Vračar ubio Dudića jer se plašio za sopstveni život

Naveo je da se ne sjeća detalja kako je počinio ubistvo, te da mu je Dudić prijetio da će ga ubiti i da će proći kao i njegov drug Dejan Đuković likvidiran u oktobru 2009. u Kotoru.

1068 pregleda0 komentar(a)
09.03.2011. 20:47h

Nikšićanin Ivan D. Vračar (31), nastanjen u Kotoru, priznao je da je ubio u Starom gradu u Kotoru u kafe-baru “Moka” Dragana Dudića Frica i objasnio da je to uradio iz straha za svoj život, jer mu je Fric prijetio da će ga ubiti.

Okrivljeni je , prvi put nakon što je uhapšen, pred krivičnim vijećem sudije Predraga Tabaša u Višem sudu u Podgorici ispričao šta ga je natjeralo da donese ovakvu odluku.

“Na dan ubistva 30. maja 2010., otišao sam u Stari grad da popijem kafu pa sam krenuo prema kafe-baru “Forca”.

Kada sam vidio Dudića da sjedi za stolom, odlučio sam da se obračunam sa strahom u sebi i to po cijenu da poginem.Vidio je i on mene.

U momentu sam odlučio i pucao u Dudića. Sjećam se da sam ispalio jedan ili dva metka. Imao sam tog dana dva pištolja jer sam znao da Dudić ima četiri-pet ljudi oko sebe koji su spremni da me napadnu kada im on to kaže.

Kada sam vidio Dudića da sjedi za stolom, odlučio sam da se obračunam sa strahom u sebi i to po cijenu da poginem.

Prije ili kasnije znao sam da će me napasti,”rekao je Vračar koji do sada nije govorio o zločinu koji je počinio.

Dodao je i da mu je “iz dubine srca i duše jako žao što se to desilo”.

On je zatim ispričao da je potrčao prema izlazu iz Starog grada, sa namjerom da se preda policiji.

Dudić mu prijetio da će ga ubiti

Naveo je da se ne sjeća detalja kako je počinio ubistvo, te da mu je Dudić prijetio da će ga ubiti i da će proći kao i njegov drug Dejan Đuković, vlasnik “red-taksija” likvidiran u oktobru 2009. u Kotoru.

I sam Đuković, kazao je Vračar, rekao mu je da se pazi Dudića, ali ne i razlog. Vračar je kazao da je dva puta bio meta oružanog napada, a da su mu policijski inspektori kazali da je iza svega stoji Dudić.

Odgovarajući na pitanja tužioca Željka Tomkovića i advokata Borisa Vukašinovića, punomoćnika porodice Dudić, okrivljeni Vračar je kazao da Dudićeve prijetnje nije prijavio policiji, jer bi to samo pojačalo mržnju prema njemu.

Čitao sam u novinama da se sumnja da iza ubistva Đukovića stoje neki ljudi,iI to sam između redova pretpostavio da možda stoji Dudić, a to je bila identična priča sa ovim što su mi rekli u policiji.

“Nekada ste sami šetali Starim gradom, a nekada ste šetali psa, ali i sami sjedjeli u kafiću”, tražio je potvrdu advokat Vukašinović, što je Vračar priznao.

“Ako ste se bojali Dudića zašto ste se sami šetali. Da li možete da objasnite?

“Čitao sam u novinama da se sumnja da iza ubistva Đukovića stoje neki ljudi,iI to sam između redova pretpostavio da možda stoji Dudić, a to je bila identična priča sa ovim što su mi rekli u policiji. Koliko je meni poznato, Đuković nije imao sukob sa kriminalnom grupom u Kotoru”, i odgovorio je Vračar.

Odgovarajući na pitanja svog branioca Branislava Tapuškovića, okrivljeni je kazao da nije vođen nikakav postupak ni protiv koga za dvije pucnjave na njega, kao ni za ubistvo Đukovića.

