Ko zapravo najglasnije viče "Drž'te lopova!"?

Burne reakcije na društvenu pojavu homoseksualnosti

Istina je da ljudi još uvijek prema ovoj pojavi nisu ravnodušni.

Među laicima se to podrazumijeva, ali i među stručnjacima, teško da se mogu naći ljudi koji njeguju uravnotežen i nepristrasan stav.

O homoseksualnosti se nedovoljno zna, a čovjek se prirodno plaši od stvari koje su mu strane i nepoznate.

S druge strane, tradicionalno se njeguju negativno intonirane predrasude vezane uz ovu pojavu, a poznato je kako se teško snagom argumenata boriti sa predrasudama.

Seksualna orjentacija je jedan od stubova identiteta svake osobe.

Još je Frojd objasnio da se odnos prema seksualnom objektu (partneru) na elementarnom nivou reguliše stavom gađenja ili žudnje.

Muške "grube nježnosti"

Kada npr. heteroseksualni muškarac vidi dva druga muškarca da se ljube, on se sa njima nesvjesno identifikuje i to kod njega automatski izaziva gađenje, jer se ne uklapa u njegovu šemu izbora seksualnog partnera.

U zavisnosti od mentalnog sklopa slijedi dalja elaboracija i zaključak, kako je to odvratno, perverzno, bolesno, nemoralno, nenormalno, neprirodno, bogohulno itd.

Obično isti muškarac neće sa gađenjem reagovati na ljubljenje dvije lezbejke.

Mučno je gledati kako se na raznim forumima neki učesnici upinju da objasne kako je homoseksualnost negativna pojava, zapravo govoreći samo o sopstvenim strahovima i gađenjima.

Ovu priču značajno komplikuje činjenica da nekih 37 % ljudi ispoljavaju homoerotske sklonosti. Homoerotičnost je pojava da osobi prijaju seksualne osobine istog pola.

Ovo je praćeno izvjesnim stepenom seksualnog uzbuđenja koje nikada ne prelazi u želju za seksualnim odnosom.

(Neki autori poistovjećuju homoerotičnost i homoseksualnost, ali ja ih ovdje razdvajam zbog preciznosti iskaza).

Homoerotičnost je vjerovatno zbog svoje učestalosti široko integrisana u društvene rituale: uobičajeno je da se djevojke drže za ruke, momci se grle na zadnjem sjedištu BMW-a dok se šepure u vožnji gradom, uz očigledno zadovoljstvo razmjenjuju grube nježnosti u raznim sportovima, zadržavaju se duže nego što bi se očekivalo u svlačionicama koje zaudaraju na znoj, pa onda razne samo muške ili ženske stvari...

Sve je to u svrhu davanja oduška homoerotskim sklonostima na društveno prihvatljiv način, ali samo da se neko u crno - bijelom svijetu seksualnog čistunstva ne bi dosjetio o čemu se tu zapravo radi.

Eto još jednog razloga zašto postoji toliki otpor prema homoseksualcima.

Upravo ljudi sa homoerotskim sklonostima, koje doduše ne osvješćuju, ali ih i te kako osjećaju, postaju žestoki protivnici homoseksualaca.

Oni u pokušaju da učvrste sopstveni seksualni identitet viču: „Drž'te lopova!“

Često u raznim društvima pokrćem priču o homoseksualnosti da testiram stavove ljudi i njihovu spremnost da ih eventualno mijenjaju pod pritiskom argumenata.

Moram konstatovati da u našoj sredini postoji veliki stepen netolerancije prema ovoj pojavi kao i zabrinjavajući potencijal spremnosti za linč.

Ima ljudi koji izjavljuju da bi bili spremni da ubiju svoje dijete kada bi otkrili da je homoseksualno! Zamislite samo kako bi danas izgledao svijet da je neka ekstremna organizacija u svoje vrijeme odlučila da ga očisti od Mikelanđela i Leonarda da Vinčija jer su bili homoseksualni.

