možda, strpljenja za to, neko želi uspjeh preko noći, a nema para za to. To je onda mnogo loše. Oni se igraju i sa imenom Lovćena. Sad treba da nam sekretar kluba (Vujanović) vodi ekipu protiv Sutjeske, pošto je sportski direktor suspendovan. Ovakom odlukom uprava je lopticu prebacila na sebe, oni su sada odgovorni za drugo mjesto", zaključio je Đurković.

Lovćen nema ekipu za prvaka

Đurković ističe da su se dolaskom nove uprave promijenile okolnosti.

"Oni žele za mjesec dana da naprave šampiona, a ne pitaju ni kako, ni sa kojom ekipom. Ako ćemo realno, imajući u vidu finansijske mogućnosti, Lovćen nije ekipa za prvaka. Da se razumijemo, ja ne bježim od odgovornosti, ja bih najviše volio da sam prvak, pa da imam premiju od toga. Ali, meni je problematično nipodaštavanje ostalih ekipa, te procjena da Lovćen treba da pobjeđuje samo zbog svog imena, a ne gledaju se uslovi za rad, plate, oprema, i sve ostalo. Zašto je sramota što je Mojkovac prvak? Tamo ljudi već dvije godine ulažu sredstva, i to im se sada vraća", kaže Đurković.

( Saša Jončić )