Goran Ćetković: Svaka moja glava na platnu je univerzum za sebe

U okviru Zimske scene Barskog ljetopisa, u Dvorcu kralja Nikole do 15. aprila postavljena je izložba “Glasovi tišine“ nagrađivanog slikara Gorana Četkovića koji živi i stvara u Sutomoru.

Ovo je nova serija iz istoimenog ciklusa koji je 2016. bio predstavljen Baranima, a koja je za autora “jedan korak dalje”, sa brojnim velikim formatima koji su mu, kaže, kao slikaru bili izazovni. Ćetković za “Vijesti” otkriva zašto ranije nije slikao velike formate.

“Iskreno, kroz priče sa kolegama i prijateljima došlo se i do te teme. Sticajem okolnosti, nabavio sam veće blind ramove i platna i krenuo. I ranije sam, prije neku deceniju, radio veće slike. No, ja ne robujem formatu, za mene je dobra slika - dobra slika, bez obzira na dimenziju. Svakako se bavim istom tematikom kao i na mojim slikama manjih i srednjih formata, ista je to priča, no, poželjne su neke promjene, koje bi to što radim učinile još kvalitetnijim, mislim da je ovo sada urodilo plodom i kvalitetom”, priča Četković.

Pored formata, u prethodnih godinu dana svog stvaralaštva, umjetnik je na svojim platnima promijenio i kolorit.

“Kod mene sve to dolazi spontano. Jednostavno, boje su tu na paleti, gdje mi oko krene, a zatim i ruka. Tačno je da se moje slikarstvo vezuje za plavu boju koja je dominatna, to je boja svemira. Svaka moja glava na platnu je univerzium za sebe, sopstveni svemir, neopterećena bilo kakvim detaljima, sve sa ciljem da taj centralni motiv dođe do izražaja. To što želim da kažem, iznosim svakako i kroz odnose tamno-svijetlo, kroz psihološko nijansiranje likova”, nastavlja Ćetković.

Bez obzira na novitete, tehnički, njegov gest je ostao isti.

“Taj moj rukopis, gest, potez četkicom, ostaje prepoznatljiv. To je široka četka, ona daje snagu mojim radovima, bez nje je moje slikarstvo nezamislivo. Naravno, ono čemu težim, što se na prvi pogled vidi na mojim radovima, jesu elementi ekspresionizma i apstrakcije, sa snažnom fantastikom”, ukazuje umjetnik.

Moguće pivotalno djelo ove postavke je “Mislilac”, ulje na platnu velikog formata čiji je duhovni, kao i precedor u smislu likovne egzekucije, Goranov nagrađeni rad “Filozof” iz 2016. “Mislioca” odlikuje likovna vazdušastost, i u kontekstu novih radova, on je izvjestan putokaz ka novom Ćetkovićevom prosedeu. Rađanje ove slike, kaže umjentik, bilo je mukotrpan proces.

“Svako veliko platno iz ove faze je počinjalo tom formom ‘Filozofa’, a današnjeg ‘Mislioca’ bukvalno sam preslikavao mjesecima. Platno na kojem sam počeo da slikam autoportret, preokrenulo se na ‘Mislioca’ i došao sam do forme koja je u likovnom smislu veoma neobična. Djeluje svježe, ali, ispod tih slojeva bilo je izuzetno mnogo rada, i toliko traganje u svim fazama slike, za epilog ima lepršavu formu. To je bila prva slika kojom sam htio da se bavim na velikom platnu, ali, ona je jedna od posljednjih koje su nastale. Htio sam rad koji može sve to da odvoji, i evo ga sad na centralnom mjestu u ovoj postavci, mislim da je to zaslužio”, dodaje Ćetković.

U stvaralačkom procesu Gorana Ćetkovića, kao po pravilu ono što se postavi kao crtež, dijametralno je suprotno krajnjem rezultatu, do kojeg na jednom platnu vodi svojevrsni mini ciklus.

“Može se tako reći. U mom slikarstvu težim snazi izraza i ekspresivnosti, a ako se ukopate na jednom mjestu, ako postavite crtež na platno i ostanete mu vjerni do kraja procesa slikanja, onda je ta slika statična i gubi dinamiku. Kod mene je bitno da je slika dinamična, da se okreće, da je živa, da ‘radi’, da se konstantno borim sa njom, ako je statična, potpuno odudara od cilja mog slikarstva”, ukazuje sagovornik “Vijesti”.

Ova postavka će u septembru u Podgorici biti izložena u Umjetničkom paviljonu ULUCG i biće dopunjena novim radovima, “da u tom velikom prostoru dobije više na kvalitetu”. I ovaj detalj ukazuje na Ćetkovićevu radnu disciplinu koja ga karakterišu još od studentskih dana.

“Bilo je i uspona i padova, danas kad se vratim unazad, mogui konstatovati da bukvalno bez rada nema ništa. Nekiim danima se on svede na samo dva-tri sata, ali, mora se svaki dan uči u atelje, mora se uzeti četka u ruku, živjeti sa tim slikama, posmatrati ih… Nekada napravimo više posla gledanjem i analizom radova u tišini, naziv ove postavke i dolazi odatle. Sa aspekta osame u tišini ateljea, kao bijega od savremene buke i potrošačkog društva, izviru ovi likovi koji su i distancirani od ovog svijeta, i duboko ogrezli u njega”, zaključio je Ćetković.

Nazivi uokviruju slike

Naslovi Goranovih slika odišu refleksivnošću: “Lice svijeta”, “Stvaranje”, “Molitva”, “Lice rata”, “Rađanje/ sreća”, “Mislilac”, “Krug”, “Mučnina”, “Misao”, “Mir”, “Osmjeh”, “Strah”, “Isčekivanje”, “Krik”…. “Interesantno je da uvijek nastane prvo slika, i tek kad odstoji neko vrijeme u ateljeu, dok se stvar ne slegne u meni, kad je dobro izanaliziram i vidim što sam htio, dođem do adekvatnog naziva. Trudim se da bude što kraći, jednostavniji i efektniji, najčešće je to jedna rijeć, da pogodi suštinu”, kaže Ćetković.

( Radomir Petrić )