Osvrt na izvještaj Ministarstva sporta za 2017.

Na 68. sjednici Vlade Crne Gore, pod tačkom 14, raspravljalo se o učincima Ministarstva sporta za 2017. godinu. Kako to obično biva, ostali smo uskraćeni o toku rasprave - da li je i u kom obimu usvojen predmetni izvještaj. Metodološki, izvještaj podrazumijeva popis nivoa realizacije aktivnosti, predviđenih za period od godinu dana. U samom uvodu, Ministarstvo sporta obmanjuje građane Crne Gore, navodeći da je Programom rada Vlade za 2017. godinu, a u vezi sprovođenja obaveza, bilo polovično uspješno.

Naime, pored izostanka analiza primjene važećih propisa u oblasti sporta i Nacionalnog programa razvoja sporta 2012-2016 (NPRS), Ministarstvo sporta je bilo neuspješno i u postupku donošenja novog Zakona o sportu (aktivnost koja je naknadno uvrštena u Program) i NPRS za period 2018-2021. Razumije se, Ministarstvo sporta je pripremilo Informaciju o razlozima za neispunjenje ovih obaveza, kojom se ustvrdilo da „zbog brojnih nedostataka“, „nužno zahtijeva hitno donošenje novog Zakona o sportu“ - od tog trenutka je prošlo preko 6 mjeseci, ali ni Zakona o sportu ni strateškog dokumenta nema. Jasno je da je posrijedi nestručnost i nesposobnost kako starješine organa, tako i najbližih saradnika sa ozbiljnim posljedicama po sistem sporta. Nekompetentnost se dalje manifestuje nedomaćinskim trošenjem budžetskih sredstava i izraženim klijentelističko-partitokratskim ponašanjem.

Dalje, u predmetnom dokumentu se napominje realizovanje postupka konkursa, izostavljajući da se ukaže kako se ni nakon više od godinu dana ne zna sastav Komisije za raspodjelu sredstava sportskim subjektima, metodologija za ocjenu predloga programa i pravnog osnova za odbijanje brojnih sportista koji su, shodno važećem podzakonskom aktu, uredno podnijeli konkursnu prijavu za 2017. godinu.

U dijelu ”normativne aktivnosti”, pominje se donošenje Pravilnika o bližim uslovima za osnivanje i obavljanje djelatnosti sportskih organizacija. Iako komentari eksperata Evropske komisije, a u vezi sa procesom inkorporiranja Direktive o uslugama na unutrašnjem tržištu, obavezuju nadležni organ da olakša proces osnivanja sportskih organizacija, Ministarstvo sporta ne odustaje od komplikovane i diskriminatorske prakse kršeći pritom Osnovne principe o statusu neprofitnih/nevladinih organizacija u Evropi. U istom dijelu, kao jedinstvena evropska praksa, Ministarstvo sporta je preuzelo ingerencije Crnogorskog školskog sportskog saveza uspostavljajući Kup sistem - takmičenje za osnovne škole. Potonje je eklatantan primjer kršenja Zakona o sporta u kojem je predviđeno ko je zadužen za razvoj i unapređenje školskog sporta, a ko u slučaju da matični savez nije u mogućnosti ili da je izbrisan iz Registra sportskih organizacija (vidjeti čl. 66, Zakona o sportu). No, od nekoga ko je rukovodio u sličnom maniru u dužem trajanju državnim organom nadležnim za oblast sporta, a sada je predsjednik Crnogorskog školskog sportskog saveza, ne može se očekivati da reaguje na ovaj vid zloupotrebe. Tako da je sadašnji starješina Ministarstva sporta ipak samo proizvod kontinuiranog nemara aktivnosti od javnog interesa.

Veoma je zanimljivo da u dijelu ”Podrška organizaciji međunarodnih takmičenja”, ni slova nije napisano o organizaciji Igara malih država Evrope 2019. godine. Zaključkom br. 07-3495 od 23. novembra, 2017. godine Vlade Crne Gore, koji je usvojen na 50. sjednici, iz Budžeta Crne Gore izdvojeno je 300.000 eura. Ova odluka posebno brine ako se ima u vidu sadržaj informacije koja je pripremljena od strane Ministarstva sporta za istu sjednicu. Naime, ovim dokumentom se na više mjesta ukazuje na brojne nedostatnosti, nepodudarnosti i nepravilnosti Crnogorskog olimpijskog komiteta - troškovi ceremonije otvaranja su uvećani za preko 370.000 eura, dok ukupni troškovi sada iznose 2,55 miliona eura. Ovaj iznos je skoro duplo veći od iznosa koji je predviđen kandidaturom, na osnovu čega je i dobijena suglasnost Vlade Crne Gore 2015. godine, za organizaciju manifestacije. Postavlja se pitanje opravdanosti ovog iznosa, imajući u vidu da predmetna manifestacija nije prepoznata kao događaj sa ozbiljnom globalnom medijskom pažnjom i čini se da su se stekli svi uslovi da se nadležni tužilački organ uključi.

Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, od ovako uspostavljenih odnosa i praksi sportisti nemaju koristi, a naš sport nažalost ide silaznom putanjom. S tim u vezi, postavlja se pitanje, da li smo više sportsko ”čudo”, kako su nekada donosioci odluka u sportu, a sve članovi partija, u papagajskom ritmu ponavljali, pritom misleći samo na jedno - pare, pare, gospodaru.

Autor je konsultant za međunarodne odnose

( Marko Begović )