Porodica Nikole Markovića: Sudbina se poigrala s nama

“Da hoće doći mrtav, kao da bi nam živ došao, pa da znamo đe ćemo poći. Eto, toliko se nadamo... Sudbina se poigrala sa nama samo tako”, sa suzama u očima kazala je juče “Vijestima” Stana Marković, majka pomorca Nikole Markovića (35) koji je nestao u nedjelju u olujnim talasima Crnog mora u blizini luke Soči prilikom nasukavanja broda „Bešiktaš“, na kojem je plovio kao električar.

Marković i njegov kolega iz Gruzije, drugi oficir palube, nakon što su olujni talasi visine do sedam metara prepolovili brod, skočili su u more, vjerujući da će se tako spasti, ali oni još nijesu nađeni. Preostalih deset članova posade iz Turske, Gruzije i Azerbejžana, ostali su na brodu i spaseni su.

U potrazi za nestalima patrolira nekoliko brodova, a posebna komisija je počela da istražuje uzrok brodoloma iz kojeg je spaseno 10 mornara. Istraživanje teretnog broda će trajati oko nedjelju, a stručnjaci iz Novorosijska će pokušati da spriječe curenje nekoliko desetina tona goriva. U Sočiju je i komisija koja istražuje uzroke brodoloma.

U domu Markovića u kotorskom naselju Sveta Vrača tuga, nevjerica, iščekivanje, a riječi utjehe daju rodbina, prijatelji, komšije, Nikolini drugovi.

“Zvao me u subotu, pričali smo, bio je raspoložen, nasmijan, kasnije mi je poslao poruku, i to je posljednje što smo se čuli... Svakog dana me zvao. Planirao je da dođe kući, prvo za Novu godinu, pa se predomislio, i odložio dolazak za Božić, pa onda za Jovandan. I sada je trebalo da se vrati kući za nekih mjesec dana”, kaže Stana, listajući sinovljeve poruke u telefonu koje joj je svakodnevno slao.

Nikola je na brodu bio glavni električar, i slovio je za stručnjaka u svom poslu, a bio je omiljen i cijenjen među članovima posade. Na brodu posao mu je preko barske agencije “Nimont” našao stric Đuro, koji je poznanik sa vlasnikom Ljubomirem Kočovićem.

“Nakon dugo godina traženja i čekanja da nađe posao, ukrcao se na brod 23. marta, koji je tada bio u vlasništvu “Nimonta”. U međuvremenu, brod je prodat turskoj kompaniji i sva posada je iskrcana, a novi vlasnik po preporuci "Nimonta" tražio je sa Nidžom razgovor u namjeri da ga angažuju da radi za njih. Tako je i bilo.

Isplovili su iz Rijeke, otišli za Tursku, gdje je brod popunjen sa novom posadom. U luci Soči je trebalo da iskrcaju teret, a potom brod da ide na remont, a naš Nidža da se vrati kući za nekih mjesec dana, i da se ponovo vrati kako bi nastavio putovanje”, ispričao je stric Đuro.

Majka Stana smatra da je do svega ovog došlo zbog neznanja kapetana, koji je kako kaže bio upozoren da će u Rusiji biti nevrijeme, ali da je on i pored toga nastavio putovanje.

Stana kaže da ima samo riječi hvale za kompaniju “Nimont”, za crnogorskog ambasadora u Rusiji i za sve ostale koji su u ovim teškim danima sa njima.

“Na svaka tri do četiri sata nas zovu, obavještavaju da li ima šta novo, tako da nemamo nikakvih primjedbi, osim riječi hvale”.

Nikolin otac Mitar nakon vijesti o nestanku sina jedinca, u lošem je stanju i ljekari i hitna služba često intervenišu. Stana i Mitar nemaju više djece.

( Ivana Komnenić )