Kratak pregled Gadafijeve vladavine Libijom

Moamer Gadafi bio je više od četiri decenije "zaštitno lice" Libije, izdržao je međunarodnu izolaciju i američke vazdušne napade, da bi uspio najzad da postane prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Gadafi koji se nakon svih iskušenja uvijek dočekivao na noge, sad se suočava sa najvećom prijetnjom svojoj vladavini - narodnom pobunom na domaćem terenu. Antivladini protesti, u kojima je kako se procenjuje, do sada poginulo više stotina ljudi, nepovratno će izmijeniti političku sliku Libije, ocjenjuje agencija AP, prenosi Beta. Ukoliko Gadafi bude svrgnut, kao što je bio slučaj sa liderima susjednog Egipta i Tunisa, slab institucionalni sistem u Libiji upravo zahvaljujući njemu, kao i nepostojanje bilo kakvog organizovanog opozicionog bloka, ostavlja otvoreno pitanje ko bi mogao da popuni vakuum u vlasti. Za razliku od Egipta i Tunisa, čije državne institucije su bile "dobro ustrojene", ali duboko korumpirane, u Libiji nije bio takav slučaj.

Sistem "džamahirije", Narodni komiteti i kongresi Gadafi nije imao zvaničnu ulogu u vladi, koja je bila organizovana po takozvanom sistemu "džamahirije", koji se bazirao na brojnim Narodnim komitetima i Narodnim kongresima. On je vladao zemljom bez ustava, bez partija i bez parlamenta.

"Gadafijev sistem džamahirije, izvrgnut ruglu, mutirao je u čisti kapitalizam", ocijenio je Džon Marks

Ali, zapravo, cio taj sistem je bio tako organizovan da osigura da moć ostane u rukama najdugotrajnijeg vladara u arapskom svijetu. Iako je oštro osuđivao korupciju koja bi dovela do toga da ograničen broj Libijaca stekne ogromno bogatstvo, Gadafi i njegova porodica, kako se vjeruje, stekli su ogromno bogatstvo, zahvaljujući činjenici da Libija ima najveće rezerve nafte u cijeloj Africi. "Gadafijev sistem džamahirije, izvrgnut ruglu, mutirao je u čisti kapitalizam", ocijenio je Džon Marks, libijski ekspert pri londonskoj organizaciji Prekogranična služba za informacije. Dok je bivši egipatski predsjednik Hosni Mubarak "igrao tenis u Šarm El Šeiku, Gadafi je svoje vrijeme provodio u izgradnji svoje baze moći", dodao je Marks. "U koji god dio libijskog društva pogledate... vidjećete da postoji samo jedan čovjek koji pokreće sve konce, a to je Gadafi", smatra Marks.

"Zelena knjiga" filozofskih misli i vrijedni sinovi Gadafi, koji je ove godine napunio 69 godina, na vlast je došao nakon državnog udara kojim je svrgnut kralj Idris 1969. a njegova vladavina se bazirala na njegovoj takozvanoj "Zelenoj knjizi", u nedostatku Ustava.

"Zelena knjiga", skup njegovih filozofskih misli, bila je uklesana i na mnogim zgradama u gradovima širom Libije.

"Zelena knjiga", skup njegovih filozofskih misli koje su bile predmet istraživanja cijelog jednog odsjeka na glavnom libijskom univerzitetu, bila je uklesana i na mnogim zgradama u gradovima širom Libije. Iako je značajne resore vlasti raspodijelio svojim sinovima, njih trojica su, kako ocjenjuje agencija AP, bili samo džokeji, dok je glavna vlast ostajala u rukama Gadafija. Njegov sin - Mutasim, nalazio se na čelu jedne grane bezbjednosti, dok je drugi sin - Hamis, predvodio ono što su analitičari nazvali jedinicom koju su obučili Britanci.

Treći sin - Seif al-Islam predstavljao je "zapadnjačko lice" režima i promovisan je kao reformator. On se nalazio na čelu brojnih omladinskih organizacija.

