Nemanja Đurišić potpuno volonterski gradi virtuelnu Podgoricu

Student treće godine Fakulteta političkih nauka Nemanja Đurišić, već duže se bavi 3D animacijom i potpuno volonterski je počeo da gradi 3D Podgoricu.

Prvo upoznavanje sa 3D animacijom, Đurišić je imao na Internetu, kada je naišao na program Google Earth, preko kojeg se putem slika i pratećih informacija može mnogo saznati o nekoj državi, gradu ili regiji.

"Tako sam saznao da svi veći gradovi Evrope imaju potpunu 3D animaciju, što me je pokrenulo da doprinesem da i Podgorica bude jedna od njih. Do sada sam u glavnom gradu uradio oko sto modela", ispričao je Đurišić.

U početku se, kaže, fokusirao na bitnije i ljepše zgrade, te je u Podgorici uradio 3D model Gimnazije, Muzičku škole, zgrade Vlade, ministarstava, svih značajnijih spomenika... Uradio je i dvadesetak modela na Cetinju, a posebno su ga inspirisali Cetinjski manastir, Biljarda, Njegošev mauzolej...

Da bi model koji uradi bio vidljiv svim korisnicima programa Google Earth, najprije ga moraju prihvatiti moderatori programa, koji imaju veoma striktna pravila.

"Za jedan model najprije treba desetak fotografija visoke rezolucije, a zatim slijedi njihovo dorađivanje u Photoshopu, da bi se uklonile prepreke koje smanjuju kvalitet 3D modela (drveće, automobili i slično). Zatim slijedi projektovanje modela u Googleovom oficijalnom programu za projektovanje Sketch Up", ispričao je Đurišić.

Nakon objavljivanja na sajtu, dodaje, model je zvanično na razmatranju i nakon sedam dana ga moderatori obavještavaju da li je model primljen ili odbijen.

U problemima sa obezbjeđenjem, čak i kada fotografiše butike

U želji da se ova ideja izgradnje Crne Gore što više propagira, stupio sam u kontakt sa Turističkom organizacijom Podgorice i sa Nacionalnom turističkom organizacijom, ali naši mejlovi su ostali bez odgovora. Čak ni velike telekomunikacione kompanije nisu uvidjele značaj tog vida marketinga i prezentacije

Uradio bi, kaže, i više modela, ali zbog obaveza na fakultetu nema vremena, jer mu za pravljenje jednog modela treba od dva do pet dana. Ipak, ne razumiju svi njegove namjere da glavni grad afirmiše putem 3D animacije.

"Često imam problema sa obezbjeđenjem kada hoću da slikam neku zgradu. Mogu da razumijem ako je riječ o nekoj važnoj instituciji, ali sam doživio neprijatnosti i slikajući obične markete i butike. Kada pokušavam da objasnim o čemu je riječ, ljudi misle da je u pitanju šala, jer ko zna zašto ja slikam”, ispričao je Đurišić.

Kontaktirajući s ljudima u regionu i šire koji se bave 3D animacijom, saznao je da su oni za svoj trud plaćeni i da je to u njihovim državama podignuto na mnogo viši nivo. Za jedan model, kaže, dobijaju od 100 eura i više, u zavisnosti od njegove složenosti.

"Tako sam u dogovoru s prijateljem koji gradi modele u Boki, u želji da se ova ideja izgradnje Crne Gore što više propagira, odlučio da stupim u kontakt sa Turističkom organizacijom Podgorice i sa Nacionalnom turističkom organizacijom, ali naši mejlovi su ostali bez odgovora. Čak ni velike telekomunikacione kompanije nisu uvidjele značaj tog vida marketinga i prezentacije", kazao je Đurišić.

Zemlja na dlanu

Google Earth je program koji omogućava virtuelni 3D prikaz Zemljine površine, svemira, a od 5.0 verzije i mora. Kako se navodi na najpoznatijem svjetskom pretraživaču, prikaz je stvoren od mnogo različitih satelitskih slika koje nijesu iz stvarnog vremena, već su naknadno spojene.

Odabrani dio Zemljine površine je moguće uvećavati i otkrivati i najmanje detalje, a mogu se pregledati gradovi ili prirodne znamenitosti, zavisno od stepena izoštrenosti slike tog područja.

Prema Vikipediji, 3D animacija je oblik digitalne umjetnosti nastao za potrebe, prije svega, industrije i njena najvažnija primjena još uvijek je upravo u ovoj oblasti. Izrada animacije ima više faza. Prva je modelovanje objekta, u kojem se predstavi u formi prostorne matematičke aproksimacije, vizuelno predstavljena kao poligoni mrežni omotač, kojoj se zatim dodaje odgovarajuća tekstura.

Zatim se postavi svijetlo, enterijer, eksterijer i formira kompletna virtuelna scena. Poslije definisanog prostora radi se animacija pokreta modela, kamere i slično u određenom vremenu. Posljednja faza, tzv. rendering ili vizuelizacija, jedina je apsolutno kompjuterizovana faza – na osnovu modela, animacije i zadatih parametara kompjuter radi simulaciju.

( Željka Vučinić )