Teška vremena za ulične prodavce cigareta
"Sinoć je pazar bio 1,40 eura a kući smo pošli u jedan poslije ponoći" kaže Milena dok stojimo u Ulici slobode i dodaje da je u posljednje vrijeme ubjedljivo najlošija noć.
Ulična prodaja cigareta na kartonskim kutijama ili gajbama nekada je bio unosan posao – sada na ulici u večernjim satima samo su najuporniji, uzdišu za starim danima i tvrde da se nešto veći pazar „ubija“ samo vikendom.
Milena i Dragana, sredovječne gospođe, kažu da im je prodaja cigareta, upaljača, šibica, orbit žvaka, maramica i bombona ... sporedno zanimanje od kojeg „nema neke fajde“, ali još ne odustaju...
"Sinoć je pazar bio 1,40 eura a kući smo pošli u jedan poslije ponoći" kaže Milena dok stojimo u Ulici slobode i dodaje da je u posljednje vrijeme ubjedljivo najlošija noć.
Milena i Dragana su tandem. Rade po dogovoru. Robu nose na rukama u kartonskoj kutiji. Jednu paklicu prodaje Milena a druga pripada Dragani. Profit dijele pošteno na ravne časti. Nekada su zajedno radile u „Titeksu”. Potom ostale bez posla...
"Kako je počelo... kao i svi...ostadosmo bez posla...bez ičega na ulici. Vidimo da se naveliko radi sa cigarima a priznajem, voljela sam i ja da se snađem. I tako, prođe od tada 13 godina " rekla je Milena, napomenuvši da se nikada nije zarađivalo previše i da je još podstanar.
Nekada i po osmoro na jednom mjestu
U početku, kaže ona, bilo je dobrih pazara. Plaćao se redovno stan i živjelo dobro.
"Bilo nas je mnogo. Na jednom mjestu čak i po osmoro prodavaca. Ponekad su i tuče padale zbog mjesta. Međutim, svađa ne vodi ničemu. Dogovorili smo se, znalo se gdje je kome mjesto i svi su bili zadovoljni. Živjelo se samo od trgovine na ulici" prisjeća se Milena i da je tada vodila sa sobom četvorogodišnju kćerkicu, jer nije imala gdje da je ostavi.
Posao je krenuo nizbrdo, kaže Milena, kada je kompanija „Rokšped“ plasirala svoje cigarete na tržište. Do tada, samo domaći proizvodi, „lovćen” i „point”, mogli su se kupiti na trafikama.
"Sve ostalo su ulični prodavci prodavali na crno. Međutim, kada su „naša“ roba našla u trafikama, našli smo se u nezavidnoj situaciji. Cigarete u trafikama bile su jeftinije. Jedini izlaz za nas u to vrijeme bio je da paklice ponudimo kada se zatvore trafike. Istina je da smo skuplji ali nema gdje da se kupi, i tako smo još u trci" rekla je Milena.
Zarađivati na ulici nikada nije lako, tvrdi Milena, a naročito za žene.
"Koje dobro se očekuje na ulici poslije ponoći... u dva sata poslije ponoći sve je rizik. Drhtim od straha, jer ne znam hoće li čovjek da kupi ili da mi uzme pare.
Koleginici su tako oteli iz ruku 20 eura. Mušterije su pripite, nervozne, često nas maltretiraju.
Smatraju da su cigarete skupe.
Ponekad nam otmu paklicu. Ne možemo u tom slučaju ništa uraditi. Takav je zakon ulice.
Jedom mi je jedan lik uzeo četiri kutije. A tu su i inspektori Komunalne policije koji ne dozvoljavaju uličnu prodaju" rekla je Milena, napomenuvši da se ne ljuti na inspektore jer samo rade svoj posao.
Bori se protiv "elementarnih nepogoda"
Milena je srčani bolesnik, padala je u nesvijest, kaže, kada su joj inspektori uzeli robu, ali dodaje da je, inače, izdržala sve „elementarne nepogode“.
Držala se za klupu, kaže u šali, da je vjetar ne odnese, „stotinu puta pokisnula i premrzla“, ali se ne predaje.
"Čuvam starije i bolesne osobe, radim i čišćenje i održavanje kancelarijskih prostora" kaže Milena.
Cigarete su sporedno zanimanje, ali zauvar je 1,40 eura. To je kilogram hljeba.
Dragana je „nova u poslu“ i ističe da „pare nikada nijesu problem – para nema“. Kaže da je radila u prehrambenoj prodavnici do prošle godine i da je podstanar dvije decenije.
"U jednoj smjeni radila sam u prodavnici a onda do dva po ponoći prodavala cigarete. Plata iz radnje odlazila je na kiriju a od cigareta smo kupovali hranu jer suprug nije radio. Prošle godine ostala sam bez posla u prodavnici" rekla je Dragana dodavši da od tada radi što ima – čisti stanove, kuće...
Njena porodična situacija sporo se mijenja. Muž već pet mjeseci ne prima platu...
"Cigarete uzimamo na veresiju. Ljudi nas čekaju za novac. Teška je situacija. Pristali bismo na neki prinudni smještaj. Samo da ne plaćamo stan. Imali bismo više za hranu i druge stvari" rekla je Dragana.
Zabuna ispraznila ulicu
"Teško je gledati tuče mladića. Izađu iz kafića u jedno doba noći i potuku se na ulici.
Krvavi i pocijepani na česmi krv spiraju sa lica...
Strašno je i kada nas jure inspektori Komunalne policije. Koleginica je jednom prilikom svratila u kafić da usitni novac a mušterija je ostala da sačeka na ulici.
Druga koleginica, na nekih 30 metara od nje, u tom trenutku okrenuta je leđima i nije vidjela da je ona u kafiću.
Kada je ugledala samu mušteriju, pomislila je koleginice nema zbog inspektora, uhvatila je panika i počela je da bježi.
To su vidjeli i ostali i ubrzo je čitava ulica bila bez prodavaca cigara. Koleginica je izašla iz kafića, uočila da nas nema i dala se u bježaniju.
Za njom je potrčala i mušterija, jer je kod nje bio njen novac, i svi, zadihani, preplašeni i znojavi, našli smo se na dogovorenom mjestu, gdje smo utvrdili da nas niko nije jurio i da smo se bez potrebe dobro istrčali " rekla je Dragana.
Galerija
( Jovan Stanišić )