Moramo da imamo vjeru u sopstvene mogućnosti
Pristalica sam toga da trener sa ekipom koju ima pokuša da osvoji titulu i nikad ne upoređujem tim koji imam sa nekim prethodnim - kazao je Ivanović u intervjuu koji je obavljen u njegovoj kancelariji u „Fernando Buesa areni“
Po nekoj tradiciji, svakog ljeta se u „Vijestima“ objavi intervju sa Duškom Ivanovićem. Jedan od najboljih trenera Evrope tada dolazi u svoju Crnu Goru (na opasku da je skoro Španac, jer je već 11 godina u toj zemlji, kao iz topa odgovara: „Ma kakav Španac, ja sam Crnogorac“). Tada sumira utiske iz još jedne uspješne sezone, jer njegova Kaha laboral iz godine u godinu pravi vrhunske rezultate.
Prvi put je, međutim, intervju sa Ivanovićem pravljen na samo njegovom terenu, u srcu Baskije, Vitoriji. U prijestonici te španske pokrajine, koja se decenijama bori za nezavisnost, čovjek koji je rođen prije 53 godine u Bijelom Polju je dočekao novinara „Vijesti“ sa širokim osmjehom i energijom koju nije mogao da poremeti ni poraz od Panatinaikosa u dramatičnom derbiju 4. kola Top 16 faze Evrolige.
Dan pred utakmicu sa Granadom, koju je njegov tim ubjedljivo dobio (78:63), Duško je pola sata pričao o košarci, o životu... Kratko i jasno, kao što je radio dok je bio igrač, kao što čini ovih 18 godina otkada je postao trener.
I zaista, vrijedjelo je preći tih 100 kilometara od Pamplone, gdje su bile smještene rukometašice Budućnosti pred duel sa Ićakom, do Vitorije, u kojoj je Ivanović odavno stekao status košarkaškog boga. Vrijedjelo je čekati i kraj treninga, koji je trajao sat i po...
Prva tema je, naravno, bila trenutna sezona, u kojoj nema ekipu kao prethodne, ali gura po planu - treći je u ACB ligi iza Barselone i Real Madrida i ima realne šanse da se domogne četvrtfinala Evrolige.
- Izgubili smo Kup kralja u polufinalu od Barselone, ali u preostala dva takmičenja još imamo realne šanse. Još zavisimo od nas samih i u Evroligi i u španskoj ligi. Ako budemo među prva četiri u ACB ligi, što bi trebalo da bude realan rezultat, u plej-ofu je sve moguće - kazao je Ivanović u svojoj kancelariji u „Fernando Buesa areni“, u kojoj dominiraju slike sa slavlja, ali i bezbrojni materijali o protivnicima i u prvom planu fascikla sa natpisom C.B. Granada.
Da je u španskoj ligi sve moguće, najbolje se pokazalo prošle godine, kada je Kaha laboral priredila jedno od najvećih iznenađenja u evropskoj košarci, jer je u velikom finalu počistila superiornu Barselonu sa 3:0 u pobjedama.
- Kao i prošle, tako je bilo i prethodnih godina. Ekipa koja je ovdje prva nakon prvenstva nikada nije sigurna da će da osvoji titulu. Šanse u plej-ofu su dosta izjednačene.
U sportu je najvažnije ono šta ti misliš, a ne šta drugi misle. Bitno je kako se spremiš, kakvo ekipa ima povjerenje i samopouzdanje, a ne ono šta kažu stručnjaci
Najvažnije je šta mislimo mi, a ne drugi
• Prošle sezone su svi mislili da će Katalonci da se prošetaju do titule, ali je Vaša ekipa pobijedila u sve tri utakmice.
- U sportu je najvažnije ono šta ti misliš, a ne šta drugi misle. Bitno je kako se spremiš, kakvo ekipa ima povjerenje i samopouzdanje, a ne ono šta kažu stručnjaci.
• Da li ovaj tim ima vjeru u sopstvene mogućnosti kao prošlogodišnji?
- Moramo da je imamo. Pristalica sam toga da trener sa ekipom koju ima pokuša da osvoji titulu i nikad ne upoređujem tim koji imam sa nekim prethodnim. Mora se izvući maksimum iz igrača koje imaš i neophodno je da vjeruješ da možeš da pobijediš.