Za razliku od homoseksualaca, mizantropi (čovjekomrsci) su podvrsta homo - sapijensa koja u svim istorijskim epohama ima politički legitimitet.

Sakriveni fasadom organizacije (država, crkva, partija), uvijek u misiji spašavanja svijeta, vječito u potrazi za lovinom koja zadovoljava njihove sadističke apetite.

Tako smo mi obični ljudi uvijek iznova prisiljeni da im objašnjavamo kako lijepe žene nisu vještice i da ih zbog toga ne treba spaljivati na lomači, kako nije dobro zatvarati američke starosjedioce u rezervate samo zato što žele da žive u sopstvenoj kulturi, pa onda da nije prihvatljivo ubijati Jevreje u gasnim komorama samo zato što neko misli da su oni niža rasa, da i ne pominjem činjenicu da i najokorjeliji bijelac može postati crnac samo ako se dovoljno dugo sunča.

U našoj sredini se mizantropija ispoljava i kao homofobija.

A mi se po ustaljenom modelu opet upinjemo da objasnimo kako su i homoseksualci ljudi te da nismo spremni da ih zbog uočene razlike – homoseksualne orijentacije, mrzimo i proganjamo.

Politika i homoseksualnost

Neću da kažem brojem koliko u Crnoj Gori ima homoseksualaca, jer bi se neko od toga možda i uplašio.

Ali, ako pođemo od činjenice da ih u populaciji obično ima oko 5% onda ćete lako i sami izračunati da je to brojka koja izražava respektabilnu političku silu.

Nijedan mudar političar ovo ne bi smio da zanemari.

Sjetimo se samo referenduma o nezavisnosti Crne Gore koji je dobijen tijesnom većinom.

Da je gubitnička strana uspjela da vrbuje homoseksualce za svoju stvar, referendum bi imao suprotan ishod.

Slične situacije su moguće i u budućnosti. Političari su u vrlo nezahvalnoj poziciji da sa jedne strane imaju preovlađujuće negativan stav glasačke mašine prema homoseksualnosti, a s druge strane činjenicu postojanja homoseksualne poulacije, sa čijim glasovima takođe treba računati.

Iz toga bi se mogle izvući određene konsekvence. Nauka je o homoseksualnosti rekla dovoljno. Već sam stav da homoseksualnost nije bolest je određena poruka političarima.

Oni moraju preuzeti odgovornost kakav će stav imati društvo prema ovoj pojavi. Da li će homoseksualci biti tretirani kao ljudski otpad i prepušteni na milost i nemilost rulji ili će biti shvaćeni kao potencijalno vrijedni članovi društva i u njega integrisani.

Odgovornost je na svima nama, jer u demokratskom društvu glas građanina predstavlja instrument koji daje moć određenoj politici.

Vjerujem da većina nas želi svojoj djeci bolji svijet od ovog koji smo zatekli.

Za to je potreban samo mali napor.

Homoseksualci među političarima

Homoseksualci tradicionalno preferiraju određene profesije u kojima njihove sposobnosti predstavljaju prednost u odnosu na „prave“ muškarce.

Njihov „ženski“ senzibilitet i smisao za estetiku, razuđena emocionalnost, socijalna inteligencija i verbalna spretnost ih očigledno predisponiraju za neke profesije.

Bio bi predugačak spisak imena značajnih homoseksualaca koji su ostavili neizbrisiv trag u evropskoj i svjetskoj kulturi.

Naravno da ih ima i među političarima, ali nikako ne stoji paranoidna teorija zavjere antiglobalista koji tvrde da su nam homoseksualci ubačeni među vodeće političare da završe nekakav posao brisanja nacionalnih i tradicionalnih vrijednosti, a u cilju pripreme za evro - atlanske integracije.

/kraj trećeg dijela/

Autor je psihijatar seksolog

( dr Jovica Dostinić )