Talija

Najgora stvar koja se može desiti bilo kojem pozorištu jeste da u medijima bude prisutno ne zahvaljujući uzbudljivim predstavama, hrabrim eksperimentima ili novim inscenacijama klasičnih djela, već zahvaljujući jednoj – kafani.

Da ne bude zabune – pozorišni bife je nedodirljiva institucija zapadne civilizacije, mjesto gdje ćete naći dušu teatra, iako neko može reći da nije nimalo pohvalno da se duša pozorišta nalazi među pripitim glumcima, rekviziterima ili piscima, ali, pozorišni bife je mjesto gdje je rođen najveći broj glumačkih anagdota, katkad čarobni prostor u kome umjetnici mogu krajnje iskreno da se razmeću sopstvenom nezrelošću. Što umjetnici, u principu, rade i kada nisu pripiti. Ali, kafana o kojoj je riječ nije pozorišni bife. Klasična „fensi“ kafana zamišljena mnogo više kao paradna pista jedne elite i pripadajućeg polusvijeta. Pretenciozna, kako, uostalom, i dolikuje duhu nacionalnog teatra.

No, da nisu (dobri) stari Grci izmislili muze, stotine i hiljade kafića, firmi, prodavnica, kafana, izdavačkih kuća, galerija, preduzeća diljem svijeta – imali bi neka druga imena. Imam osjećaj da je taj spisak muza omiljeni priručnik kada se bira ime za nešto što je ljudima važno.

Da u ovoj muzofiliji ne idemo dalje od regiona – jedna odlična izdavačka kuća iz Beograda (Klio) i jedna sjajna makedonska pjevačica (Kaliopi), da ne bi muza, svakako bi se zvali drugačije. Crna Gora bi tu bila zastupljena, kako drugačije do li – ugostiteljskom ponudom. Kafana u nacionalnom teatru zove se – Talija.

No, prvo da vidimo – ko su muze?

Prema klasičnom autoritetu velikog Hesioda, muze su potomstvo Zevsa iz njegove avanture (u produženom trajanju, reklo bi se, s obzirom na njihov broj) sa Mnemosinom, boginjom pamćenja. Neki drugi helenski autori tvrdili su da su muze kćeri Urana i Geje. Pausanije je, pak, tvrdio da su postojale čak dvije generacije muza, te da je starija postava poticala od Urana i Geje, a mlađa od Zevsa i Mnemosine.

Muze se povezuju sa Apolonom, i njegovim delfskim hramom, gdje ga nazivaju i “Vođom muza” (Apollon Mousagetes).

Grčka riječ mousa ima osnovno značenje – pjesma. Navodi se da kod Pindara “nositi muzu” znači – pjevati pjesmu. Iz istog korijena potiče i riječ – muzika, od mousike, umjetnost muza.

Uobičajno se, kako rekosmo, smatra da je muza – devet, i to: Euterpa (zaštitnica muzike i lirike), Kaliopa (epsko pjesništvo i besjedništvo), Klio (istorija i poezija o herojima), Erato (ljubavna i himnična poezija), Melpomena (tragedija), Polihimnija (svete pjesme), Terpsihora (ples), Talija (komedija i bukolika) i Uranija (astronomija). Platon je genijalnu pjesnikinju Sapfo sa ostrva Lezbosa nazivao – desetom muzom, što je zasigurno najveći kompliment koji je jedan Helen mogao dati pjesnikinji.

Čitava ova afera koju Savjet CNP-a pokušava blokirati hitrom odlukom o prekidu saradnje sa uglednim ugostiteljem, zapravo je govorljiva na jedan sasvim drugi način, koji izmiče novinskim tekstovima o finansijskim prekršajima i ekonomskim malverzacijama. Ili, čemu već.

Crnogorsko narodno pozorište je u golemoj krizi. To je suština. Već nekoliko godina gotovo da i nemamo klasične pozorišne sezone – sve mnogo više liči na nekakvu krpljevinu, odrađivanje reda radi, prva premijera u sezoni igra se oko Nove godine, nema nikakvog plana, repertoarske politike. Čak je i jedan zanimljiv festival ugušen neinventivnošću ljudi koji vode nacionalni teatar.

Ipak, decenija prije toga bila je decenija u kojoj ste svake sezone imali bar četiri-pet zanimljivih, ili makar intrigantnih predstava, promovisana je čitava jedna nova generacija autora, ali, nažalost, i sasvim crnogorski, brzo se stalo. Crnogorci se, sudeći po projektima u kulturi, brzo zamore.

Ili s druge strane, možete stvar gledati i ovako: što ti je moć persone u Crnoj Gori! Dok je Mićunović bio prvi čovjek CNP-a, Ministarstvo kulture je funkcionisalo kao pomoćni servis nacionalnog teatra, a danas, kada je Mićunović ministar, CNP funkcioniše kao pomoćni servis Ministarstva.

Talija je otvorena tačno u onom trenutku kada je nacionalni teatar počeo da bude – sve manje pozorište. A sve više tužni dinosaurus, kome je, zbog suludih gabarita, gotovo nemoguće bilo kakvo kretanje.

Drugim riječima – ili će se pronaći modus oživljavanja duha igre u pozorištu, ili neka odmah čitav prostor iznajme za kafanu. Ili, još bolje, i više u duhu trenutka – za kakav poslovni centar, šoping mol… Možda bi sada Delta bila zainteresovana da preuzme CNP? To bi bio sasvim logičan sljedeći korak.

Zaštitnica komedije u stvari bila je savršen izbor za ime. Čak iako se poigrala i sa drugim žanrovima…

( Balša Brković )