Dan zaljubljenih u svijetu

Dan zaljubljenih - je katolički crkveni praznik koji se prenio širom svijeta preko različitih medija i osvojio srca mladih i svih drugih ljudi koji vjeruju u riječi i djela ljubavi. Slavi se 14. februara kao praznik zaljubljenih parova. Po pravoslavnom kalendaru 14. februara se slavi Sv. Trifun, zaštitinik vinogradara, krčmara i baštovana.

Posljednjih godina se u trku za profitom uključuju hoteli i turističke agencije koji nude specijalne aranžmane za ovaj dan, parfimerije, poslastičarnice i mnogi drugi. Iako ovaj praznik i jeste oživio zahvaljujući dobroj poslovnoj ideji, ovakva komercijalizacija stavlja u drugi plan ono zbog čega je tako masovno prihvaćen, a to je ljubav.

Brz život kojim danas živimo često nam ne ostavlja vremena da se posvetimo voljenim osobama onoliko koliko to stvarno želimo. Ovaj dan može da bude upravo dan kada je sve ostalo manje važno i kad uz nježnu riječ treba da podsjetimo i sebe i druge šta je to što pokreće svijet.

Nema kontinenta i skoro da nema zemlje u kojoj se ne obiljeležava ovaj dan. To je praznik koji odavno nema naciju i ne poznaje granice. Po svijetu se različito obilježava.

U Engleskoj su prije sto godina oblačili malu djecu u odjeću za odrasle na Dan zaljubljenih. Djeca su išla od vrata do vrata i pjevala Valentinovo pjesmu. U Velsu su se poklanjale drvene izrezbarene žlice. Simboli su najčešće bili srca, ključevi a nosili su poruku "ti imaš ključ mog srca". U nekim zemljama je običaj da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon, a ako ona zadrži dar znači da želi da se uda za njega

Osamdesetih godina Ameriku je zahvatila groznica kupovanja ruža i čokolada za dan zaljubljenih, a nešto kasnije su i zlatari vidjeli poslovnu priliku, pa su dobrim marketingom ubijedili široke mase da cvijeće i slatkiši niijesu dovoljni.

Na Zapadu, Sjedinjene Američke Države najviše pridaju značaj Danu zaljubljenih. Slično kao i pripreme za Božić, Dan zaljubljenih je, takođe, planiran sa mnogo svečanosti. Prave se rezervacije večera, bukiraju se hoteli, kupuju se pokloni da bi dan bio nezaboravan. Prema statističkim podacima, Amerikanci potroše blizu 17 milijardi $ na poklone za Dan zaljubljenih. Međutim, zapanjujuće, stopa razvoda i dalje ostaje daleko od željene.

Poklanjanje čokolade

U Japanu poklone daju samo žene, a ne i muškarci. Takođe, za razliku od drugih zemalja gdje se poklanja cvijeće, garderoba, obuća, satovi i nakit…vrste poklona koje Japanke predaju Japancima je određena i iz godine u godinu ne trpi nikakve promjene. Svake godine hiljade tona lijepo upakovane čokolade raznih veličina i oblika budu razgrabljene sa rafova japanskih prodavnica i završe u stomacima srećnih muških dobitnika.

Ovo je elegantan i sladak način, za inače stidljive i povučene Japanke, da izabranicima svog srca pokažu svoja osjećanja. Razlog zbog koga je baš čokolada postala neprikosnoveni simbol ljubavi u Japanu jeste nesvakidašnji i nalazi se u velikoj reklamnoj kampanji industrije slatkiša koja je krajem pedesetih godina prošlog vijeka podstakla Japance da usvoje strani praznik i nametnula svoj slatki proizvod kao gotovo jedini izbor za "Dan zaljubljenih".

U početku Japanke su čokoladu poklanjale samo muškarcu u koga su zaljubljene, što je karakteristično za japansku kulturu koja naglašava vrlinu zahvalnosti prema porodici, učiteljima i saradnicima na poslu, brigu za osjećanja drugih. Međutim, vrlo brzo su počele da poklanjaju čokolade i braći, očevima i naročito poslodavcima i kolegama, kako se oni ne bi osjećali povrijeđeno ili zapostavljeno. Da u mnoštvu čokolada koje poklanjaju, ona jedna, koja je izraz istinske ljubavi prema muškarcu, ne bi izgubila smisao Japanke se, kada kupuju za dečka, muža ili muškarca kojem će tek izjaviti ljubav, opredjeljuju za kvalitetnije, ljepše upakovane, skuplje ili domaće čokolade i uz to dodaju pisanu poruku ili još neki manji poklon. I u svakodnevnom govoru odomaćili su se izrazi koji omogućavaju distinkciju između čokolade poklonjene iz ljubavi i one poklonjene iz poštovanja, a u slobodnom prevodu znače: “čokolada za onog pravog” i “čokolada iz osjećaja dužnosti”. Nakon što se čokolada učvrstila kao jedini poklon za Dan zaljubljenih, jedan proizvođač krem slatkiša, poučen primjerom kolega iz industrije čokolade, lansirao je 1965. godine reklamnu kampanju u kojoj je pozivao muškarce da budu fini i svojim devojkama i ženama uzvrate poklon, i to u vidu bijelog kolača.