Gadafi će se boriti do kraja i eventualno stvoriti situaciju kao u Somaliji, gdje je vlast iza sebe ostavila uništeno društvo

U međunarodnim krugovima poznat po svojoj ekscentričnosti, imao je tjelohraniteljke iz Etiopije i bolničarke iz Ukrajine, po svom beduinskom stilu oblačenja, kao i zbog toga što je na putovanja u inostranstvo nosio svoj šator stilu u kome je boravio i kamile čije mlijeko je svakodnevno pio, među Libijcima je uživao glas lidera koji se ne libi da upotrijebi silu. Što se tiče upozorenja Seifa al-Islama da zemlji prijeti eventualni građanski rat i da libijska vojska, potpuno odana njegovom ocu, nije poput oružanih snaga Tunisa i Egipta, mnogi analitičari su ocijenili da ono nagovještava da će se Gadafi boriti do kraja i eventualno stvoriti situaciju kao u Somaliji, gdje je vlast iza sebe ostavila uništeno društvo.

"Ako ja izgubim, vi gubite zemlju"

Libijski ekspert sa Sjevernoafričkog instituta Univerziteta Kembridž, Saad Džebar, smatra da ta izjava Gadafijevog sina znači isto što i "Ako ja izgubim, vi gubite zemlju."

Libijsko naftno bogatstvo se procenjuje na skoro 70 milijardi dolara, a ta zemlja članica OPEK-a, proizvodi skoro 1,6 miliona barela sirove nafte dnevno. Oko 80 odsto njenog izvoza ide u Evropu.

Bengazi je naročito razvio netrpeljivost prema režimu nakon što su libijske snage ubile 1.200 zatvorenika, većinom političkih, tokom zatvorskih nemira 1996

Uprkos tome, Libija je po razvoju daleko od nekih drugih velikih svjetskih proizvođača nafte, naročito imajući u vidu da je Gadafi pretežno ulagao u one djelove zemlje na kojima su bila njegova imanja, poput Tripolija, dok je istok države ostao nerazvijen.

Upravo na istoku je i došlo do najjačih borbi i nemira, naročito u gradu Bengaziju sa 700.000 stanovnika koji se smatra uporištem opozicije. Bengazi je naročito razvio netrpeljivost prema režimu nakon što su libijske snage ubile 1.200 zatvorenika, većinom političkih, tokom zatvorskih nemira 1996.

Pomoć Šakalu i Irskoj republikanskoj armiji

Gadafi je, takođe, godinama koristio ogromno naftno bogatstvo za finansiranje ekstremističkih pokreta i njihovih lidera, od Abu Nikala i drugih palestinskih grupa do venecuelanskog teroriste Karlosa Šakala i Irske republikanske armije. Ekonomske reforme počele su da poprimaju oblik nakon što je Libija odustala od razvoja oružja za masovno uništenje i preuzela odgovornost za bombaški napad na avion američkog Pan Am-a iznad škotskog grada Lokerbija, kada je 1988. poginulo svih 269 putnika i članova posade i 11 ljudi na zemlji. Tripoli je tada počeo da se mijenja, u grad su ušle velike strane naftne kompanije poput britanskog BP-a, ruskog Gasproma ili Oksidental Petrolema, kao i međunarodne banke.

"Oborite ga s nogu", reče Marks Analitičari smatraju da ako poslije ove krize Gadafi i ostane na vlasti, uticaj posljednjih događaja na Libiju imaće dugotrajan eho.

Marks ocjenjuje da je Gadafi i ranije vladao uprkos međunarodnoj izolaciji

Neke naftne kompanije već su povukle svoje zaposlene ili razmatraju da se sasvim povuku iz Libije, što će imati značajne posljedice po ekonomiju zemlje. Marks ocjenjuje da je Gadafi i ranije vladao uprkos međunarodnoj izolaciji. "On će biti tvrd orah za međunarodnu zajednicu. Moraće prvo da ga obore s nogu", ocijenio je Marks.

( Vijesti online )