Saundtrek za duge kišne dane

I dok neko tih presudnih nekoliko trenutaka do kraja dana pokušava besano osmisliti potrebom da još nešto uradi, oni kao da traže utopijski san, REM-ovsko izbavljenje, jer na kraju krajeva to je jedino što tada preostaje.

Mercury Rev su formirani krajem 1984. godine u Bafalu. Najprije su pod uticajem njihovog mentora, avangardnog kompozitora Tonija Konrada pravili muziku za eksperimentalne filmove, da bi potom strukturisali zvuk u pravcu haotičnog pop zvuka.

Debi album ”Yerself Is Steam” (1991) kao kompilacija njihovih intuitivnih ranih radova, predstavlja inovativnu sintezu ”Dejvid Bejkerovih kreacija ludog naučnika i Džonatan Donahjuovih opijatskih uspavanki”.

Psihodelični zvuk ranih Mercury Reva još više je došao da izražaja na sljedećem ”Boces” (1993) koji je negdje između noise-popa Yo La Tenga, sentimenata The Flaming Lipsa i acid-popa 60-ih uspio da unutar alternativnog roka otvori dovoljno prostora za eksperimentisanje sa zvukom.

U tom smislu prva dva albuma odlikuje poetika konfuzije i zvuk koji intencionalno bez ikakvog kursa plovi izgubljeno teritorijama pop muzike. Oni su su uspjeli da primjene strategije kraut-rocka (naročito Neu! i Faust) i no-wavea na habitus američkog indie-popa 80-ih.

Međutim nakon ”Boces“ nastupa razlaz između Bejkera i benda. I dok je do tada Mercury Rev počivao na jing-jangovskoj dihotomiji Bejker-Donahju, u kojoj je Donahju reprezentovao svjetliju, melodičniju i softiciraniju stranu benda, a Bejker, neurozu i mrak, došlo je do rušenja ovog balansa koji će zvuk Mercury Reva odvesti u pravcu kanoničnijeg pop zvuka.

Prvi album bez Bejkera, ”See You On The Other Side” (1995) pokazuje da se u ovoj tranziciji Mercury Rev isprva nisu baš najbolje snašli. Ova ploča je stilska osnova za sve njihove buduće radove, ali je isuviše melodijski malaksala i distancirana. Nakon turneje ”See You On The Other Side” nastupila su teška vremena za bend koji je nekoliko puta bio na ivici razlaza. I upravo u tom najtežem trenutku objavili su album koji se generalno uzima za njihov kreativni vrhunac – ”Deserter’s Songs” (1998).

Sa ”Deserter’s Songs” Mercury Rev su postali kultni bend. Sa svih strana su ih pratili hvalospjevi kritike (”NME” i ”MOJO” su ”Deserter’s Songs” proglasili albumom godine) i za jedan nezavisni pop bend postigli su veliki komercijalni uspjeh (zlatni tiraž u Britaniji i tri TOP 40 singla).

Narkoleptička glazura

Kao svojevrsni instant-klasik ”Deserter’s Songs” je sa veličanstvenim pjesmama ”Holes”, ”Opus 40” i ”Goddess Ona A Hiway” krem pop muzike 90-ih. Sinematična atmosfera pomješana sa Donahjuovom melanholijom (u tom trenutku se borio sa svojom heroinskom zavisnošću) i prozračnom produkcijom ostavlja utisak da slušamo pseudo-evergreen album sa simfoničnim zvukom koji tradicionalnu pop muziku potapa u narkoleptičku glazuru.

Prekretnički ”Deserter’s Songs” je ploča čije pjesme nude konkretniju rok formu. Kao praznik raskošnog zvuka i predivnih orkestarskih kaskada, album je sa pretjerano krhkim senzibilitetom prije esencija britanske pop tradicije nego li prostora sa kojih Mercury Rev dolaze (u pitanju je Bafalo).

Britanskiji od bilo koje brit-pop grupe, oni su jedan od vodećih bendova reminiscencije bitlsovskog buma sa početka 60-ih, zbog čega su bili omiljena grupa pretenciozne braće Galager.

“All Is Dream” (2001) je unikatno remek-djelo koje iz pepela podiže razrušeni i zaboravljeni svijet sanjara. Sažimanjem ljudske prirode sa nadrealnim svijetom djeteta nas vraća u same korijene imaginativne strane pop muzike.

Pseudo naivan, frivolan i fragilan, “All Is Dream” svojom prostodušnošću, psihodeličnim saundskejpom i baretovskim gubitkom osjećaja za stvarnost, zvuči kao utjeha na nejasnoj granici između sna i jave. Sučeljavajući suprotstavljene parametre realnog i iracionalnog, zvuk Mercury Reva je morfejski pomirljiv, bajkovit i beskrajno djetinast.

