Borac sa osmijehom

Kada rival nije na pravi način odreagovao na moj prvi pokušaj nogom, kada sam ga samo okrznuo, nasmijao sam se. Da, imam i fotografiju kada sam to uradio, jer sam znao da ću sljedećim visokim udarcem u glavu završiti meč - sa nevjerovatnim sjajem u očima i zanosom priča Ivan Strugar impresije iz posljednjeg meča 17. decembra u budvanskom hotelu "Splendid". Samo dan prije nego je crnogorska sportska ikona napunila 36 godina.

Spontani smijeh izazivao je zanos, sa kojim je utiske iz borbe prenosio šampion koji je prije tri dana (22. februara) obilježio 20-godišnjicu prvog zvaničnog meča, jednak ushićenju sa kojim se sada dječaci tih godina hvališu impresivnom kolekcijom fotografija svog idola. Manirom prekaljenog borca koji slučaju ne propušta niti jedan detalj u pripremi ili borbi u ringu, Strugar mijenja temu.

“U redu, da pričamo o onome što je aktuelno. Već mjesec treniram za meč sa Francuzom Frederikom Belonijem. Meč za titulu je ugovoren, a u naredna dva dana saznaćemo i datum njegovog dolaska u Crnu Goru. Meč će se održati 14. ili 15. aprila. Treniram u mom klubu Aristonu, a očekujem u završnici priprema i pomoć dva sparing partnera iz Hrvatske. Beloni je borac iz samog svjetskog vrha ove kategorije, koji se podjednako dobro bori u lou-kiku i K1. Jedini je borac sa kojim nemam pozitivan skor, mada sam preglasavanjem izgubio u Parizu, a sve sudije su bile njegovi zemljaci. Smatram da nije bio bolji. Revanš će mnogo da košta, ali će i biti pravi spektakl, pa očekujem da neće izostati pomoć glavnog grada i Vlade u realizaciji projekta. Tim prije, jer jednako veliko interesovanje za moje mečeve vlada svih ovih godina, pa se i za posljednje mečeve tražila karta više”, kazao je profesionalni prvak svijeta u lou-kiku do 88,6 kilograma, koji će protiv Belonija braniti šampionsku titulu u WAKO federaciji.

• Pred decembarski meč u Budvi kazali ste da je Beloni istih godina, visine i tehnike, samo da je razlika što je on tamnoput. Postoji li još neka razlika?

“Da, taktičke je prirode. Ja borbu prilagođavam rivalu, dok Beloni ne odustaje od svog stila, čak i kada mu to ne prolazi. Iz samog garda, koji je sjajan, primijeti se i da je fantastičan u boksu, kojim započinje borbu i po pravilu je završava nogama. Stalno ide blago naprijed, što meni odgovara. I nakon 58 borbi u profesionalnoj konkurenciji više ne osjećam psihološki pritisak i ne mogu reći da mi je Beloni neugodniji borac od bilo kojeg od preostale trojice od kojih sam gubio. Beloni je samo jedan iz svjetskog vrha, na kojem sam ja, a tu su i Rus Alen Kocojev kojeg sam nokautirao u Splendidu”...

• Kolika je smetnja napretku kik-boksa postojanje brojnih federacija? Da li je to prepreka da se u tom sportu zna ko je u stvari najbolji?

“Brojne federacije jesu smetnja, ali se zna ko su najbolji borci. Za ta dva superfinala u Parizu u kvalifikacijama su nastupila 32 borca iz svih federacija, a WAKO smo predstavljali Beloni, koji je pobijedio, i ja. Pazite, na Olimpijskim igrama nastupaju do 32 takmičara u jednoj kategoriji borilačkog sporta i valjda je onda jasno koliko je teško doći u superfinale. I oba puta poražen sam od osvajača turnira. Druge godine sam se revanširao Belgijancu Azisu Jahjahu, sada je na redu da dug vratim i Beloniju. I u drugim borilačkim sportovima je postojanje brojnih federacija prepreka za ulazak u olimpijski program, ali će kik-boks ući prije karatea. Mi smo otišli korak dalje, a predsjednik WAKO-a, Enio Falsoni, od MOK-a je dobio organizaciju takmičenja na COMBAT igrama u Pekingu prošle godine, gdje smo mi kik-bokseri jedini iz Crne Gore imali takmičara. Te igre su bile pun pogodak, a recimo da je sambo zastupao čuveni ruski borac Fjodor Jemilijanenko”.

• Šta je najpotrebnije za uspjeh u sportu?

“U kontaktnom borilačkom sportu je podjednako važna podrška roditelja, talenat, ljubav, rad i sve ostalo. Ja sam imao nepodijeljenu podršku porodice”, kaže Strugar.

Čemu onda nagrade?

Iako je uz dvije amaterske titule prvaka svijeta četiri puta pokorio Evropu, a u profesionalnoj konkurenciji je jedini kik-bokser sa šampionskim pojasevima u pet različitih težinskih kategorija, Strugara je iznenadilo pitanje šta će raditi nakon kraja takmičarske karijere.

“Iskreno, nisam razmišljao. I dalje treniram i borim se jednako kao prije. Tačno je da mi sada treba malo više vremena za oporavak nakon treninga, ali biću aktivan sportista dok budem u stanju da pružam maksimum u ringu. Poslije, vjerovatno ću raditi nešto u sportu. Sada sam selektor crnogorske reprezentacije, ali to radim volonterski. Diplomirao sam menadžment u sportu u Beogradu”.

Još više Strugara je iznenadilo pitanje zašto nije konkurisao za zvanje vrhunski sportista.

“Pa zar nisam vrhunski!? Napravite anketu i vidjećete šta o tome misle ljudi u Crnoj Gori”, kao iz topa je odgovorio Strugar.

Da, ali za sticanje zvanja treba podnijeti zahtjev Upravi za mlade i sport, a prema tekstu novog zakona za sportske nadoknade neće moći da konkurišu sportisti iz sportova koji nisu olimpijski.

“Plan mi je bio da na kraju karijere sakupim rezultate i konkurišem. Ne želim da potcijenim nikoga i ničiji rezultat, ali tvrdim da sam odnosom prema sportu i rezultatima uz rame sa najboljim crnogorskim sportistima. I u olimpijskoj godini i to na 100. godišnjicu olimpizma u Atlanti, ja sam dobio priznanje za najboljeg crnogorskog sportistu. Naravno, imam i nagradu 19. decembar. Čemu onda služe te nagrade i priznanja!? Ako se ne vrednuju, onda ih treba ukinuti”, zaključio je Strugar.

( Slaviša Živaljević )