Ko se liječi u boljim uslovima: konji ili ljudi?

Njena usta su otvorena dok leži na stolu, njena kopita su spojena i okačena o veliku čeličnu kuku. Teška skoro pola tone, veličanstena ali skoro beživotna španska kobila visi nesvjesna.

Ona je sporo pomjerana, a onda nježno spuštena na zeleni sto, spremna da bude uvedena u sterilnu sobu. Tim visoko kvalitetnih hirurga, anesteziologa i sestara, svi u odijelima za operacionu salu, čeka da je uvedu.

Ova kobila, trenirana za skokove, ima veliki i vjerovatno smrtonosni tumor u ustima. Njeni vlasnici željeli su da je liječe samo na jednom mjestu: dovezli su je iz Fracuske u Njumarket, u najbolju evropsku bolnicu za konje.

Dvadeset minuta prije toga bila je svjesna, u polusjedećem položaju, u sobi u kojoj su je uspavljivali velikom dozom dijazepama i ketamina. Sestra je miluje i mirno priča sa njom dok kobila lagano tone u san. Njene noge se sporo savijaju ispod nje, onda je osoblje polako pomjera da bi mogli da je polože na stranu.

Kad je konj siguro isporučen u operacionu salu, hirurg specijalista Ijan Rajt ulazi i približava se operacionom stolu. Uz pomoć anesteziologa, postavlja glavu konja u pogodan položaj. Kad je namjestio konja, počinje da reže grlo, sa namjerom da ukloni tumor iz grkljana.

"Morate da budete u formi i snažni, svjesni svega što konj može da uradi", rekao je.

"Bio sam zgnječen mnogo puta. Svi smo bili udarani, obarani i prebijeni."

Sve u operacionoj sali izgleda veće nego u bolnicama za ljude. Vrata su veća, a čitava prostorija je prostranija od dvije garaže.

Plastične cjevčice koje anesteziolog stavlja konju u usta da bi imao kiseonik, prozivodi ista firma kao i one za ljude; samo što je ova šira od cijevi kroz koje se sipa gorivo na benzinskim pumpama. Rendgen se pokreće oko konja. Ovdje pacijent ne ulazi u tunel da bi bio skeniran, umjesto toga, moćni maget se pokreće oko njega.

Nju Ekvajn bolnica koštala je 10 miliona funti i najveća je i najsofisticiranija u Evropi. Tu je i centar za ortopediju.

Tim Njumarket bolice čini 70 ljudi. Među njima su specijalisti, anesteziolozi, sestre, kao i studenti koji dolaze na obuku. Specijalisti često dobijaju pozive od drugih bolnica - ove nedjelje Ijan Rajt bio je gost u Francuskoj i Irskoj. Njegovi pacijenti su pobjednici mnogih konjskih takmičenja.

Španski konj je stigao u bolničke štale tri dana ranije. Štale su čiste, prozračne i oslobođene smrada, sa visokim plafonima i ventilacijom, sa drevenim ukrasima na podu.

Konji dolaze sa svih strana svije, a prije mjesec dan operisan je pastuv vrijedan 50 miliona funti

Na svakoj štali postoji obavještajna tabla za osoblje na kojoj piše kakvo sijeno, suvo ili vlažno, konj preferira i voli li da mu bude servirano na podu ili u jaslama. Jedini zvuk koji možete da čujete, osim povremenog oglašavanja konja, je zvuk metli dok osoblje čisti.

Obezbjeđenje je čvrsto. Sve je zatvoreno iza sigurnosnog stakla, sa više ulaza u kompleks koji je pokriven kamerama za nadzor. Sve se posmatara 24 časa dnevno.

Konji dolaze sa svih strana svije, a prije mjesec dan operisan je pastuv vrijedan 50 miliona funti. Nije iznenađujuće što je vlasnik poslao svoje osoblje da bude uz konja tokom liječenja.

"Njegova operacija me nije učinila nervoznim", insistira posvećeni, ali duhoviti Rajt.

"Nema razlike - procedure su iste. Ali obično je vlasnicima previše stalo do toga da vas učine svjesnim vrijednosti njihovog konja. Pacijenti ne mogu da govore."

Obaveze su iste bez obzira na vrijednost konja. Španski konj nije osiguran, pa će klinička procjena, rendgen, anestezija, operacija, ljekovi i deset dana smještaja u bolnici koštati oko 3.000 funti.

"Mnogi konji su osigurani, ali nisu svi", kaže Rajt.

Imaju i intenzivnu njegu

Postoji 48 štala; uglavnom je 60 u upotrebi, a jedna soba je ostavljena za hitne slučajeve. Vlasnici mogu da biraju između spoljašnjih štala i uređenijih unutrašnjih prostorija.

"Sa povredama gornjeg dijela udova, iznad koljena, konj vjerovatno neće moći da preživi da bi mogao da vodi pristojno kvalitetan život

"Neki vlasnici preferiraju spoljašnje štale jer ne vole da se njihovi konji druže sa ostalim konjima, a to posebno ima smisla ako konju predstoji važna trka. U tom slučaju, među ostalima bi mogao da se prehladi."

Postoje i četiri izolovane štale u slučaju infekcije. U bolnicu imaju i odjeljenje za intenzivnu njegu. Trenutno je to dom konju koji je rođen sa deformisanim konjima, kao i delikatnom arapskom konju koji je prošao kroz metalnu ogradu.

"Sa povredama gornjeg dijela udova, iznad koljena, konj vjerovatno neće moći da preživi da bi mogao da vodi pristojno kvalitetan život. Sa nekim povredama ispod koljeana, konji mogu da budu spašeni ali vlasnici treba da uzmu u obzir da to nije ekonomično jer konj ne može više da se trka. U tom slučaju možemo humano da uspavamo konja."

Nakon operacija, konji se vraćaju u prostoriju za uspavljivanje i buđenje. Primaju lijek za smirenje, u prostoriji su svjetla prigušena, a konjima je oči prekrivene.

"Uglavnom su veoma mirni, čak i nakon operacije koljena stanu na noge veoma brzo. Čvršći su od nas.

Sva tri konja koja su na slikama, oporavljaju se dobro. Otkriveno je da je tumor španske kobile benigan, pa se konj vratio kući u mnogo boljem stanju nego što je bio. Životi su poboljšani i vjerovatno produženi.

Štale su čiste, prozračne i oslobođene smrada, sa visokim plafonima i ventilacijom, sa drevenim ukrasima na podu.

"Ja sam veliki poštovalac konja atleta", kaže Rajt, "i sa posebnim interesovanjem pratim svokog kojeg sam operisao. Nikad se nisam kladio. Previše sam zauzet posmatranjem njihovih pokreta. Isto je sa filmovima. Čak i kad je Džon Vejn u kadru, ja primjećujem da konj možda hramlje u pozadini.

U kancelariji je okružen slikama pobjedničkih konja.

"Skoro svi ovi konji su svoje najznačajnije trofeje osvojili nakon što sam ih operisao", osmjehuje se. "Što je dobro, u suprotnom vjerovatno bih umirao od gladi."

( Endrju Preston )