Kampanja protiv Libije koštala bi 100 miliona dolara nedjeljno
Vojna kampanja Zapada i arapskih država protiv Gadafija mogla bi onesposobiti njegove snage i možda ga zbaciti s vlasti u roku od nekoliko nedjelja, ali ne bez rizika.
Glasanje u Savjetu bezbjednosti UN u četvrtak veče, kojim je podržana vojna akcija u Libiji, nudi veoma širok mandat za intervenciju, odobravajući „sve neophodne mjere“ za zaštitu civila.
Nije jasno koliko daleko saveznici žele da idu, posebno u svjetlu prvobitne Gadafijeve reakcije – ponude obustave vatre. Međutim, jasno je da imaju brojne mogućnosti, navodi se u Rojtersovoj analizi rizika koje nosi intervencija u Libiji.
Baze u Italiji, na Kipru, Gilbraltaru...
Vojna akcija protiv snaga lojalnih Gadafiju mogla bi biti sprovedena pod komandom NATO ili pod upravom koalicije voljnih predvođene Francuskom i Britanijom.
NATO je saopštio da će se njegovi ambasadori sastati da razmotre njihov odgovor, dok analitičari očekuju da će mete početnog napada biti libijski vojni avioni, vazduhoplovne baze i komunikacioni sistemi.
Vojni analitičari kažu da bi koalicija na čelu sa Britanijom i Francuskom, uz podršku SAD i arapskih država mogla da aktivira impozantne vojne kapacitete – uključujući francuske lovce „miraž 2000“ i „rafal“, britanske borbene avione „tajfun“ i „tornado“ i američke „F-22“ protiv Gadafijevih prilično skromnih resursa.
Analitičari kažu da bi napadači mogli upotrijebiti brojne baze na jugu Evrope, uključujući Italiju, britanske baze na Kipru i Gibraltaru i francuske baze na Korzici i na jugu Francuske - kao i, potencijalno, baze u državama Persijskog zaliva.
„Gadafi bi se mogao povući u Sirt (rodni grad) i pokazati da više nije prijetnja za Bengazi, što bi koaliciji dovelo u poziciju da mora odlučiti hoće li ga tamo bombardovati, a to bi moglo djelovati kao provokacija
Siner: Dao bih im mjesec
Jedan francuski zvaničnik je rekao da bi operacija takođe mogla uključiti rakete ispaljene sa ratnih brodova u Mediteranu.
Barak Siner, stručnjak za Bliski istok iz londonskog Instituta ujedinjenih kraljevskih službi (RUSI), kaže da libijske oružane snage neće moći da pruže velik otpor.
„Dao bih im mjesec,“ rekao je. „Napadaće mete režima i brzo će podrivati komandu i kontrolu režima. Ne vidim da će to trajati dugo.“
Siner je rekao da će zapadne sile, držeći se instrukcija UN da ne vrše invaziju, pokušati da potuču Gadafija tako što će pomoći skoro poraženim pobunjenicima. One bi im obezbijedile opremu za komunikaciju, protivtenkovske i protivraketne sisteme a takođe bi poslale specijalne snage za obuku njihovih trupa.
„A zonu zabrane leta bi koristili da ponude opoziciji obavještajne podatke o potezima režima, rekao je Siner.
Na Kosovu se bilo odužilo
Šašank Joši iz RUSI kaže da će zbog nemogućnosti pobunjenika da vojno poraze Gadafija, strategija saveznika biti usredsređena prvo na to da se ukloni njegova prijetnja Bengaziju a potom na politički i vojni pritisak.
„Očekivaće se puč ili raspad režima od vrha,“ rekao je Joši.
Dok analitičari predviđaju da bi prvi napadi protiv Gadafija mogli početi već sjutra, za kada je zakazan sastanak arapskih i zapadnih lidera u Parizu – neki analitičari su upozorili da bi to moglo biti prekasno da se izbjegne haotična podjela zemlje.
Prema tom scenariju, Gadafi bi ostao na vlasti neko vrijeme i nastao bi neki oblik zastoja, koji bi doveo do podjele između istoka i zapada države.
Džoši kaže da je teško predvidjeti koliko će trajati kampanja, ali je primijetio da se odužila operacija NATO na Kosovu 1999, za koju se predviđalo da će trajati nekoliko nedjelja.
„Nema garancije,“ rekao je. „Gadafi bi se mogao povući u Sirt (rodni grad) i pokazati da više nije prijetnja za Bengazi, što bi koaliciji dovelo u poziciju da mora odlučiti hoće li ga tamo bombardovati, a to bi moglo djelovati kao provokacija.
„Tako da bi moglo doći do zastoja koji bi trajao mjesecima. A što bi duže trajao, to bi se arapsko javno mnjenje sve više protivilo, zbog civilnih žrtava, a koalicija, koja je vrlo vještačka tvorevina, polako bi se dijelila.“
Analitičari su takođe ukazali na potencijalne troškove dugotrajne kampanje, u vrijeme ekonomske krize i štednje.
Dok bi vazdušna kampanja mogla biti pokrenuta sa „desetinama aviona“, rekao je Džoši, na kraju bi vjerovatno bile uključene stotine, i koštala bi više od 100 miliona dolara nedjeljno.
(Prevela: Angelina Šofranac)
Galerija
( Rojters )