• U prvoj fazi Evrolige je bilo „gusto“, ali ste se izvukli. Doživjeli ste neočekivan poraz od Litvos ritasa, ali ste još u igri?
- I dalje smo tu, zavisimo od sebe. Počeli smo dobro Evroligu, onda izgubili pet utakmica zaredom, pa grupu završili na drugom mjestu. U Top 16 fazi smo dobro krenuli, dobili Malagu na strani, potom izgubili od Litvosa kući u posljednjoj sekundi, savladali Panatinaikos i onda poraženi od njih. Još je sve u našim rukama, ako pobijedimo Malagu i Litvos idemo dalje. Zbog toga treba biti zadovoljan, a ako nemamo taj kvalitet da dobijemo preostale dvije utakmice onda i ne treba da stignemo do četvrtfinala.
Gubimo mnogo lopti, to moramo da ispravimo
• U četvrtak ste poraženi u Atini, ali ste imali šansu da pobijedite...
- U izjednačenoj utakmici kao što je ta, puno detalja odlučuje. Promašili smo mnogo slobodnih bacanja, ali to je samo jedan od razloga, jer u tako tvrdom meču nije ni baš lako realizovati penale. Mnogo više me zabrinjavaju izgubljene lopte, naročito u posljednjim četvrtinama, kada se presuđuju utakmice. Nije to bilo samo u Atini, u puno mečeva smo gubili dosta lopti kada se odlučivalo. To je dio igre koji moramo puno da popravimo.
• Fernando San Emeterio je prošle sezone bio heroj finala sa Barselonom, a protiv Panatinaikosa je bio tragičar.
- Ima odličnu sezonu, MVP je španskog prvenstva. On uvijek da svoj maksimum, ali ne može ni on svaku utakmicu da odigra dobro.
Ovo je jedna od gorih Evroliga
Klubu čiji je zvanični naziv Saski Baskonija (po sponzorima se ranije zvao Taugres i Tau keramika, a sada je Kaha laboral), nedostaje samo pehar namijenjen osvajaču Evrolige. Ivanović smatra da ove sezone niko nije izraziti favorit, a njegova ekipa je jedini poraz izražen dvocifrenom razlikom doživjela od Makabija, koji je u Tel Avivu slavio sa 81:70.
Naš cilj je prvo da savladamo Malagu, a onda moramo da pobijedimo u Litvaniji. Ne možemo sada da mislimo o nečem drugom
- Makabi je napravio ekipu sa 14-15 igrača iz prvog evropskog nivoa. Igrali smo sa njim u grupi, a od svih velikih timova se nismo sastali samo sa Olimpijakosom. Ne vidim, ipak, nijedan sastav koji odskače. Evroliga je dosta izjednačena, a možda je i jedna od gorih po kvalitetu.
• Da li je vaš cilj plasman na fajnl-for?
- Naš cilj je prvo da savladamo Malagu, a onda moramo da pobijedimo u Litvaniji. Ne možemo sada da mislimo o nečem drugom.
Ivanović, Šarić, Bjelica i Musli
Čovjek koji je kao igrač osvojio dva Kupa šampiona sa Jugoplastikom svake godine ljetuje u Crnoj Gori. Prošlog je pratio i Evropsko prvenstvo za kadete u Baru, a najviše su mu se svidjeli bek Crne Gore Nikola Ivanović i sjajni Hrvat Dario Šarić, kojeg prati već duže.
- Očigledno je da je Ivanović dosta talentovan igrač. Ima lak poen u rukama, voli da preuzme odgovornost. Što se tiče Šarića, bili smo zainteresovani za njega i blizu da ga dovedemo prije dvije godine, ali je otišao u Zagreb. Bez sumnje je jedan od najvećih talenata u Evropi.
Ivanović je ovog ljeta doveo dva bisera srpske košarke - Nemanju Bjelicu i Dejana Muslija, koji je nedavno pozajmljen italijanskom Montegranaru.
- Njih dvojicu smo angažovali jer mislimo na budućnost. Musli je mlad, neophodno mu je još iskustva i treninga da bi mogao da nastupa na ovom nivou. Bjelica je već počeo da igra, ali mu još fali fizičke spreme i potrebno je da se navikne na način igre. U svakom slučaju, zadovoljan sam sa njim.
