Spoj nespojivog

Iako se termin javno-privatno partnerstvo (JPP), kao i sam model, u Crnoj Gori i zemljama u okruženju spominje relativno od skora, ovaj koncept datira još iz XVIII vijeka.

Ekspanzija JPP u posljednjoj deceniji u značajnoj mjeri određena je manjkom sredstava u državnim budžetima za oblast kapitalnih investicija.

Stoga je značaj JPP višestruk, pa je kao pogodnosti koje proizilaze iz ovog odnosa ispravno istaći: osnivanje privatnih kompanija koje na neposredan način doprinose razvoju privrede i smanjenju stope nezaposlenosti; obezbjeđivanje lojalne konkurencije, a preko nje i racionalnog korišćenja javnih sredstava koja direktno proizilaze iz poreskih obaveza građana; bolje korišćenje prirodnih resursa putem ustupanja prirodnih dobara privatnim kompanijama davanjem koncesija.

Dugoročne prednosti JPP-a se ogledaju u specijalizaciji rada privatnog sektora i njegovog stavljanja u funkciju ostvarenja opšteg dobra.

JPP je egzistiralo tokom istorije u svim epohama, samo uz različita “pravila igre” koja je diktirala određena istorijska formacija.

JPP se naročito razvilo početkom 80-ih prošlog vijeka, pored ostalog i kao odgovor javnog sektora na opravdane kritike da koristeći svoj monopol pokazuje odsustvo bilo koje želje za povećanjem konkurentnosti svojih usluga, što implicira smanjenje ponude (izbora) javnih usluga, odsustvo inovacija u pružanju javnih usluga i izloženost političkom uplitanju i djelovanju.

JPP se može odrediti kao ugovorni odnos u kojem privatni partner preuzima odgovornost za realizaciju dijela (ili cjeline) neke javne funkcije. Po svojoj prirodi JPP predstavlja kooperaciju javnog i privatnog sektora sa sinergijskim učincima, u kojoj se objedinjavaju resursi partnera.

Sve sa svrhom pružanja javne usluge ili razvoja javne infrastrukture.

Programi JPP nude dugoročno održiv pristup unapređenja javnih usluga i javne infrastrukture uključujući i povećanje raznolikosti poslovnih aktivnosti na lokalnom nivou.

U kombinaciji javnih i privatnih resursa JPP doprinosi boljem tržišnom valorizovanju javne imovine i povećanju efekata pri trošenju novca poreskih obveznika, sve s ciljem postizanja javno korisne svrhe.

JPP predstavlja saradnju, najčešće dugoročnog karaktera, javnog i privatnog partnera s ciljem ostvarenja generalnih i partikularnih koristi - sporazum javnog i privatnog partnera koji pridonosi povećanju dostupnosti i kvalitete usluga javnog partnera i koji omogućava realizaciju željenih koristi privatnom partneru.

Privatizacija vs. Javno-privatno partnerstvo

Osnova na kojoj počiva JPP nije privatizacija, koja nastaje prenosom vlasništva iz javnog u privatni sektor.

Privatizacija predstavlja transfer javnog vlasništva (nad imovinom - stvarima i pravima) u privatni sektor, a JPP je uvođenje privatnog sektora u izgradnju, modernizaciju, finansiranje i upravljanje javnim uslugama (i infrastrukturom) uz obostrani interes - i javnog i privatnog sektora – prema dugoročnim ugovorima kojima javni sektor zadržava kontrolu i odgovornost za funkcionisanje sistema.

Iz ovakvog pristupa JPP može se uočiti kako partnerstvo generiše stvaranje nove vrijednosti, dok privatizacija samo vrši transfer vlasništva iz javnog u privatni sektor.

Mnogobrojne, praktično neograničene, mogućnosti stoje na raspolaganju za pružanje javnih usluga - od neposrednog pružanja usluge od strane javnog subjekta (ne predstavlja JPP), preko brojnih oblika JPP do potpune privatizacije (takođe, kako je već rečeno, ne predstavlja JPP) kojima javni sektor dio ili, rjeđe, potpunu odgovornost, rizike i koristi od pružanja javnih usluga, prenosi na privatni sektor.

Suština JPP ogleda se upravo u uravnoteženju interesa javnog i privatnog partnera, a vezano uz status vlasništva, finansiranje i naročito, alokaciju rizika u odabranom načinu realizacije JPP koji najbolje uvažava želje i mogućnosti javnog i privatnog partnera.

Za uspjeh u realizaciji JPP važno je uz suglasnost partnera utvrditi sve rizike (finansijske rizike, rizike koji nastaju u projektovanju i izgradnji objekata, rizike upravljanja, rizike održavanja, tehnološke rizike, političke rizike, rizike zaštite okoline) povezane sa svakom od faza realizacije projekta, alocirati ih tako da ravnoteža osigura zainteresovanost partnera, koji preuzimanjem rizika razvijaju svoje strategije upravljanja rizicima, nastojeći minimizirati ukupne troškove.

U današnje vrijeme, kada se često govori o realizaciji različitih projekata izgradnje javnih građevina i javne infrastrukture po nekom od modela JPP, većinom se podrazumijeva realizacija isključivo ugovornih oblika JPP.

Razlog tome je u činjenici da su ovi oblici i najprikladniji za izgradnju kapitalnih objekata infrastrukture.

Iako u državama EU postoje brojne evidencije o prednostima JPP kao načina ugovaranja i nabavke javne infrastrukture (u povećanju kvalitete građevina i u smanjenju ukupnih životnih troškova građevina), trenutno rasterećenje tekućeg zaduživanja javne vlasti još uvijek je dominantni ekonomski razlog primjeni modela JPP.

Od ostalih brojnih prednosti JPP najčešće se uočava da privatni partner finansira projektovanje, izgradnju, opremanje i uređenje objekata kao i njihovo održavanje, da se naplata za usluge počinje realizovati tek kad je objekat u funkciji, da javni partner ne mora obezbijediti značajna finansijska sredstva za realizovanje investicije, da privatni partner odgovara za performanse i funkcionalnost objekata, odnosno da javni partner dobija kvalitet za plaćenu uslugu (value for money).

Kao najčešća ograničenja u primjeni JPP smatraju se dugotrajnost procesa odabira partnera, složenost procedure i nepostojanje standardnih uslova ugovora.

Ciljevi svih oblika javno-privatnog partnerstva su zajednički: ekonomičnija, djelotvornija i učinkovitija, tj. uspješnija proizvodnja javnih proizvoda ili usluga u odnosu na konvencionalan način pružanja javnih usluga, zbog čega se modeli javno- privatnog partnerstva u praksi često koriste i kao instrumenti reforme javnog sektora.

Hoće li oni u Crnoj Gori steći pravo građanstva zavisi od javnog sektora, od privatnog sektora, od građana i ostalih stejkholdera. Građani su, međutim u dvojnom svojstvu: kao klijenti i kao poreski obveznici.

Od konfliktnosti cijena i interesa zavisi dominacija partnerstva u proporciji koja garantuje održiv uspjeh. Životni ciklus ekonomije na makro i mikro planu određuje efikasnost javno- privatnog partnerstva. Na nama je da ih prepoznamo, ili...

( Dragan Lajović )