Upravljanje domaćinstvom

Naziv ekonomija potiče od grčke riječi „oikonomikos“. Ova riječ je složenica koja povezuje grčke riječi „nomos“, običaj, zakon i „oikos“ kuća, i izvorno znači: zakoni upravljanja domaćinstvom. Vjeruje se da je prvi put upotrijebio grčki mislilac Ksenofon (427–355 p.n.e).

Upravljanje kako domaćinstvom, tako i državom kao zajedničkim dobrom, podrazumijeva upravljanje nizom stvari koje su od životnog interesa, podrazumjeva donošenje niza raznovrsnih odluka. Te odluke moraju biti zasnovane na znanju.

Jedna od bitnih sfera o kojima država odlučuje, je i upravljanje prostorom, kao jednim od glavnih razvojnih potencijala. Prostor svake države je dat i ograničen. Zbog njega dolazi do sukoba, ali i predstavlja sponu saradnje među državama i narodima.

Upravljanje prostorom je svakako značajna funkcija. U našoj privrednoj orijentaciji gdje se turizmu daje značaj strateške grane, upravljanje prostorom dobija još više na značaju. Prostorom se mora domaćinski gazdovati. Prostorom se gazduje donošenjem i sprovođenjem planova.

Naš puni turistički potencijal ne može biti iskorišćen bez kvalitetnih, razvojno usmjerenih planova. Ti planovi moraju biti zasnovani na strateškom promišljanju i moraju prije svega biti sprovodljivi. Nedavno je usvojen takav plan za područje Bjelasice i Komova, u toku je izrada plana za durmitorsko područje.

Ti planovi će biti osnova za razvoj sjevera, razvoj planinskog turizma i tržišno usmjerene, turistički komplementarne poljoprivrede. Oni su značajni prije svega što definišu prihvatni kapacitet područja, koji predstavlja argumentovani faktor ''prave mjere'' koja će omogućiti puni turistički i privredni razvoj datog područja u skladu sa principima održivog razvoja.

Poštovanje prihvatnog kapaciteta, te pravilna kvalitativna distribucija u okviru istog, dugoročno čuva kako državni tako i privatni interes preduzetnika i štiti destinaciju od gubitka konkurentnosti.

Uz ova dva veoma značajna područja, u pripremi je izrada prostornog plana za obalno područje koji će obuhvatiti teritoriju svih šest primorskih opština. Ovim strateškim planom će, između ostalog, biti određen održivi prihvatni kapacitet obalnog područja, kako bi se definisao održivi model rasta i razvoja turističkih kapaciteta.

Taj rast, trebalo bi prije svega da bude kvalitativan. Ukoliko se prihvatni kapacitet ne utvrdi, i ako se nastavi sa nekontrolisanim i neumjerenim rastom stambenih-vikend jedinica, postoji mogućnost da na dugi rok bude ugrožen strateški interes Crne Gore da postane visoko razvijena turistička destinacija i stane uz bok razvijenim evropskim državama.

Na duži rok bi došlo do pada zadovoljstva turista, što bi izazvalo direktnu štetu po državu i turističku privredu, jer bi zbog smanjenja tražnje došlo do snižavanja cijena i nižeg ubranog prihoda, srozavanja imidža Crne Gore kao turističke destinacije. Imidž destinacije je mnogo teže popravljati.

Jasno je bez bilo kakvih analiza, da neumjerena stambena izgradnja u turističkim mjestima guši potencijale samog mjesta – trošeći ograničeni prostor, i čini ga neatraktivnim na dugi rok.

Te stambene jedinice vrše ogroman pritisak na infrastrukturu, a podaci govore da donose višestruko manji prinos u odnosu na hotelske kapacitete, koji bi se mogli realizovati na njihovom mjestu. Problem je ako broj stambenih jedinica pređe određenu mjeru, taj broj će na cjelokupnu infrastrukturu napraviti takav pritisak, da jednostavno neće biti uslova za razvoj hotelskih kapaciteta koji će moći da zadovolje tražnju probirljivih turista.

Bez novih kvalitetnih hotelskih kapaciteta jednostavno neće biti moguće napraviti suštinski korak naprijed, već će naša turistička privreda postati žrtva naše sopstvene neodgovornosti, odnosno popuštanja cjelokupnog društva pred interesima i poslovnim ambicijama pojedinaca. To je scenario koji je na dugi rok nedopustiv, te treba preduzeti ozbiljne mjere kako se ne bi ostvario.

Prihvatni kapacitet (Carrying Capacity) predstavlja maksimalni broj osoba koji istovremeno mogu posjetiti turističku destinaciju bez neprihvatljivih poremećaja fizičkog, ekonomskog i socio-kulturnog okruženja i bez neprihvatljivog smanjenja kvaliteta zadovoljstva posjetilaca.

Prilikom definisanja prihvatnog kapaciteta, uzimaju se u obzir tri grupe parametara i to fizičko-ekološki, socio-demografski i političko-ekonomski. Na osnovu svih ovih parametara, ozbiljnom analizom podataka, dolazi se do fizički definisanog prihvatnog kapaciteta.

Fizičko ekološke parametre je najlakše izmjeriti, jer se lako mogu izraziti u brojevima (površina i fizički kapacitet plaža, dužina obale, izgrađena infrastruktura (kanalizacija, vodovod, struja, telekomunikacije).

Najilustrativniji primjer je površina plaža. Površina naših plaža iznosi oko 1.605.000 m2, podijeljena sa normom od 6m2 po kupaču daje fizički plažni kapacitet od oko 267.500 istovremenih kupača. Ukoliko se primjeni stroži kriterijum od 8m2 po kupaču, koji je primjereniji kvalitetnim destinacijama, dobijamo kapacitet od oko 200.000 istovremenih kupača.

Umreži li se to sa procjenjenim brojem od oko 340.000 kreveta u Crnoj Gori (ovu brojku čine osnovni kapaciteti, komplementarni kapaciteti i vikend stanovi i kuće, tzv. sekundarno stanovanje) vidimo da smještajni kapacitet već uveliko premašuje fizički kapacitet plaža.

Socio-demografski parametri se odnose na elemente koji se tiču društvene zajednice, odnosno stanovništva, turista i njihovog međuodnosa, raspoloživa radna snaga i njena obrazovanost, a tu spada i kulturni identitet lokalnog stanovništva. Dok se političko-ekonomski parametri odnose se na konkretna ulaganja i ekonomske mjere javne vlasti vezane za razvoj turizma.

Ovi parametri uglavnom imaju korektivnu funkciju druge dvije grupe parametara, međutim, vrlo često se baš na osnovu ovih vrši odabir određenog razvojnog scenarija , a na osnovu akcije i mjera vlasti.

Prihvatni kapacitet ne treba shvatiti kao naučnu formulu ili metod dobijanja određenog broja, preko koga nema daljeg razvoja. On nije fiksan, mijenja se vremenom i to proaktivnim menadžerskim pristupom i tehnikama upravljanja i kontrole.

U našem slučaju on se može povećavati diversifikacijom turističke ponude, ulaganjem u izgradnju infrastrukturnih kapaciteta, edukacijom radne snage, podizanjem nivoa svijesti i odgovornosti svih, a najviše upornim, pregalačkim radom, koji je osnovni pokretač razvoja, onim faktorom koji svim razvijenim društvima daje glavnu komparativnu prednost.

( Stevo Davidović )