Vuk i ćud

Treba se snaći u svoj ovoj Demokratiji koja nam se desila preko noći... Odjednom, mediji i nevladin sektor su partneri vlade, a do prije samo nekoliko nedelja bili smo špijuni, neprijatelji države i naroda, neznaveni, isfrustrirani i šta sve ne.

Ne bi me sve to toliko zbunjivalo da nova vlada ne tvrdi da je Vlada Kontinuiteta.

Kontinuitet u državi u kojoj Gradonačelnik tuče novinare, direktor Policije se obračunava sa onima koji prijavljuju kriminal, a šef Državne bezbijednosti prati političke neistomišljenike... A ti isti ljudi su dio i ove nove Demokratije.

Je li to suštinska transformacija, kriza identiteta ili još jedna predstava sa dobro uvježbanim ulogama?

Zamislite Demokratiju u kojoj je bivši šef obavještajne službe ministar Pravde, a ministar za spoljne poslove i evropske integracije govori samo ruski jezik i dobio je državnu nagradu za doprinos međunarodnoj politici Rusije. Cinično.

A opet sve – Demokratski. Kao Orvelova 1984.

Na nedavnom sastanku, premijer Lukšić reče da će nova vlada omogućiti pristup informacijama, sarađivati sa nevladinim organizacijama i uključiti ih u izradu zakona. A prije samo nekoliko mjeseci, kao ministar finansija, krišom je oprostio milionske dugove KAP-u, dok su Trezor i Prva banka 11 puta okretali isti milion da prebiju dugove Familije. I sve to bez znanja javnosti, dok mediji i NVO nisu otkrili... A sada smo partneri sa kojima će voditi dijalog.

Prije neki dan novi ministar pravde mi reče da ne vidi razlog da sjednice Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala budu zatvorene za javnost, kao što je to do sada bio slučaj.

On reče da Komisija treba da se bavi i konkretnim problemima u sprovođenju reformi, pa da se šefovi institucija zabrinu da će biti pozvati na odgovornost. Eto, ko bi pomislio da će preko noći Duško Marković postati veći demokrata od Gordane Đurović? I borac protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Je li ovo novo lice ili samo nova predstava stare ekipe?

Novi ministri finansija i ekonomije, Katnić i Kavarić, ispekli su zanat u ministarstvu finansija, kod novog Premijera, a akademska znanja stekli kod profesora Veselina Vukotića. Hoće li zaista oni odlučivati gradnji brana, podmorskog kabla, subvencijama KAP-u, pomoći Prvoj banci, prodaji Elektroprivrede i cijeni struje. Ili je to već odlučio neko drugi?

Hoće li Vlada Kontinuiteta da završi sve poslove koje su njihovi prethodnici započeli i isplanirali, samo će malo više da se sastaju sa nama i ljubaznije da govore? A Šef će u sjenci uživati u plodovima rada svojih poslušnika.

U zemlji koja ima na hiljade nelegalnih objekata, devastiranu obalu, zaštićena područja i meglomansku energetsku politiku, teško je razumjeti naziv ministarstvo za održivi razvoj sem kao čisti cinizam.

Da li će nam, onda, zamjena fotelja političkog direktora DPS-a Predraga Sekulića i bivšeg ministra Branimira Gvozdenovića donijeti neku promjenu ili samo još veću demagogiju. Teško je to zamisliti. Mada je novi ministar dobro počeo – politikom, tu se najbolje snalazi. Prioritet - crkva na Rumiji.

Da li će novi – stari ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović i dalje imati poziciju britanske kraljice – počasti ministrovanja, ali maltene nikakve nadležosti? Hoće li se i Veselin Veljović „otkloniti“ od dosadašnje prakse i zaista početi da goni kriminalce?

Da se neće usuditi da hapsi narko bosove i korumpirane političare? Ili će čekati na mig od šefa. I ko mu je Šef?

Na braniku izvršne vlasti ostaje tužilaštvo i tužilaštvo. Na vrhu piramide su Ranka Čarapić koju fascinira moral i poštovanje kriminalaca i Vesna Medenica sa najažurnijim i najboljim sudovima u regionu. One znaju ko im je Šef, pa borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala pretvaraju u političke afere.

Tako je Marović izvisio. Ćuti. A priča mu se. Nego zna dokle može i smije. Niko bolje od njega ne zna šta je sistem u stanju da uradi.

Jer vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Za promjenu ćudi trebaće nam Vlada Diskontinuiteta.

( Vanja Ćalović )