Kako je Berlinale dobio svoj današnji oblik?

Društveno-političke rasprave uvijek su bile i jesu svojstvene Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu.

Tako će biti i na ovogodišnjem 61. Berlinalu, koji će sjutra veče biti otvoren internacionalnom premijerom filma “True Grit” braće Koen.

Kada je 1950. godine osnovan filmski festival u Berlinu, radilo se o političkoj odluci.

Osim činjenice da je Berlinale trebalo da donese glamur i sjaj u još razrušeni zapadni Berlin, inicijator osnivanja festivala, američki oficir Oskar Mertej smatrao je da će Berlinale u središtu NDR i neslobodnog Istočnog bloka, predstavljati prozor u svije, piše Dojče Vele.

Nakon početnih nesuglasica oko profila, festival se razvio u mjesto na kojem se sreću Istok i Zapad. U kasnim šezdesetim, Berlin se oprostio od “glamuroznog festivala“. Upravo zbog društveno-političkih pitanja kojima se Berlinale bavi.

U antiratnom filmu “OK“ Mihaela Ferhovena, koji je bio u zvaničnoj konkurenciji festivala 1970. godine, jedan vojnik prijavljuje pretpostavljenima silovanje i ubistvo civila: “Vi zaboravljate jednu stvar:

Mi branimo slobodu u ovoj zemlji i demokratska ljudska prava na cijelom Zapadu. Zbog te odbrane mi snosimo najveće žrtve“. Predsjednik i članovi žirija smatrali su da je film antiamerički, zbog čega je najavljeno njegovo povlačenje sa festivalskog programa. Gledaoci i veliki broj filmskih radnika, protestovao je zbog te odluke i – film je ostao na programu.

To je bila inicijalna kapisla za reformu filmske smotre; 1971. godine uveden je Međunarodni forum novog filma. Do današnjeg dana u toj sekciji se prikazuje djela inovativnih filmskih autora. Politika njemačkog kancelara Vilija Branta dovela je do poboljšanja istočno-zapadnih veza i 1974. godine prvi put je prikazan film iz Sovjetskog Saveza.

Godinu dana kasnije prikazan je i film iz NDR-a. Novi skandal dogodio se 1979: američki antiratni film Majkla Ćimina “Lovac na jelene“ je, prema mišljenju delegacije iz Sovjetskog Saveza, vrijeđao vijetnamski narod. To je dovelo do toga da veliki broj učesnika festivala iz Istočnog bloka napusti festival. Time niko nije bio impresioniran.

Berlinale se do današnjih dana zauzima za umjetničku slobodu i individualnost. Sekcija “Panorama“ posebnu pažnju skreće na gej i lezbejske veze. Ove godine će 25. put biti dodijeljena nagrada “Tedi“, najstarija gej i lezbejska filmska nagrada u svijetu.

Direktor “Panorame“ Viland Špek kaže da se festival bavi uslovima života homoseksualaca u cijelom svijetu, a takođe i u muslimanskim državama. “Riječ je o nevjerovatno opasnoj temi. Ljudi se ubijaju zbog činjenice da su homoseksualci. Zbog toga moramo da se bavimo tim temama.

Sve to se događa danas i to nisu filmovi spolja, to su filmovi iznutra“, kaže Špek.

Sloboda mišljenja u Iranu

U Tunisu i Egiptu demonstranti zahtijevaju promjenu vlasti, ali protesti u Iranu iz 2009. godine nisu doveli do promjena. Veliki broj kritičara režima i intelektualaca je uhapšen, među njima i Džafar Panahi koji je kritikovao situaciju u svojoj zemlji.

Panahi je osuđen na šest godina zatvora, dvadeset godina zabrane izlaska iz Irana i bavljenja svojom profesijom. Direktor Berlinala Diter Koslik pozvao je Džafara Panahija da bude član žirija na ovogodišnjoj filmskoj smotri u Belinu.

Zbog neslaganja sa zatvaranjem iranskog umjetnika, na Berlinalu će, u različitim sekcijama, biti prikazani filmovi Džafara Panahija.

Biće održana i diskusija čija je tema “Cenzura i sloboda mišljenja u Iranu“.

( Vijesti online )