Vrijeme je za istinu

Bezuspješni su pokušaji bivšeg direktora "tajne policije" da se distancira od teškog nasljeđa ove službe i njene uloge u logistici i realizaciji projekta preuzimanja vlasti organizovanog kriminala u državi Crnoj Gori.

Ono što je početkom 90-ih bilo osmišljeno kao državni projekat Đukanovića-Bulatovića-Marovića, u kome su odabrani pripadnici DB, carine, policije i privatnici bliski ovoj trojici, krenuli u "patriotsko probijanje sankcija i spasavanje privrede i očuvanje socijalnog mira", kroz šticung i šverc akciznih roba, godinama se pretvorilo u jednu od najsnažnijih mafijaških organizacija u Evropi.

Uloga bezbjednosnih službi i odgovornost njenih čelnih ljudi za ovaj puzajući državni udar ne može se izbjeći. Svi oni su od 1992. godine do danas, svjesno prihvatili da budu saučesnici u osnivanju i razvoju ove mafijaške organizacije koja je posljednjih godina postala ozbiljna prijetnja bezbjednosti regiona , pa samim tim i direktna prijetnja interesima SAD i EU. Duško Marković je jedan od najistaknutijih funkcionera tajne policije koji je, ubjedjlivo, najduže opstajao na toj poziciji i, kao takav, ima i najveći dio odgovornosti za sve što se u Crnoj Gori, ali i regionu dešavalo u prethodnom periodu.

Pored njega, najuticajniji je, svakako, i aktuleni ministar vanjskih poslova i evropskih integracija, Milan Roćen čija je ljubav prema bezbjednosnim strukturama, domaćim i stranim, već postala mitska. Njih dvojica su postavljena kao posljednja linija odbrane od moguće namjere premijera Lukšića da sprovede reforme bezbjednosnih službi koje će iz njih ukloniti korumpirane i sa mafijom povezane čelnike i dovesti profesionalce spremne i sposobne da sprovedu akcije koje od nas očekuje SAD i EU.

Pokret za promjene je prilikom glasanja o Vladi Igora Lukšića upozorio na činjenicu da su na ključna mjesta za Evropske integracije došli dugogodišnji čelnici bezbjednosnih agencija, što ukazuje na vrlo opasan politčki zaključak, da Vlada evroatlantske integracije doživljava kao bezjednosno-obavještajne procese, a ne kao demokratsko-reformske.

Nama je jasno da se crnogorska mafija plaši reformi koje traže SAD i EU i da će uraditi sve da onemoguće Lukšića da ih sprovede. Lično sam upozorio Lukšića da mu je bezbjednost ugrožena ako ne napravi radikalne kadrovske i druge refrome bezbjednosnih službi i specijalnih policijskih snaga u kojima trenutno službuje i jedan broj ljudi koji su na platnom spisku mafije. Njih je lako izolovati, jer se radi o bogatim ljudima čija se imovina i stil života drastično razlikuju od poštenih pripadnika policije, carine i ANB-a.

Kao članu Odbora za bezbjednost mi je već odavno jasna strategija policje, ANB-a i Uprave za sprečavanje pranja novca da spriječe i eliminišu bilo kakvu istragu koja bi od narko-bosa Šarića vodila ka Stanku Subotiću, Milu Đukanoviću, Acu Đukanoviću, Branu Mićunoviću, Prvoj banci, Delta Holdingu. Na njihovu nesreću, bezbjednosne agencije najuticajnih zemalja svijeta, imaju sve neopohodne informacije o tim vezama, i pitanje je dana kada će premijera Lukšića, o tome obavijestiti i od njega zatražiti konkretne akcije.

Nema nikakve dileme, da premijer i njegova Vlada te konkretne zahtjeve vezane za veze vlasti sa narko kartelom Darka Šarića neće moći ispuniti sa svojim ministrima za pravdu i evropske integracije, aktulenim direktorom policije i komandatom SAJ.

Vrijeme je za spasavanje države Crne Gore od smrtonosnog zagrljaja mafije. Nijedan pravi crnogorski patriota ne smije dozvoliti da tek rođeno čedo, nezavisna Crna Gora, ode sa prljavom vodom organizovanog kriminala. Vremena nema puno.

( Nebojša Medojević )