Kroz Vitoriju je u osam sezona, koliko je Ivanović trener, prodefilovalo mnogo igrača sa ovih prostora. I svi su, kako kaže, oduševili ponašanjem, a najviše je postigao Igor Rakočević.
- Svi koji su bili su ostavili trag. Veoma je bitno kad neko ode i ljudi ga se sjećaju. Eto, Drobnjak nije igrao baš dobro, ali ga svi hvale. I Golubović je bio odličan, došao je i odigrao izvanredno sve što se od njega tražilo i pokazao da je sjajna ličnost. Trener mora da stvara igrače, ali i ličnosti koji su primjer i na terenu i van njega.
ŠTETA JE ZA MIROTIĆA, ALI IMAMO JOŠ DOSTA TALENATA
• Gledate redovno Nikolu Mirotića. Ove sezone je „buknuo“, kako Vam se sviđa?
- Dobio je pravu šansu. On je igrač koji ima puno talenta, može da igra otvorenu četvorku, jer je brz, ima odličnu tehniku, dobar šut. Igrao je već Drugu špansku ligu, što je veliko iskustvo. Ljudi to ne znaju, ali to takmičenje je vrlo jako i puno mu je pomoglo da sazri. Iskoristio je šansu na pravi način i u budućnosti bi trebalo da bude jedan od nosilaca igre.
• Samim tim što je otpušten Horhe Garbahosa, koji je legenda španske košarke, jasno je koliko u Madridu računaju na momka rođenog u Podgorici.
- Očito je da Real misli na budućnost, jer rizikuje ovu sezonu da pruži šansu mladom igraču, koga će imati u godinama koje slijede.
• Velika je šteta, ipak, što ne igra za Crnu Goru, zar ne?
- Šteta je, ali mislim da i bez njega Crna Gora ima izvanredan tim. U budućnosti će izaći neki novi mladi igrači, jer u Crnoj Gori uvijek ima puno talenata.
CRNA GORA IMA IZVANREDNU SELEKCIJU
• Šta očekujete od reprezentacije Crne Gore na Evropskom prvenstvu? Dosta toga će zavisiti od brojnih faktora, hoće li svi doći, da li će biti zdravi...
- To nije samo slučaj sa Crnom Gorom, svima dosta zavisi od toga. U slučaju da svi dođu, Crna Gora će imati izvanrednu selekciju. Tim je skupa već dugo i napravio je fenomenalan rezultat prošle godine protiv veoma jakih selekcija. Na Evropskom prvenstvu, ako bude igrala kao ekipa, ima realnu šansu da se dobro plasira.
• Šta mislite o novom selektoru Dejanu Radonjiću?
- Ima izvanredne rezultate sa klubom i vjerovatno je i najbolje rješenje da čovjek koji radi u Crnoj Gori bude selektor.
BASKIJA - SJAJAN ŽIVOT I ČUDAN JEZIK
- Ovdje sam već osam godina, a 11 u Španiji. Živi se dobro, mediteranski je način života, a Baskija je, uz Kataloniju i Madrid, region gdje je najveći standard. Klima je malo drugačija, nema baš toliko sunca kao što se misli kada se pomene Španija. Malo je hladnije, ali sam veoma zadovoljan - ističe Ivanović.
• Kako se snašla Vaša porodica u Španiji?
- Odlično. Supruga i ja smo u Vitoriji, a djeca žive i rade u Barseloni. Sin je završio menadžment, radi i igra u jednoj ekipi, a kćerka studira arhitekturu.
Baskijski jezik nimalo ne liči na španski. Naprotiv. A gradovi u Baskiji, koja se na njihovom jeziku zove Euskadi, imaju dva imena. Vitorija je, na primjer Gasteiz, San Sebastijan je Donostia (i u nekim djelovima Navare se govori baksijski, pa se Pamplona zove Irunja, a Estelja, u kojoj su igrale rukometašice Budućnosti, Lizara).
Za vrijeme Franka, baskijski je bio zabranjen, tako da ovdje čitava jedna generacija starijih ljudi razumije, ali ne govori taj jezik
Koliko Baskijci vole svoj, a mrze kastiljanski jezik (to je zvanični naziv „pravog“ španskog), najbolje se vidi kada se krene ka Baskiji. Na većini saobraćajnih znakova sprejem su prekrižani španski nazivi, pa putnici koji ne znaju za dvojezičnost ne bi mogli da nađu prijestonicu Vitoriju, najveći grad Bilbao (Bilbo), Irun (Gipuzkoa)...
