Bivše sindikalne vođe "Polimke" traže da se ispita njena prodaja i privatizacija
Šta rade državni organi? Pozivaju na borbu protiv korupcije, a ne postupaju po prijavama građana
Bivši sindikalni lider beranske fabrike kože "Polimka" Dušan Veljić i njegov kolega Marko Radević ni poslije duže od godinu i po nijesu dobili odgovor na pitanje da li u prodaji i privatizaciji njihove kompanije ima elemenata korupcije.
Oni su u ime grupe radnika to pitanje prvo postavili specijalnom državnom tužiocu, nakon što je Osnovni sud u Beranama odbacio krivičnu prijavu protiv rukovodstva fabrike kao neosnovanu.
Šta rade državni organi? Pozivaju na borbu protiv korupcije, a ne postupaju po prijavama građanaOvih dana su pisali premijeru Lukšiću, a zatim presavili tabak, i uz prateću dokumentaciju, obratili se Ranki Čarapić. Odgovore čekaju.
"Šta rade državni organi? Pozivaju na borbu protiv korupcije, a ne postupaju po prijavama građana. Mi ćemo čekati, a od toga šta će reći vrhovni državni tužilac zavisiće da li ćemo s krivičnom prijavom, odnosno žalbom, ići do Strazbura“, rekao je Veljić.
Sumnjaju da su dokazi uništeni
Petnaest radnika bivše „Polimke“ podnijelo je krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora Veselina Vešovića, nekoliko najbližih saradnika, kao i predstavnika Vlade, u kojoj su tražili da neko odgovara zbog prodaje imovine za simboličnih hiljadu eura, promjene djelatnosti kompanije, da se ispita šta je bilo sa robom i repromaterijalom iz magacina kojih je u trenutku privatizacije bilo u vrijednosti od milion eura, kao i šta je bilo sa milionski vrijednim kožarskim mašinama i opremom.
Nakon što im je prijava odbijena u nedostatku dokaza, oni su pokušali da dođu do dokumentacije iz fabrike, ali sumnjaju da je u međuvremenu uništena.
"Mi smo, nakon što nijesu nas dvojicu pustili u fabriku, tražili da policija izuzme iz kase dokumentaciju kojom bi se mogle dokazati naše optužbe. To nikada nije učinjeno. Zato mislimo da je dokumentacija u vezi s tim uništena“, kaže Radević koji je bio glavni kontrolor u nekadašnjoj fabrici i veoma dobro je, kaže, znao stanje magacina, robe i repromaterijala na zalihama.
Prodata za hiljadu, a mašine u njoj vrijedile 2 miliona eura
Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, "Polimka" je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS. Ne bi se moglo osporiti da je uložen značajan novac u adaptaciju dijela zgrade, ali je kožara promijenila djelatnost i preuređena u dobro snabdjevenu prodavnicu.
Polimka nekad
Industrija kože AD Polimka Berane, prodata je za simboličnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program, i obavezu investicionih ulaganja od milion. Bivši radnici ističu, međutim, da su samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile vrijedne dva miliona. O sudbini tih, kao i drugih mašina, ništa se ne zna.
"Mašine su bile ispravne i konzervirane, i uz manji remont, mogle su biti stavljene u funkciju. Mi sumnjamo da su ih prodali i da su od tih para u stvari izmirivali sve obaveze koje su preuzeli prema bivšim radnicima u vezi sa socijalnim programom i zaostalim finansijskim potraživanjima, kaže Veljić.
Nekad četvrta fabrika u Evropi, danas uništena
Bivši radnici „Polimke“ izražavaju čuđenje nad činjenicim da je njihova fabrika, nekada četvrta u tom rangu u Evropi, uništena. Oni se pitaju da li je moguće da nije mogao da se nađe kupac koji bi nastavio da radi u toj branši.
Industrija kože i kožne galanterije „Polimka“ u Beranama je izgrađena pedesetih godina prošlog vijeka. Bila je to dugo najjača fabrika ne samo u ovom gradu, već i na sjeveru i potpuno rentabilna, za razliku od mnogih drugih socijalističkih giganata. Radnici se prisjećaju kako nije bilo svjetskog sajma na kojem se nije pojavila i osvajala nagrade i priznanja.
Sunovrat je počeo raspadom bivše Jugoslavije, kada je izgubljeno glavno tršište za nabavku sirovine i plasman gotovih proizvoda. Fabrika je nekako preživljavala do 2002. godine. Tada je proizvodnja prekinuta. Pred kraj 2003. radnici su stupili u štrajk glađu pokušavajući pritiscima da izdejstvuju aktiviranje mašina, kao najvažniji od svih zahtjeva.
Svi su nas lagali
"Samo smo dobijali obećanja, od bivšeg premijera, preko njegovih saradnika i ministara. Svi su nas lagali“, kaže Dušan.
Bivši radnici, ipak, ne mogu da shvate kako je ova kompanija, jedina u oblasti kožne industrije u Crnoj Gori, od nekadašnje „fabrike para“ pretvorena u stovarište i prodavnicu.
Oni sada traže odgovore na pitanja kako je promijenjena djelatnost „Polimke“ i zašto je prodata za hiljadu eura, gdje je otišao novac od prodaje robe i repromaterijala iz magacinskih zaliha, i konačno, šta se desilo sa vrijednim mašinama i drugom kožarskom opremom nakon prodaje. Ističu da samo građanski odgovorno postavljaju pitanje ima li tu posla za tužioca?
Vešoviću zvoni
U menadžment službi KIPS-a u Podgorici “Vijestima” je rečeno da vlasnik, odnosno generalni direktor, smatra da na pitanja u vezi sa zalihama robe i repromaterijala u magacinima u trenutku privatizacije i sudbinom kožarskih mašina i opreme odgovor treba da nam da izvršni direktor KIPS-Polimka AD Veselin Vešović.
Vešović je prvo novinaru rekao kako treba da sazove bord direktora, „jer je to sada privatno preduzeće“.
Na naše inistiranje da je dobio odriješene ruke od vlasnika da odgovori, on je kazao da ćemo se onda čuti „u toku dana“. Nakon tog kratkog razgovora, Vešović, koji je bio i generalni direktor fabrike kože prije privatizacije, dva dana nije odgovarao na naše mnogobrojne telefonske pozive.
Ko je Koroški
Vlada je KIPS-u praktično ustupila državnih 64,03 odsto akcija uz obavezu da socijalno zbrine radnike.
Nakon masovne vaučerske privatizacije, država je u ovoj kompaniji imala 50,03 odsto akcija, ali je još 14 procenata dobila „na penale“ od slovenačke kompanije „Koroški“ kada je ova firma odustala od ugovorene privatizacije „Polimke“.
„Zanimljivo je to što se o predstavniku firme “Koroški”, koji je boravio u Beranama i obećavao brda i doline, nije moglo naći ništa na internetu“, priča Veljić.
Galerija
( Tufik Softić )