Šarm je često presudan
Maja Popović, jedno od zaštitnih lica TV Pink M, godinama je u svijetu novinarstva, gledaoci je najčešče povezuju sa emisijama o filmu. Vodi i uređuje emisiju „Rez“, u kojoj često izvještava sa domaćih i regionalnih filmskih festivala.
Glumci je vole zbog njenog dobrog poznavanja sedme umjetnosti, što joj je porodična crta. Film je zavoljela zahvaljujući ocu Radosavu-Cicu Popoviću, dugogodišnjem direktoru bioskopa Kino kultura, pa se njemu posvetila, i, između ostalog, vodila mnoge filmske manifestacije.
Publika njen kritički osvrt na određena osvarenja i pozorišne predstave vrlo rado prihvata. Emisija „Rez“ se znatno razlikuje od ostalih na Pink M kanalu, a od skoro osim filma i pozorišta, gledaoce informiše o izložbama slika, koncertima...
U razgovoru za „Puls“ Maja Popović govori o dosadašnjem radu, o svojim poznatim sagovornicima, otkriva kako se priprema za emisiju...
• "Rez" se emituje već nekoliko godina na programu TV Pink M. S obzirom na to da se radi o emisiji posvećenoj filmu, da li je teško prikupiti materijal za 30 minuta koliko ona traje?
"Već neko vrijeme emisija nije posvećena samo filmu, već i drugim važnijim kulturnim dešavanjima u Crnoj Gori. To mi je, s jedne strane olakšalo pripremu, jer sa pričama o filmu u našoj državi, teško da bi emisija bila uvijek na nivou na kojem želim da ona bude. Mijenjanje koncepcije je, u svakom slučaju privuklo pažnju starijih gledalaca, a pri tom nije odbilo one mlađe."
• Da li se trudiš da mladim glumcima daš isto prostora koliko i onima sa dužim stažom, te koliko su oni zahvalni na tome?
" Ne, trudim se da im dam više prostora nego onim starijima, i to bi trebalo da bude pravilo svih novinara. Zahvalni jesu, ali ja tražim samo korektan profesionalan odnos, koji nerijetko pređe u prijateljstvo. A naravno ima i slučajeva kada se nekome učini da je prije vremena dotakao zvijezde, i naprasno promijeni ponašanje. E takvi kod mene ne prolaze ni na popravnom. (smijeh)"
• Trenutno su aktuelni inostrani festivali filma. Da li ti je žao što na većinu od njih, ne možeš poći?
" Naravno da mi je žao, ali, realno, kada neko dolazi iz male države, koja nema distributerske kuće (jer se filmovi koje gledamo u bioskopima, distribuiraju uglavnom iz Srbije), teško da bez njihove podrške mogu da dođem do bilo koje velike zvijezde, čak ni na red carpetu. I onda koja je svrha odlaska, sem turistička i voajerska? (smijeh). Iskreno, ja volim regionalne festivale, na nekima sam se baš i odomaćila, i toliko materijala donesem da mogu neko vrijeme, što bi ova omladina rekla, da iskuliram (smijeh)"
• Posljednji domaći film koji si odgledala, a koji je ostavio snažan utisak na tebe?
" Ako pod terminom „domaći“ svrstavaš prostor lipe naše ex Juge, posljednji koji sam gledala je Dragana Bjelogrlića „Montevideo, Bog te video“, film epohe, jedan od najzahtjevnijih žanrova, makar ovdje. To nije nimalo lako snimiti, a ovaj ambiciozni projekat, kao što sam i rekla u svojoj emisiji, uspijeva da ugodi najširim narodnim masama, i da pri tom sačuva dostojanstvo. Ono čemu se radujem, jeste to što ću na predstojećem Festu vidjeti novi film Milča Mančevskog „Majke“ i „Dva sunčana dana“ Zrinka Ogreste, jer te reditelje posebno cijenim."
• Krajem februara biće dodijeljeni Oskari. Ko su tvoji favoriti u glavnim kategorijama i obrazloženje?
