Premijera predstave "Vjera, ljubav, nada" u CNP-u
Dramu “Vjera, ljubav, nada“ Horvat je napisao 1932. godine i dugo je bila zabranjena u Njemačkoj.
Predstava “Vjera, ljubav, nada” rađena po tekstu Edena fon Horvata, a u režiji Ane Vukotić, biće premijerno izvedena 18. marta u 20 sati na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
Za prevod teksta pobrinuo se dr Vladimir Vukićević, scenografiju je osmislio Branko Hojnik, kostime Sandra Dekanić, za muziku se pobrinuo Ivan Marović, za scenski pokret Tamara Vujošević-Mandić, za dizajn svjetla Mili Malović, izvršni producent Edin Jašarović, a saradnici na dramaturgiji su Dragana Tripković i Vasko Raičević. Uloge u predstavi povjerene su Vanji Milačić, Dejanu Ivaniću, Milivoju Obradoviću, Simu Trebješaninu, Dušanu Kovačeviću, Gojku Burzanoviću, Gorani Marković, Nadi Vukčević, Zoranu Vujoviću, Stevanu Radusinoviću, Jeleni Minić, Momu Pićuriću, Kristini Stevović i Petru Novakoviću.
Drama “Vjera, ljubav, nada” prvi put se izvodi u Crnoj Gori. Eden fon Horvat rođen je 1901. godine u Hrvatskoj, a tragično je stradao 1938. u Parizu. Dramu “Vjera, ljubav, nada“ Horvat je napisao 1932. godine i dugo je bila zabranjena u Njemačkoj. Zbog tema poput kritike površnosti društva, socijalnih reformi, siromaštva i potenciranja pitanja o odgovornosti za sudbine drugih, Horvat je čak bio i zatvoren, ali je uspio da pobjegne u Beč gdje je drama 1936. godine prvi put bila izvedena u pozorištu.
Premijeri predstave ”Vjera, ljubav, nada” u režiji Ane Vukotić, prethodila je konferencija za novinare koja je održana u CNP-u.
Specifičnost jezika
"Rad na predstavi bio je jedan izuzetno zanimljiv istraživački rad. Našli smo se pred jednim piscem po mnogo čemu specifičnim, prije svega, po svojoj biografiji, po svojoj sudbini, pred čovjekom bez domovine koji je stradao mlad ostavivši za sobom značajne komade.
Ansambl koji iznosi ovu predstavu pokazao je nešto što nije svojstveno crnogorskim, i ne samo crnogorskim glumačkim trupama, a to je osjećaj i smisao za kolektivnu igru
S druge strane, međuratni pisac koji je dobro skenirao društva u raskoracima, preokretima. Društva u kojima je pojedinac ugrožen, u kojima sistem mrvi pojedinca, koji opet tvori to društvo koje se raspada. U pravcu stila, žanra, načina igre, tragali smo za specifičnostima.
Htjeli smo da prosto otključamo to što je najznačajnije za Horvata, a to je specifičnost jezika. Za ovu priliku tekst je preveo dr Vladimir Vukićević i napravio nam jedan veliki korak ka Horvatu. Omogućio nam je da ga bolje razumijemo, shvatimo mrak i duhovitost koje taj pisac nudi.
Pomogao nam je da te strašne teme u komunikaciji s publikom budu duhovite. Posebnosti dramaturgije Horvatove su u tim malim fragmentima koji tvore cjelinu, u načinu igre, u kolektivnoj igri.
Ansambl koji iznosi ovu predstavu pokazao je nešto što nije svojstveno crnogorskim, i ne samo crnogorskim glumačkim trupama, a to je osjećaj i smisao za kolektivnu igru. Osjećaj da postoje dva glavna igrača na sceni u čijoj funkciji su svi ostali. To je ono što me posebno raduje i što ovoj predstavi daje poseban značaj" istakla je rediteljka Ana Vukotić.
Paralela sa današnjicom
Pored brojne glumačke ekipe koja je angažovana u izvođenju predstave “Ljubav, vjera, nada”, na konferenciji su o radu govorili i saradnici na dramaturgiji Vasko Raičević i Dragana Tripković.
Sa riječima rediteljke Vukotić složila se i Dragana Tripković, saradnica na dramaturgiji, koja je istakla da predstava donosi jedno potpuno novo tretiranje dramskog teksta
"Prvi put kada sam pročitao Horvatov tekst bio sam u šoku jer sam mislio da na sceni ne može da djeluje takav jezik. Kada uđete u taj proces, tek tada vidite da neke stvari zaista mogu da se otvore. Horvat je u jeziku i u odnosu likova prema jeziku, i upravo u tom odnosu leži njihova pozicija u svijetu.
Horvat je pisao u vrijeme velike ekonomske krize, u doba nakon velikog rata kad su veliki pojmovi kao što su vjera, ljubav i nada dovedeni u pitanje. Paralela sa današnjicom je sama po sebi nametnuta", kazao je Raičević, naglašavajući da komad nosi jednu specifičnu atmosferu s bitnim mjestima za pauzu, za dinamične momente.
Sa riječima rediteljke Vukotić složila se i Dragana Tripković, saradnica na dramaturgiji, koja je istakla da predstava donosi jedno potpuno novo tretiranje dramskog teksta, jedno potpuno drugačije glumačko igranje kao i jedan potpuno nov rediteljski zadatak.
Galerija
( Jelena Pavićević - Tatar )