Grupa radnika Radio-difuznog centra tuži bivše poslodavce

I kada bi bio usamljeni slučaj spor 23 radnika Radio-difuznog centra (RDC), koji deceniju i po na sudu traže pravdu, odnosno da im se omoguće prava po osnovu rada - plate prekovremeni i praznični sati, noćni rad i nadoknadi to što nijesu mogli da korsite godišnje odmore, bio bi dovoljan da se postavi pitanje ažurnosti crnogorskih sudova.

Otkako je početkom 1994. godine iz tadašnje Radio-televizije izdvojena emisiona tehnika (sadašnji RDC) i pripojen PTT saobraćaju počeli su problemi zaposlenih, posebno ljudi koji su radili na izdvojenim objektima Lovćen, Bjelasica i Bratogošt.

"Otkako su objekti na Lovćenu i Bjelasici pušteni u rad 1963. do prelaska u PTT 1994 . godine primali smo uz platu naknadu za noćne, prekovremene i praznične sate, terenski dodatak i naknadu za rad u otežanim uslovima. Tada se, voljom tadašnje uprave, sve prevrće naglavačke pa nam se na nezakonit način ukida pravo na noćne, prekovremene i praznične sate i umjesto toga, daje 40 odsto naknade za rad na izdvojenim objektima što bi trebalo da znači rad u otežanim uslovima".

"Pošto nam nije bilo jasno kako dekretom nekog direktora može biti ukinuto pravo koje garantuje zakon, nakon dvije godine nepoštovanja zakona obratili smo se sudu. Od tada od 1996. godine sudimo se s bivšim poslodavcima PTT i Telekomom, u čijem smo sastavu bili od 1998. do 2003, za nepravdu koju trpimo od 1994. godine", kaže Ljubo Vujović, predsjednik Sindikata Radio-difuznog centra i predstavnik oštećenih radnika.

Sud u njihovu korist, poslodavac nastavio po starom

Taman kad su pomislili da će sve ići kako treba kada su, kako kaže Vujović, Osnovni i Viši sud presudili u njihovu korist i isplaćeno im zakinuto, poslodavac je nastavio obračun po starom.

"Osim neobjašnjivog kršenja osnovnih ljudskih prava vezanih za rad od strane poslodavca jednako je neshvatljivo u kojem to zakonu ili propisu sud nalazi da jedno pravo koje predviđa pravilnik može eliminisati nekoliko prava koja, za sve zaposlene u državi, predviđa zakon", pita se Vujović.

"Krajem 2008. godine isplaćeno nam je zakinuto a već naredne godine naš poslodavac traži reviziju kod Vrhovnog suda. Taj sud naredne godine poništava odluke dva niža suda i vraća Osnovnom na ponovni pretres. Od tada je prošlo preko devet godina da bi prije tri godine Osnovni, postupajući po odluci Vrhovnog, opet započeo ovu priču. U međuvremenu poslodavac je nastavio obračun po starom nepoštujući prava koja predviđa zakon. Čak nam nijesu dozvoljavali ni da koristimo ni da nam se plate godišnji odmori", rekao je Vujović.

Nakon toga, radnici današnjeg RDC-a, kojima se krajem devedesetih pridružilo sedam bivših radnika Telekoma, tražeći isto pravo, sude se da ne vraćaju ono što su dobili za period od 1994, do sredine 1997. godine i da to isto dobiju za narednih deset godina.

"Osim neobjašnjivog kršenja osnovnih ljudskih prava vezanih za rad od strane poslodavca jednako je neshvatljivo u kojem to zakonu ili propisu sud nalazi da jedno pravo koje predviđa pravilnik može eliminisati nekoliko prava koja, za sve zaposlene u državi, predviđa zakon", pita se Vujović.

Za njega nema dileme jesu li u pravu i navodi nekoliko razloga.

"Od dolaska novog rukovodstva u RDC 2006, dobijamo sve ono što nam je ukinuto 12 godina prije toga, osim nadoknade za rad u otežanim uslovima kojima se sada bavi Institut zaštite na radu. Osim toga, ako nam ova prava nijesu pripadala, zašto je u Telekomovom finansijskom planu za 2005, ostavljeno 300.000 eura ako se izgubi spor protiv nas. Oni su računali na taj trošak, a da bi im bio naplaćen, 2003. godine su prilikom izdvajanja RDC iz Telekoma, sa centrom potpisali ugovor kojim je precizirano da će ti troškovi ići na teret novoosonovanog državnog preduzeća", kaže Vujović.

Sudski troškovi prelaze milion eura

Za njega je posebno problematična ažurnost sudova, jer Zakon o parničnom postupku kaže da su sporovi iz radnog odnosa hitne prirode.

"Svako malo nam je u goste bila inspekcija zaštite na radu, a na kraju je su došli i inspektori za privredni kriminal. O tome se vode posebni sporovi pred sudom", rekao je Vujović.

"A mi se za prava propisana zakonom i propisima koji uređuju odnose zaposlenih sa poslodavcem sudimo deceniju i postavlja se pitanje koliko onda traju sporovi koji nijesu hitne prirode", rekao je Vujović.

On je kazao i da je posebno pitanje ko će da plati sudske troškove koji zajedno sa odštetnim zahtjevom prelaze milion eura.

"Hoće, li ako sud presudi u našu korsit neko odgovarati za tolike nepotrebne troškove", pita se Vujović.

Poseban "nered" u RDC-u, kako kaže Vujović, bio je tri godine po izdvajanju iz Telekoma, od 2003. do 2006. godine.

"Tada je vladao haos u centru. Osim ukidanja praktično svih prava, izuzev osnovne zarade poremetio se režim rada koji je vladao decenijema. Svako malo nam je u goste bila inspekcija zaštite na radu, a na kraju je su došli i inspektori za privredni kriminal. O tome se vode posebni sporovi pred sudom", rekao je Vujović.

Sudije se mijenjaju ročišta se odlažu

U prilog priči o “ažurnosti” naših sudova dovoljno upečatljivo govori broj zakazanih i održanih ročišta. “Za ovih 15 godina dokazivanja nečega što je lako dokazivo, ako se želi elementarno poštovati zakon i propisi, do sada je zakazano 70 ročišta.

Valjda bi shvatili šta znači rad u otežanim uslovima koji je prepoznat i u zakonu”, kaže Vujović, dadajući da troje njihovih kolega neće dočekati sporu crnogorsku pravdu jer su umrli.

Od toga je održano 28 a 42 su odložena. Svakako sudski troškovi se uredno sabiraju. Za sve vrijeme na predmetu se promijenilo šest sudija. Kada se sve to sagleda ispada kao da se sudi za neku veliku prevaru ili ne daj Bože zločin pa trebaju godine da se utvrdi prava istina. Izgleda da treba posebno dokazivati da i zaposleni u RDC, kao ostali u Crnoj Gori, imaju pravo da im se dodatno plati ako rade prekovremeno, noću, praznikom i da jednom godišnje mogu koristiti godišnji odmor.

A o otežanim uslovima rada na vrhovima planina i da ne govorimo. Volio bih da neko od naših direktora koji su ukinuli ovo pravo ili sudija što se deceniju i po igraju pravde provede samo jednu januarsku noć na vrhu Bjelasice ili Lovćena, a ne osam kako se decenijama smjenjuju ekipe na izdvojenim objektima.

Valjda bi shvatili šta znači rad u otežanim uslovima koji je prepoznat i u zakonu”, kaže ne bez ogorčenja Vujović, dadajući da troje njihovih kolega neće dočekati sporu crnogorsku pravdu jer su umrli.

( Miodrag Babović )