"Vjerovao ili ne, dodjela Oskara kod mene i dalje izaziva užasno uzbuđenje, i znam da ću i ovoga puta da se nerviram, da psujem, plačem, ali i uzdišem (smijeh). Biće mi i užasno teško, jer su moja dva omiljena glumca Kolin Firt i Havijer Bardem nominovani za glavnog glumca, iako sam sigurna da će ovaj savršeni Englez ponijeti tu titulu. Pa Havijer već ima jednog.
Natali Portman sigurno dobija kipić, a što se tiče fimova... hm... pa to su ipak Ameri, ko zna šta i ko ima prioritet ove godine. Ja bih jako voljela da „Inception“ dobije nagradu, iako nema šanse, ali će „mrtva trka“ biti između „The Social Network“ i „The King's Speech“.
Moj favorit je ovaj drugi, kao i svi glumci u njemu, ali vidjećemo... nadam se da će biti nekih skandala, kao što je bilo na dodjeli Zlatnog globusa sa fenomenalnim Rikijem Džervaisom u ulozi voditelja, koji je slatko „oprao“ holivudski krem (smijeh)."
• Da li se u Crnoj Gori u svim segementima rada teško baviti filmom?
„Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujemo“ (Sjećaš li se Doli Bel).
"Tražim samo korektan profesionalni odnos, koji nerijetko pređe u prijateljstvo. A naravno ima i slučajeva kada se nekome učini da je prije vremena dotakao zvijezde, i naprasno promijeni ponašanje. E takvi kod mene ne prolaze ni na popravnom."
Anica je stvarno dobra
• Tokom godina, imala si priliku da razgovaraš sa brojnim regionalnim i svjetskim facama. Ko je bio zahtjevan sagovornik, a s kim si uspostavila dobru komunikaciju?
"Znam da zvuči kao fraza, ali se toliko puta pokazalo da su najveći i najjednostavniji. Umjetnici koji znaju ko su, i koji imaju šta da kažu su vam uvijek na raspolaganju, mada, nema potrebe da budem previše skromna, jer mnogo puta je presudio moj šarm. (smijeh)
Ono što mi je najsvježije je Sarajevo film festival i Huan Hoze Kampanela, argentinski reditelj nastanjen u Americi, prošlogodišnji dobitnik Oskara za najbolji film van engleskog govornog područja. Bez ikakvih problema sam dobila intervju, čak je on bio zbunjeniji nego ja, jer sam ga off the record toliko nahvalila da me sve grlio i zahvaljivao kao da sam mu dala i crnogorskog Oskara (smijeh).
To je taj šarm koji maločas pomenuh. Italijanska glumica Valerija Golino je došla po mene, kada smo bili na Kustendorfu, jer sam ja zaglavila na drugom mjestu, rekavši mi „Maja, pa, dogovorile smo se“, ali iskupila sam se čokoladom i „nekažnjeno“ prošla. Što se tiče mog omiljenog ex-YU prostora, mnogo ih je, od onih koji su nam bili kućni prijatelji, pa sam do njih dolazila „preko protekcije“ do recimo Bate Živojinovića, sa kojim sam, već prvi put pozvavši ga na mobilni telefon, napravila dogovor nakon tri minuta razgovora.
Sjećam se da je kazao: “Vi recite vrijeme, a ja ću mjesto“. Veličina. Primjer svima. Zato i traje.
Da izdvojim još Anicu Dobru, uz koju zaista ide to prezime, Ljiljanu Blagojević, Kalinu Kovačević, Branislava Lečića, Leona Lučeva, Vinka Brešana, Nikolu Ristanovskog, Konstantina Kostjukova, Darka Bajića...
Negativna iskustva neću da pominjem, da ne bih rušila „mitove“. I naravno, naši crnogorski umjetnici, na koje zaista uvijek mogu da računam, i kojima sam sama često izlazila u susret, tako da sarađujemo uspješno, na obostranu korist i zadovoljstvo."
( Filip Jovanović )