Tako je nastao “Bijeli dan”, jedan čisto japanski praznik, koji ne postoji nigdje drugdje u svijetu koji se slavi 14. marta, tačno mjesec dana nakon Dana zaljubljenih. Ubrzo su osim kolača počele da se poklanjaju i druge vrste bijelih slatkiša kao što su bombone i bijele čokolade. Vremenom su muškarci počeli da poklanjaju ženama i razne druge poklone, a ne samo slatkiše.

Prvi seks na Tajlandu Dan zaljubljenih je na Tajlandu popularan datum za prvi seks. Navodno je čak 80% Tajlanđanki nevinost izgubilo upravo 14. februara. Vlasti su se stoga odlučile na preventivne mjere - parkovi se zatvaraju ranije, a u školama se u nedjelju dana prije Dana zaljubljenih dijele kondomi.

Narandže i Singapur Prema kineskom kalendaru, Dan zaljubljenih pada na 15. dan Nove godine koji je rezervisan za tradicionalni festival fenjera. No, zaljubljeni iz Singapura i Malezije tokom godina su razvili vlastite običaje, a jedan od njih vezan je za narandže. Slobodne žene po narandžama ispisuju svoje brojeve telefona te ih bacaju u rijeke i jezera. Slobodni muškarci ih potom vade i jedu.

Dan prijateljstva u Finskoj Finci Valentinovo tradicionalno vežu uz prijateljstvo. Pripremaju se kreativne čestitke i sitni darovi koji se poklanjaju partnerima, prijateljima i porodici. Osoba koji šalje je pritom anonimna pa drage osobe same moraju otkriti ko ih se sjetio 14. februara.

Italijanke šalju pisma Juliji Verona je u centru pažnje za Dan zaljubljenih. Ljubavna pisma ne pišu se samo voljenim osobama nego i Juliji, a nagrađuje se najbolje. Juliji možete pisati na: Club di Giulietta - The Juliet Club, via Galilei 3, 37100 Verona, Tel: (+39) 045 533115, info@julietclub.com

Sasvim se drugačije slavi u Africi. Praznik obilježavaju uglavnom mladi. Mlade djevojke nose imena svojih momaka na rukavima kao dokaz ljubavi, takođe uživaju u muzici i plesu.

Dan zaljubljenih kroz istoriju

Porijeklo Dana zaljubljenih (Valentine`s day) ni do danas nije u potpunosti jasno. Ovaj praznik se vezuje za razne događaje i rituale iz davne prošlosti, ali ne postoje istorijske činjenice. Jedna od teorija je da ovaj praznik potiče još od paganske proslave starih Rimljana u čast boginje Junone (boginje žene i braka) i svečanosti Luperkalija koja je održavana narednog dana.

U okviru svečanosti je postojao ritual u kome su se na komadićima papira pisala imena djevojaka i stavljala u pehar iz kojeg su mladići izvlačili po jednu cedulju koja je nosila ime njegove buduće drage. Iako mnogi vjeruju da je upravo ovaj običaj originalan izvor praznika koji se danas obilježava, ipak se za Dan zaljubljenih češće vezuje druga legenda, koja potiče iz 3. vijeka i čiji je glavni akter rimski sveštenik Valentin. Čak i ova legenda ima više varijanti, ali ćemo izdvojiti jednu. Valentin bio sveštenik koji je suprotno zakonu cara Klaudija II vjenčao jedan zaljubljeni par. Car je zabranio ženidbu vojnicima kako bi spriječio njihovu želju da ostanu kući, umjesto da idu u rat. Sveštenici su morali da poštuju odluku. Valentin je zbog protivljenja carevoj odluci pogubljen 14. februara. Poslije smrti ga je narod proglasio svecem, a nakon toga, u 5. vijeku papa je proglasio 14. februar danom svetog Valentina, zaštitnika zaljubljenih. Legenda o svetom Valentinu bi možda bila i zaboravljena da jedna žena, mnogo vjekova kasnije, nije vidjela priliku za zaradu, a čiji je osnov bila slična priča koja potiče iz Engleske. Engleska istorija ima posebnu tradiciju obilježavanja 14. februara kao dana ljubavi, vjeruje se da ima veze sa parenjem ptica i stihovima iz 14. vijeka. Bez udubljivanja u legendu o pticama, dovoljno je reći da je priča preljetela okean i stigla na novi kontinent, gdje počinje moderna istorija ovog praznika. Prva čestitka

Prve čestitke, prekrasne ljubavne poruke za "Dan zaljubljenih" poslao je 1415. godine francuski plemić, vojvoda i pjesnik, kralj Charles d´Orleans svojoj supruzi tokom zatočeništva u tamnici londonskog “Towera”. U 16. vijeku je već bilo uobičajeno slati što ljepše oslikane čestitke, ukrašene čipkom, izrezane u obliku srca ili sa likom Kupidona. U 19. vijeku čestitke su u počele da se prave u fabrikama tako što su ih ručno oslikavali radnici, a mašinski počinju da se prave krajem 19. vijeka.

Prva komercijalna čestitka

1847. godine je Amerikanka Ester Haulend primila ručno napravljenu i ukrašenu čestitku za Dan zaljubljenih iz Engleske. Ova mlada žena je došla na ideju da i ona sama, uz malo mašte, može napraviti slične čestitke za tu priliku i prodavati ih u knjižari svog oca. Uz malo sreće i pomoć prijatelja, posao je brzo procvjetao. 1879. godine je osnovana i prva kompanija za proizvodnju čestitki i od tada se svake naredne godine broj proizvedenih i poslatih čestitki uvećavao, i taj broj ne prestaje da raste sve do danas.

( Vijesti online )