Na pitanje branioca Dudićevog obezbjeđenja, advokata Borivoja Đukanovića, Vračar je kazao da ne poznaje Nova Delića, Darka Perovića i Darka Bugarina, kojima se sudi u istom predmetu jer su ga teško pretukli.

Vračar je rekao i da nikakvih problema nije bilo do 3. decembra 2007, kada je na njegov auto ispaljeno 12 metaka.

Ti u ovom gradu nijesi siguran i ti si sljedeći'. Pitao sam ih zašto mene, a on su odgovorili da je to jer sam najbolji Đukovićev drug.

“Tada sam ranjen u u nogu, a poznanik u ruku. Policijski inspektor Šoć mi je rekao da je to bilo meni namjenjeno,” rekao je Vračar dodavši da je na njega pucano i 3. avgusta 2008. dok je bio ispred kuće.

“Nakon godinu dana ubijen je moj najbolji prijatelj Dejan Đuković.

Inspektori u policiji su meni rekli: 'Ovo nema ko drugi nego Dudić. Ti u ovom gradu nijesi siguran i ti si sljedeći'. Pitao sam ih zašto mene, a on su odgovorili da je to jer sam najbolji Đukovićev drug.

Ovo su rekli i mom drugu Božidaru Cicmilu,”ispričao je optuženi.

Delić:Čuvao sam Dudića da mu ne traže pare

Novo Delić kazao je u svojoj odbrani da sve želi da zaboravi i ispričao da je onog dana kada je Dudić ubijen došao u kafić jer ga je on pozvao. Čuo je pucnje, kako je rekao, kad je namjeravao da sjedne.

“Vidio sam Vračara da drži pištolj u ruci i pokušava još da puca. Bio je prislonio pištolj na leđa Dudiću na pola metra od njega, a posle je napravio korak kao da hoće da ga upuca i sa prednje strane.

Nastalo je ludilo. Vriska. Vračar se potom okreće prema nama trojici i maše pištoljem, škljoca, uhvatila ga je panika. Gađao sam ga stolicom i pojurio za njim,” ispričao je Delić.

Rekao je kako je prošao pored policajca i rekao da je ubio Dudića i da ga uhvate.

“Trčao sam za njim, oborio ga na asfalt i vjerovatno sam ga udario pesnicom u glavu. Kao kroz maglu se sjećam da sam mu oteo pištolj i udarao ga. Nastalo je čupanje i guranje. Neko me je sklonio sa njega.

Otrčao sam da vidim šta je sa Dudićem, pa smo ga odnijeli u bolnicu. Kada smo bili kod bolnicei vidio da Dudić umire na moje oči, prišao sam vozilu u kojem se Vračar nalazio i pesnicom slomio staklo”,ispričao je tjelohranitelj dodavši kako nije bilo informacija da je Dudiću život bio ugrožen.

“ Moj posao je bio da Dudića povezem do kuće autom i da ga čuvam da ga ljudi ne vuku za ruku i da mu traže pare. Ja i ostalo obezbjeđenje nismo imali oružje jer njemu nije prijetila opasnost”, kazao je Delić.

Spavao sa pištoljem ispod jastuka

“Nakon 40 dana od Đukovićevog ubistva, nastao je pravi pakao.

Dudić je na benzinskoj pumpi, kada smo se sreli, zaustavio “audi A8“ pored mog auta, psovao me i vrijeđao što nisam napustio Kotor. Tada sam bio službenim autom “red taksija” gdje sam radio kao menadžer”, tvrdi Vračar.

Nisam izlazio u grad, a spavao sam sa pištoljem ispod jastuka.

On tvrdi da mu je Fric drugom prilikom prijetio i “govorio mu da će da nas pobije”.

“Moj strah i osjećaj nemoći bio je veliki, tako da nisam mogao normalno da idem na posao. Nisam izlazio u grad, a spavao sam sa pištoljem ispod jastuka.

Bio me strah za svoj život, koji se pretvorio u pakao”, tvrdi Ivan Vračar.