Nakon toliko eksperimentalnih lutanja i autodestruktivnog pesimizma njihovog prvog pjevača Dejvida Bejkera, Mercury Rev su prevalili dug put da bi konačno došli do prave pop pjesme. Kao njihov najčistiji rukopis, “All Is Dream” je nesagledivo tužan i liričan. Već prvi stihovi ("I dreamed of you on my farm / I dreamed of you in my arms / In my dreams I'm always wrong"), najpreciznije definišu doživljaj koji album pruža.

Kada se tome dodaju sanjivi tekstovi koji se romantičarski osvrću na temu ljubavi, “All Is Dream” daje najčudesnije oblike samoće koje muzika može da pruži. Stvoren za introspektivni ugođaj, ovaj hipnotički album je savršen saundtrak za duge kišne dane.

Posljednji, i najmanje cijenjen album njihove pop trilogije je ”The Secret Migrations” (2005). Često potcjenjivan, album je zapravo izvrsna rekapitulacija ”All Is Dream” i na neki način njegov nastavak. Sa izvanrednim pjesama kao što su ”Secret For A Song”, ”Vermillion”, ”In The Wilderness” i ”First-Time Mother’s Joy (Flying)”, “The Secret Migrations“ je labudova pjesma benda koji je pokazao da je u ovom ciničnom svijetu još uvijek moguće biti ”patetičan” i ostati dostojanstven.

Beskrajno sanjivi, Mercury Rev su psihodelični vjesnici tihe i prijatne letargije u kojoj bi se Radiohead našli da su se i držali "OK Computera". Sa Donahjuovim androgenim vokalom, infatilno nevinim melodijama i uvrnutim senzibilitetom, njihova tri albuma, ”Deserter’s Songs”, ”All Is Dream” i ”The Secret Migration” djeluju kao morbidna adaptacija braće Anderson po scenariju Dejvida Linča u režiji Tima Bartona.

Ovi veličanstveni albumi u čisto baladnoj selekciji pjesama su ultimativni primjerak art-roka sa čudnom mješavinom dječijeg i melanholičnog, zbog čega iako obiluju predivno melodičnim numerama, nemaju potencijalne hitove.

Donahju i družina su emocije otjelotvorili kao međuzvjezdani prostor ispunjen melodičnim harmonijama. U tom smislu njihovu muziku sačinjava pregršt maštovitih eksperimentisanja sa atmosferom. Kao lirski nadahnuto plutanje po čovjekovom mikrokosmosu, pospana i bajkovita, njihova muzika je relaksirajući psihodelični pop spektakl koji nas tjera da na čitav život gledamo kao na san, i to iz kreveta u kome ležeći u sitne sate očekujemo nove snove sa kojima ćemo se ovog puta susresti otvorenih očiju.

Donahju i družina su emocije otjelotvorili kao međuzvjezdani prostor ispunjen melodičnim harmonijama. U tom smislu njihovu muziku sačinjava pregršt maštovitih eksperimentisanja sa atmosferom.

Povratak mračnijem zvuku

I dok je cjenjeniji “Deserter’s Song” bio možda isuviše neopterećujući, “All Is Dream” je Mercury Rev vratio nešto visceralnijem i mračnijem zvuku: daleko od linearnih struktura prethodne ploče, album visprenom lucidnošću razvija dinamiku tragom operske teatralnosti.

“All Is Dream” otvara dramatični singl "The Dark Is Rising" (16. mjesto zvanične britanske top liste), a slijede melanholično remek-djelo "Tides Of The Moon" i simfo-rock epopeja "Chains". Sablasna balada "Lincoln's Eyes" je moćna šestominutna kompozicija koja zvuči kao replika na "On Heaven", pjesmu uz kultnog filma "Eraserhead".

Nakon prvog singla "Nite And Fog" koja u odnosu na ostale pjesme zvuči kao razigrani hit, drugi dio albuma nam donosi lenonovsku "Little Rymes" i satirični mjuzikl "A Drop In The Time".

Impresivnu završnicu čine poletna "You're My Queen", sablasno nježna klavirska balada "Spiders And Flies" i ekstazično gitarsko finale "Hercules". Njihovo peto studijsko izdanje je, kao i ostale, producirao basista Dejv Fridman, koji je poznat i kao producent gotovo svih albuma The Flaming Lipsa, kao i bendova Mogwai, MGMT, Low, Sparklehorse i The Delgados.

( Nemanja BEČANOVIĆ )