- Nema nikakve sličnosti sa španskim, a ni sami Baskijci ne znaju korijen svog jezika, jer ne liči ni na jedan evropski. Za vrijeme Franka, baskijski je bio zabranjen, tako da ovdje čitava jedna generacija starijih ljudi razumije, ali ne govori taj jezik. Sada je obavezan u školama, mlađe generacije ga znaju, i moja su ga djeca učila. Veoma je težak, ja ga pomalo razumijem.
• ETA je svojevremeno sijala strah i trepet po cijeloj Španiji. Ima li problema kao nekad?
- Ne. Politička situacija je sada dosta smirena, ETA je potpisala primirje i odlučila da se bori za nezavisnost na miran način. Španski političari, doduše, sumnjaju u to, ali trebalo bi vjerovati da će se više završiti i to.
Ivanović je sa Kahom laboral dva puta bio šampion Španije. I tu se vidi ogromna razlika između dvaju jezika - na španskom se ta riječ piše campeon, a na baksijskom txapeldun!
SKOLA BROJ 1
• Od svih košarkaša koje ste trenirali, ko je bio najbolji?
- Bilo je fenomenalnih igrača, ne samo onih koji su dokazali svoj nivo u Španiji, nego i u NBA. Možda je nepravedno da izdvajam bilo koga, jer su i ostali bili odlični, ali Luis Skola je bio ne samo sjajan igrač, već i izuzetna ličnost. On je moja mala slabost.
• Očito je da Vam nedostaje takav tip igrača ove sezone?
- Nema više takvih igrača. Takvog lidera bih uvijek poželio.
PEKOVIĆ IZABRAO PRAVI TRENUTAK
• Da li je Nikola Peković na vrijeme otišao u NBA?
- Nikad se ne zna, jer se desi da neko ode mlad, pa da napravi odličnu karijeru u NBA. Mislim, ipak, da je uvijek bolje da sačekaš da dobro odigraš u Evropi, pa da kasnije odeš. Skola je krenuo u izvanrednom momentu, mislim da je i Peković izabrao pravi trenutak. Najbitnije je kad već jednom odeš tamo, da stigneš u klub i kod trenera koji će ti dati priliku da igraš. Potrebno je, međutim, vrijeme za privikavanje. I Tijago Spliter je otišao kao MVP španskog prvenstva, sa velikim iskustvom, ali ne igra dovoljno.
Ivanović nije oduševljen kvalitetom igre u najjačoj ligi na svijetu.
- Bili smo ovog ljeta na turneji u Americi. Igrali smo sa Memfisom i baš sa San Antoniom, nisu me impresionirali ni jedni ni drugi.
TRI TITULE I ULAZAK U PRVU LIGU
Ivanović je kao košarkaš Jugoplastike po dva puta bio prvak Evrope i Jugoslavije, kao trener ima ukupno 13 titula - dvije u ACB ligi i četiri u Kupu kralja, te brojne uspjehe sa švajcarskim Friburgom i francuskim Limožom. Izdvaja, međutim, tri pehara i jedan uspjeh koji je ostvario dok je igrao za Budućnost.
- Možda mi je najdraža titula ta prva sa Jugoplastikom, možda prva kao trener sa Friburgom u Švajcarskoj, možda i ova posljednja protiv Barselone. Ali, i taj ulazak sa Budućnosti u Prvu ligu je bio toliko veliki uspjeh, za mene isto kao da smo osvojili neku titulu. Toliko ima truda iza svakog pehara da je teško izdvojiti jedan kao najvažniji.
Jedna titula mu, ipak, nedostaje u trenerskoj karijeri - Evroliga. Da u Vitoriji ozbiljno računaju na krov Evrope, pokazuje i činjenica da će ovog ljeta „Fernando Buesa arena“ dobiti još jedan sprat, kako bi se kapacitet sa devet proširio na 15 hiljada. U tom slučaju, Kaha laboral bi mogla da se kandiduje za organizatora fajnl-fora i da pred svojom publikom napadne jedini pehar koga nema u trofejnoj sali.
Galerija
( Nikola Nikolić )