Trag ka ženskoj tekstualnosti
Priče o “antiprincezama”, poput Snežane i Trnove Ružice, i manje poznate kiparske princeze Rozamunde, bile su inspiracija za austrijsku nobelovku Elfride Jelinek, koja se u svojim dramama bavila istraživanjem ženskih ahetipova.
Predstava “Rozamunda” po tekstu Elfride Jelinek i u režiji Senke Bulić, premijerno je prikazana na sceni Kraljevskog pozorišta “Zetski dom”.
Predstava u kojoj uloge tumače crnogorska glumica Tihana Ćulafić i hrvatski glumac Marinko Leš rađena je u koprodukciji pozorišta “Hotel Bulić”, ITD iz Zagreba i Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” sa Cetinja. Hrvatska premijera je održana 22. februara u Zagrebu.
Priče o “antiprincezama”, poput planetarno slavne Snežane i Trnove Ružice, i manje poznate kiparske princeze Rozamunde, bile su inspiracija za austrijsku nobelovku Elfride Jelinek, koja se u svojim dramama bavila istraživanjem ženskih ahetipova.
Istovremeno je legenda o kiparskoj protjeranoj kraljici, koja se vraća u svoju zemlju kao osvajačica i ratnica, poslužila kao ideja za predstavu hrvatske rediteljke i glumice Senke Bulić. Rozamunda je prisiljena da prizna da je status žene nespojiv sa pisanjem, te da je svaka ženska kreativna aktivnost osuđena na propast.
" Zato što se zna kakva je pozicija žene u našim društvima, i što žena apriori, kao takva, ne može parirati muškarcu. Što ja lično ne mislim da je tako i o tome govori ova predstava i govori o tim čudnim bolesnim odnosima, jer žena, zapravo, tek kad je bolesna doživljava neku važnost po Elfridi Jelinek - kaže rediteljka predstave Senka Bulić. Ova i sama kontroverzna rediteljka kaže da je Elfride Jelinek jedna genijalna književnica, i osoba koja gdje god da se pojavi polarizuje mišljenja", ili je ljudi vole ili je mrze.
"Elfride Jelinek kao autorka je meni jedna od najzanimljivijih, uopšte na ovom evropskom području. Ona je toliko subverzivna osoba, autorka, da je promijenila načine režije, načine dramaturgije. Njen tekst Rozamunda je možda i njen najautobiografskiji tekst. Ona direktno referira zapravo na njenu osobu kao pisca. Priča je o ženi nerealizovanom piscu, o ženi kroz umjetnost u odnosu sa svojim partnerom", dodaje Bulić.
"U biti, referirala sam i na Marinu Abramović koja govori o tome koliko je performans istinita forma, a kako je kazalište jedna artificijelna forma. Ja sam na neki način htjela pokazati da ta umjetna forma može imati dokumentarnost performansa", zaključuje rediteljka.
Rediteljka je u predstavi natjerala glumce na totalno preispitivanje sopstvenog tijela. Glumica Tihana Ćulafić priznaje da je predstava fizički bila jako naporna.
"Nemam odnos prema predstavi, kao prema nečemu što mi čini neku neprijatnost, imam samo osjećaj da me to jako pomjerilo, da me to pokrenulo naprijed. Da sam se do kraja ogolila mentalno i kao glumica i lično, na sceni naravno. Jer raditi tekst Elfride Jelinek sa Senkom Bulić... nije se moglo pristupiti tome kao nečemu površnom", priča mlada glumica i navodi da bi ovaj tekst trebalo da požele da postave na scenu sve žene koje žive život punim plućima, nutrinom, intelektom.
"Sve žene koje stvaraju, razmišljaju, osjećaju svoju seksualnost. Ovaj tekst nosi ženski problem", kazala je Ćulafić.
Iako je predstava rađena po legendi, rediteljka kaže da odslikava realnost, i dodaje da misli da bi komad bio uspješan mora imati i dokumentarne elemente.
“Rozamunda” je treća drama iz ciklusa “Drame princeza”, kojeg čine “Snežana”, “Trnova Ružica” i “Stijena i Džeki”. Ciklus je podnaslovljen kao “Djevojka i smrt”, prema istoimenom Šubertovom djelu. Rozamunda je bila kiparska princeza iz doba renesanse, ali i lik iz izgubljene Šubertove opere. Scenografiju i muziku potpisuje Tomislav Ćurković, a kostime je uradila Olivera Jularić.
Istina na sceni
Predstava “Rozamunda” je po riječima Tihane Ćulafić zahtjevna i po fizičom principu. - Uporno smo radili da bismo stekli osnovnu kondiciju da uopšte izdržimo predstavu. Padovi su istiniti, udarci su istiniti, teret koji nosimo u zadacima je istinit.
Jezik naše predstave veoma je blizak jeziku performansa. Naravno, sprovedenom kroz glumačka bića i sredstva. Svi ženski arhetipovi od Medeje, Kasandre, Jokaste... sve žene koje funkcionišu po vrhunskom principu, bili su važni za građenje mog lika. Kao što je Šekspir pisao o kraljevićima, tako je i Elfride Jelinek udružila arhetipove u svoje „žute princeze“.
Rozamunda je samo jedna od njih - kaže Ćulafić.
"Sigurna sam da niko nije i neće ostati ravnodušan. Nadam se da će 'Rozamunda' obradovati sve one koji žele uzbudljiv teatar, koji kad u sebi prepoznaju, znaju i cijeniti osjećaj iznenađenja i one koji iz teatra ne žele izaći prazni. Njih ima i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori i svugdje drugo. Željela bih da ih u Crnoj Gori bude veliki broj", zaključila je Ćulafić.
( Danijela Lasica, Dragana Tripković )