Nova realnost

Nedavno je završen petodnevni tradicionalni forum u Davosu, Švajcarska. Skup je i ovog puta okupio veliki broj lidera i drugih poznatih ljudi iz oblasti politike, ekonomije, ekologije i drugih oblasti.

Moto ovogodišnjeg skupa bio je „zajedničke norme za novu realnost“. Forum je pokazao puls globalnih dešavanja, probleme koji zaokupljuju svijet i nove ideje i trendove. Pokazalo se da jedna svjetska ekonomija i kapitalističke vrijednosti dominiraju svijetom.

Najčešće izgovorena riječ bila je oporavak za razliku od prethodnih godina kada je to bila kriza. U prvom planu bili su menadžeri kompanija iz brzorastućih ekonomija i arapski finansijeri, a manje onih iz investicionih banaka, hedž fondova.

Globalna kriza dovela je u pitanje jednu od fundamentalnih pretpostavki funkcionisanja globalne ekonomije, tako da je bivši britanski premijer opisao recesiju kao „prvu krizu globalizacije“.

Politički lideri su isticali da su sačuvane velike banke jer bez njih ne bi opstale ekonomije. Povjerenje investitora se vratilo što pokazuje dobre prodaje na primarnom tržištu državnih obveznica nekoliko zemalja Evropske unije.

Ukazano je i na potrebu, koja direktno proističe iz zajedničke valute euro, da je Uniji potrebno još više harmonizacije socijalnog ali i drugih sistema. Jedinstven je stav evropskih lidera da zajedničko tržište moraju jačati više nego ikada do sada.

Jedna od sesija foruma bila je posvećena investicijama sa ključnim zaključkom da nema manjka investicionih mogućnosti uprkos padova, te da zemlje u razvoju i dalje predstavljaju dobru priliku za ulaganja.

Ovo je poruka za sve zemlje, pa i našu, da treba nastaviti sa unapređenjem investicionog ambijenta. Ocijenjeno je da ima dosta šansi da se u zemljama u razvoju mogu postizati prinosi na investicije od oko 15%; posebno tamo gdje ima tržišta ali nema dovoljno konkurencije i gdje još nijesu razvijeni savremeni modeli rizika.

Vjerovatno će u narednim godinama biti manje dugoročnih investicija, kako smatraju eksperti, jer će tržišta biti više nestabilna i promjenjiva, tako da će se menadžeri više usredsrijeđivati na kratkoročne strategije.

Ovo tim prije što će investitori više zahtijevati veći stepen likvidnosti i transparentnosti. Poručeno je biznis školama, da se u edukaciji manje fokusiraju na prinose investicija a više pažnje poklone problematici ocjene rizika investiranja, naglašavajući potrebu za rigoroznijom disciplinom kada je u pitanju kvalitetno preduzetništvo.

Termin „zemlje u razvoju“ postaje sve manje precizan i zahtijeva redefiniciju. Naime, brzorastuće ekonomije pokazuju konstantno visoke stope rasta već čitavi niz godina, tako da neke nijesu čak iskusile recesiju.

S druge strane, još je ne mali broj zemalja koje su siromašne i pogođene krizom porasta cijena hrane i drugim problemima. I to je dio nove realnosti, kako mnogi zapažaju, kao i to da se dio moći velikih polako prenosi na nove ekonomske divove.

( Dragoljub Janković )