Donja Bukovica: Kako je tekao spor oko 6 kvadrata zemlje i jedne šljive
Prilikom otklanjanja kvara na elektromreži, radnici Elektrodistribucije su naložili Čupiću da posiječe stablo šljive zbog opasnosti da ponovo ne dođe do kvara na elektromreži
Viši sud u Bijelom Polju potvrdio je prvostepenu presudu Osnovnog suda u Pljevljima, donesenu u maju 2010. godine, kojom se, kao nedozvoljena, odbacuje tužba Radovana Đ. Vukovića protiv Mijata Čupića, radi priznanja prava svojine na parcelu od oko šest metara kvadratnih.
Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Vukovića prema Čupiću i Elektrodistribuciji Žabljak, kojim je tražio da se oni obavežu da mu solidarno nadoknade na ime naknade štete za posječeno stablo šljive 117 eura.
Sud je obavezao Vukovića da Čupiću nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.325 eura. Međutim, Vuković je nedavno uložio reviziju Vrhovnom sudu na pravnosnažnu presudu i sada čeka ishod.
U odgovoru na tužbu, Čupić je istakao da je neosnovan tužbeni zahtjev u pogledu naknade štete za posječenu šljivu jer se ona nalazi uz njegovu kuću i njegovo je vlasništvo. Prilikom otklanjanja kvara na elektromreži, radnici Elektrodistribucije su naložili Čupiću da posiječe stablo šljive zbog opasnosti da ponovo ne dođe do kvara na elektromreži, što je on i uradio.
U pogledu prava svojine, Čupić je istakao da je pravosnažno presuđeno presudom Kapetanskog suda u Šavniku 1904, te da je postavljena granica između parcela Vukovića i Čupića, a kako nije utvrđena svojina tužioca Vukovića, nema ni osnova za naknadu štete za posječenu šljivu.
Ovo je siže jednog parničnog spora čiji korijeni sežu daleko u prošlost, s početka 20. vijeka.
Univerzitetski profesor Radovan Vuković bio je stranka u parničnom postupku, koji je počeo 1996. Predmet spora je utvrđivanje svojine na nepokretnosti i naknada štete. Radi se o graničnoj liniji podijeljene zidine koju je uredio Kapetanski sud iz Šavnika presudom od 20. maja 1902, čija vjerodostojnost nije bila nikada sporna, a koja se nalazi na parceli koju je od Milovana Gezovića kupio njegov rođak Živko Vuković.
Na 3/4 dijela zidine napravljena je štala Nedjeljka Čupića nakon kupovine parcele od Živka Vukovića, dok je 1/4 zidine postala vlasništvo Rista Vukovića, tužiočevog đeda.
“Živko Vuković je protivno pravilu preče kupovine za pomeđaša i bližeg krvnog srodnika prodao imanje svojem zetu, a ne mojem đedu Ristu”, tvrdi Vuković i dokazuje javnom ispravom-izvodom iz matičnog registra rođenih za Ljubicu Čupić, udatu za Neđeljka Čupića, od oca Živka Vukovića.
Tražio da mu Čupić vrati posječenu šljivu za koju je emotivno vezan, nakon čega bi on odustao od traženja naknade štete“Čupić se povinuje presudi od 1902, pa do 1971. godine, pa su moji preci 70 godina po pravu svojine koristili, raspolagali i upravljali parcelom na kojoj je sada sporno zemljište i koristili plodove posječene šljive, koju je posadio moj đed na postavljenoj međi, čije su žile imale prečnik 16 i 14 centimetara”, priča sagovornik.
On objašnjava da je zbog toga u postupku tražio da mu Čupić vrati posječenu šljivu za koju je emotivno vezan, nakon čega bi on odustao od traženja naknade štete.
Miloš Čupić je 1971. podnio tužbu radi utvrđivanja prava svojine na spornom zemljištu sa dokazom - presudom Kapetanskog suda iz Šavnika od 6. avgusta 1904. godine čiju vjerodostojnost sud provjerava pribavljanjem pisanih dokaza od Arhiva SR Crne Gore.
Na nedozvoljen način, uništavanjem međa, bespravnom sječom stabla šljive, Čupići podnose tužbe radi pružanja sudske zaštite po raznim pravnim osnovama - utvrđivanje prava svojine, smetanje posjeda, prava službenosti prolaza...“Ova parnica iz 1971. okončana je povlačenjem tužbe Čupića, jer nije ni mogao očekivati uspjeh u sporu nakon ocjene suda o istinitosti isprava kojima je pouzdano obesnažena dokazna snaga presude iz 1904”, kaže Vuković i dodaje da su spisi ovog predmeta pridruženi spisima parnice koja je vođena pred osnovnim sudovima u Nikšiću, Žabljaku i Pljevljima.
“Na nedozvoljen način, uništavanjem međa, bespravnom sječom stabla šljive, Čupići podnose tužbe radi pružanja sudske zaštite po raznim pravnim osnovama - utvrđivanje prava svojine, smetanje posjeda, prava službenosti prolaza i dr., ali je to odbijeno pravosnažnim sudskim odlukama u parnicama i ti zahtjevi su neosnovani i nedozvoljeni.
Ne treba biti pravnički obrazovan, i znati koliko je zakonitost značajna kada je u pitanju predmet spora koji rješava pravo svojine na nepokretnosti, koja je imala za moje pretke i za mene znatno veću vrijednost od tržišne. Sporno zemljište se nalazi između kuća, koje su udaljene jedna od druge četiri metra, pa utvrđivanje prava Čupićima ne može zadovoljiti njihove potrebe, s obzirom na to da na prostoru širine od 0,70 m nije moguće ni skelu postaviti,”navodi Vuković.
Sporne i međe u Donjoj Bukovici
U presudi Osnovnog suda u Pljevljima se navodi da je tužilac Radovan Vuković na raspravama i preko punomoćnika advokata Radmila Joksovića istakao da je vlasnik parcele u Donjoj Bukovici, u mjestu zvanom Jasikovac, te da se graniči u jednom dijelu sa parcelom u vlasništvu tuženog Mijata Čupića.
Vuković je istakao na raspravama da je sudski spor vođen između pravnih prethodnika Vukovića i Čupića, te da je okončan u korist Vukovića, presudom Grubana Cerovića od 20. 05. 1902. godine.
Nakon pravosnažnosti presuđenja, Mijat Čupić ometa Radovana Vukovića u mirnom korišćenju posjeda, jer je ovaj uklonio međaš, a osim toga Čupić je na parceli Vukovića posjekao jedno kvalitetno stablo šljive visoke rodnosti.
Vuković je istakao da pravosnažna presuda Kapetanskog suda iz 1904, oko prava svojine na spornom dijelu parcele, nije vjerodostojna, jer je kapetan Gruban Cerović sam potpisivao dokumenta i ovjeravao ih prstenom sa utisnutim inicijalima, te nije bilo potrebe da to čini neko drugi, kao što je to na presudi iz 1904. godine.
Galerija
( Komnen Radević )