Prva crnogorska misica bez lente bila je Petruša Ušćumlić iz Pive

„...Al je đavo, ali su mađije, al je nešto teže od oboje. Kad je viđu đe se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti...“ Stihovi kao da su pisani za Petrušu Ušćumlić iz Gornjeg Unča iz Pive, prvu mis Crne Gore.

Daleke 1907. godine kralj Nikola je nju i Mašana Ćupića, takođe Nikšićanina, poslao u London na reviju ljepote, da svijet vidi kakve mi djevojke i momke imamo. Priča se da je kralj želio prvo da pošalje jednu od svojih kćeri ali kada je vidio Petriju, kako su iz milošte zvali Petrušu, shvatio je da ljepše od nje nema.

„Baka Petrija imala je tada 23 godine. Njenoj majci nije bilo milo da joj kćerka u svijet putuje sama, bez pratnje, bez nekog svog. Obratila se za savjet vojvodi Lazaru Sočici koji je, kada je saznao da je to kraljeva želja, savjetovao Petrijinu majku da je spremi i pošalje u London.

Tako je i bilo. Otišla je baka zajedno sa Mašanom Ćupićem da se prošeta londonskim ulicama i pokaže ljepotu Crnogorke. Nije se tada birala najljepša djevojka i mladić ali pričali su da su baku i Mašana, onako stasite, u crnogorskoj nošnji, hladni Englezi pozdravili gromoglasnim aplauzom“ priča Dragan Niković, sin Petrušine kćerke Natalije i jedini unuk prve crnogorske ljepotice.

Ostala fotografija i srebrna zdjela

Vidjela Petrija svijet, tom istom svijetu pokazala crnogorsku ljepotu i vratila se kući sa puno poklona – darivali je zlatom, srebrnim posuđem, nakitom. I kralj Nikola i kraljica Milena, zadovoljni njenim natupom, častili su je novcem, zlatom, novom nošnjom.

Od svega toga Nikovići kao uspomenu imaju samo nekoliko njenih fotografija i jednu srebrnu zdjelu koju sebično čuvaju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sve ostalo je nestalo.

Ljepota tada i sada nije bila ista. Tada se gledalo da djevojka bude visoka, ima lijep bijeli ten, crnu dobru kosu i da ima ponosno, otmeno držanje. Da bude stasita, ali i glasita. Takva je i bila Petruša – glasom i stasom niko kao ona.

„Kada se vratila u Nikšić udala se nakon tri godine za doktora veterinarstva Đorđa Stefanelija. Djed Đorđe je bio porijeklom Rumun, poznat i priznat stručnjak koji je proputovao svijet. Čuo je za moju baku, za njenu ljepotu, odmjerenost i poštenje, i oženio je.

Nakon dvije godine, uoči samog Balkanskog rata dobili su kćerku Nataliju, moju majku. Nažalost, sudbina se poigrala sa njima tako da nijesu dugo bili zajedno.

Mlada umrlo od španske groznice

Baka je ubrzo umrla od španske groznice, u 27. godini, a djed nekoliko godina nakon nje, tako da je moja majka sa svega sedam-osam godina ostala siroče. Podigla je Petrušina sestra, njena tetka, Saveta“, priča Dragan dok njegova supruga Radmila pokazuje Petrušine i Natalijine slike.

Ljepota prvoj crnogorskoj misici bez lente nije donijela sreću, umrla je mlada, ali kažu, da i smrt bira odabrane

Petruša je imala dvije sestre, Savetu i Milicu, i brata Jevrema, prvog i proslavljenog guslara, koji je takođe umro relativno mlad i čije su samo četiri pjesme ostale sačuvane.

Ljepota prvoj crnogorskoj misici bez lente nije donijela sreću. Umrla je mlada, ali kažu, da i smrt bira odabrane. Izleda da su Petrušu svi birali. Samo što njoj sudbina nije dozvolila da izabere život.

Odbila engleskog lorda

Plijenila je Petruša svojom ljepotom. Dovoljno joj je bio defile centrom Londona da jednom bogatom engleskom lordu „zavti“ pamet. Tražio je njenu ruku, ali ponosna Crnogorka je odbila bogatog Engleza.

"Veličanstvo, nijeste me poslali tamo da se udajem nego da pred svijetom predstavljam ljepotu Crnogorke“

Kada se vratila u Crnu Goru kralj Nikola je već čuo za lordovu prosidbu. Pitao je Petrušu zašto je odbila lorda, jer bi njena udaja bila dobra i za nju i za Crnu Goru, ali i za njega.

Ona je odgovorila: „Veličanstvo, nijeste me poslali tamo da se udajem, nego da pred svijetom predstavljam ljepotu Crnogorke“.

Prvi veterinar u Crnoj Gori

Petrušin suprug Đorđe bio je prvi veterinar u Crnoj Gori.

Uticao je na oblikovanje zakonskih normi u Sanitetskom zborniku, kao i drugih naredbi i propisa u crnogorskom veterinarstvu. Bio je član mnogih državnih komisija za nabavku priplodne rasne stoke u inostranstvu, predstavnik crnogorske države na mnogim međunarodnim skupovima iz domena svoje profesije, osnivač prvog Zavoda za kontrolu namirnica u Crnoj Gori.

Mašanovu ljepotu upoređivali sa Njegoševom

Ljepota ni Mašanu Ćupiću, koji je bio iz Presjeke, nedaleko od Nikšića, nije donijela sreću. On se 1916. godine sa braćom odmetnuo u komite. Brzo je uhvaćen i odveden u nikšićki zatvor koji se nalazio u Staroj pivari ispod Bedema gdje je teško mučen i tu je od muka i gladi umro.

Nije se ženio tako da od čovjeka, čiju su fizičku ljepotu upoređivali sa Njegoševom, nije ostalo potomstva.

Ćupići su inače iz Zagarča, ali je Mašanov djed odatle zbog krvne osvete pobjegao prvo na Lukovo, a zatim u Presjeku.

( Svetlana Mandić )