Prazne tezge na pijaci, a raštan 3 eura

"Koliko je raštan?“

„Tri eura“.

„Sa mesom ili bez mesa?“

Tako kupci pitaju prodavce kada čuju koliko košta kilogram raštana.

I ne samo raštana. Reakcija je ista kada su u pitanju i cijene ostalog povrća.

Spanać, paradajz, krastavci, karfiol, tikvice, pasulj – dva eura kilogram, zelena salata i brokoli 2,50 eura, raštan i paprike tri eura, krompir od 80 centi do euro, crni luk i kupus euro, bijeli luk od osam do deset eura... I tako u nedogled.

A, novčanici prazni i kupcima i trgovcima.

Prvi bi htjeli da naprave za ručak, za promjenu, čorbu sa povrćem, drugi da konačno prodaju robu koja danima stoji na tezgama.

Loše se piše i jednima i drugima.

Odavno nikšićka pijaca nije bila tako prazna.

"Prodajem na pijaci već 15 godina i nikada se nije manje kupovalo i slabije zarađivalo nego sada. Prije dođeš, uzmeš robu, prodaš i odmah ideš za drugu. Sada prođe i po nedjelju dana, a da ne prodam ono što sam uzela prvi dan“, kaže Ljubica Ljujić.

Odavno nikšićka pijaca nije bila tako prazna.

Na jednom kraju su prazne tezge bez prodavaca, na drugom poređano voće i povrće u skromnim količinama sa razočaranim prodavcima i sveskama punim veresije.

„Ljudi ne prodaju, jer im se ne isplati, velike su dažbine, a i drugi dio pijace je zatvoren, pa su se tako kupci, koji su navikli da dolaze sa gornje strane pijace, odbili. Ovi što dođu slabo kupuju. Nije ni čudo, jer nema narod para, pa kada kupi nešto, onda je to kupovina na komade, a ne na kilograme kao nekada“, kaže Ljubica koja počinje sa poslom u sedam sati ujutro, a završava u pet poslije podne.

Povrće je skuplje od mesa

Izgleda apsurdno, ali cijene mesa žive vage su niže od cijene povrća. Ako je nekada narod bio prinuđen da kuva čorbu bez mesa, sada mu se, izgleda, više isplati da kuva meso bez povrća.

Pitanje je samo kako će se to odraziti na organizam građana naviklih da se „zdravo“ hrane.

Sve su prilike da će nutricionisti imati mnogo posla.

Kilogram govedine žive vage je 80 centi, svinjetine oko 1,5 eura, junetine i mlade prasetina dva eura, a teletine tri eura.

Možda zato ljudi rjeđe posjećuju mesare.

Svakim danom sve je manje onih koji kupuju meso.

Vjerovatno se komšiluk „udruži“, pa zajedničkim snagama kupe prase ili jagnje i onda domaćice podijele meso.

Ako je komšiluk veći, onda se kupi i podijeli tele. A, mesare prazne.

„Svakim danom sve je manje onih koji kupuju meso. Rijetko ko kupi nekoliko kilograma. Meso se, uglavnom, kupuje po potrebi. Najviše kupuju junetinu, jer je najjeftinija i najisplatljivija, 4,70 eura kilogram. Kao mesar radim pet godina i nikada nije bilo teže, niti je manje ljudi kupovalo meso“, kaže Zoran Aleksić, zaposlen u mesari „Knežević“.

Priznaje da je najviše onih koji kupuju na “crtu“.

Ali, i veresija je samo za „odabrane“ – tu privilegiju imaju samo poznanici i prijatelji, ostali moraju da se „udružuju“ sa komšilukom.

Najbolje je, preporučuje Marina Gardašević, koja kao kuvarica u hotelu „Onogošt“ radi 26 godina, da domaćice upotrijebe maštu.

Toga nam, smatra, ne fali jer smo godinama, kada je kuhinja u pitanju, navikli na maštovite recepte i snalažljive domaćice.

„Raznovrsna ishrana je jedina pravilna ishrana jer bi čovjek morao da unese u organizam namirnice koje sadrže hranljive i zdrave sastojke. Ali, čovjek je prinuđen da se hrani prema uslovima života. A, ovi današnji uslovi baš i nijesu pogodni za pravilnu ishranu. Snalazimo se kako znamo i umijemo jer gost ne bi trebalo da osjeti da kvalitet čorbe diktira cijene. Za sada nam polazi za rukom da čorba i dalje bude kvalitetno spremljena i ukusna“, kaže Marina, koja nekoliko posljednjih godina radi kao šef kuhinje.

Za ručak gibanica i tanjir salate?

Priznaje da je ponekad teško biti maštovit i snalažljiv, ali mora se. I kući i na poslu.

„Svaka domaćica se trudi da osmisli ručak, a kako to samo mi znamo. Navikli smo valjda na to. Moja preporuka za nedjeljni ručak bila bi gibanica. Parče nje i tanjir salate može se, u pogledu hranljivosti, smatrati kao kompletan ručak“, predlaže Marina.

Jer, dok smo svi strepjeli da li će hljeb poskupjeti deset ili 20 centi u međuvremenu je poskupjelo sve što je moglo da poskupi.

Predlog će se, vjerovatno, dopasti domaćicama, problem je jedino da li će im finansijska situacija dozvoliti da on bude i realizovan.

Jer, dok smo svi strepjeli da li će hljeb poskupjeti deset ili 20 centi u međuvremenu je poskupjelo sve što je moglo da poskupi.

Sada je ostalo samo da i hljeb poskupi.

Jedna domaćica nam je priznala da je, dok se kvalitetno hranila, njenoj četvoročlanoj porodici bio dovoljan hljeb i po.

Sada im dnevno treba i po tri hljeba. Do poskupljenja.

Moja preporuka za nedjeljni ručak bila bi gibanica.

Parče nje i tanjir salate može se, u pogledu hranljivosti, smatrati kao kompletan ručak, predlaže Marina Gardašević, koja kao kuvarica u hotelu „Onogošt“ radi 26 godina

Klin čorba

Ukoliko ne živite u složnom komšiluku, evo recepta za čorbu za koju ne treba mnogo.

U šerpu staviti kašiku masti i propržiti glavicu sitno sjeckanog luka.

Kada požuti, dodati kašiku brašna.

Kada se sve dobro uprži dodati mljevenu papriku, zatim naliti vrućom vodom, posoliti i kuvati oko pola sata.

Čorbu preliti preko kockica hljeba proprženih u masti. Čorba ima i zvučno ime – klin čorba.

( Svetlana Mandić )