Država nagrađuje sportski kriminal

Crna Gora jeste sportsko čudo, ali ne samo kada su u pitanju fantastični rezultati nepojmljivi malim zemljama (do milion stanovnika). Šta bi, recimo, dala jedna Malta za asove kalibra Dejana Savićevića, Predraga Mijatovića, Andriju Popovića, Svetlanu Antić, Gorana Vujevića, Veselina Vujovića...

Međutim, peto mjesto na Mundijalu u Italiji, bez obzira na klupske titule prvaka Evrope i svijeta, uz nagradu Fife za doprinos svjetskom fudbalu, nedovoljne su da popularni Genije prema još aktuelnom Zakonu o sportu ostvari pravo na sportsku penziju. Isto se odnosi i na Mijatovića, svjetskog prvaka za mlade u Čileu, jer koliko god rastegljiv pojam vrhunskog sportiste u važećim zakonskim aktima, ipak se navodi da se vrhunski rezultat računa u seniorskoj konkurenciji. Ili bi tako trebalo da bude...

Međutim, ne! Na volšeban način nekolicina bivših crnogorskih fudbalera i drugih sportista, našla su se na spisku primalaca sportskih penzija Uprave za mlade i sport, i to na osnovu nepostojećih rezultata. Led je, prema spisku dobitnika sportske penzije od pomenute Uprave, 15. jula 2009. godine probio fudbaler Danilo Karadžić, za zlatnu medalju na seniorskom Evropskom prvenstvu za amatere 1974. godine, ma šta da to značilo. Prvenstva Evrope u fudbalu organizuju od 1960. i to na svake četiri godine, a Jugoslavija nikada nije bila prvak Starog kontinenta. Dakle, te 1974. nije ni organizovano prvenstvo Evrope.

Uspjeh Karadžića ohrabrio je Brajana Nenezića da tri mjeseca kasnije ostvari isto pravo, a početkom prošle godine penziju je dobio i Rajko Vujadinović, obojica za zlato u reprezentaciji, amaterskoj (olimpijskoj) Jugoslavije koja je osvojila zlato na Prvenstvu Evrope u Atini 1978. godine. Da ne bude zablude, OI su održane u Moskvi 1980. godine, a Evropsko prvenstvo u fudbalu iste godine u Francuskoj!

Važeći zakon donesen u julu 2004. godine, ali i Ukaz o izmjenama i dopunama iz decembra 2007. godine, istina, širokim pojmom tretiraju zvanje vrhunskog sportiste, ali nijedan od trojice pomenutih bivših fudbalera nije priložio bar jedan od uslova za sticanje sportske penzije. Zakon je, međutim, decidan kada je o isplati riječ - iz džepa poreskih obveznika!

"Na djelu je u Upravi za mlade i sport svojevrstan sportski kriminal. Spisak nosilaca prava na nezasluženu sportsku penziju je dodatno proširen jer sam u saznanju da su u međuvremenu, po istom osnovu, nagrađeni bivši fudbaleri, braća Momir i Miomir Bakrač. I tu se ne zaustavljaju, do usvajanja predloga novog zakona o sportu koji je u proceduri, ili smjene čelnih ljudi u pomenutoj Upravi, u saznanju sam da planiraju da na nezakonit način uhljebe još neke prijatelje" priča za „Vijesti” Slobodan Radulović, bivši bokserski reprezentativac i počasni građanin američke države Južna Dakota.

Podatak iz člana 13. Ukaza o izmjenama i dopunama Zakona o sportu, da zvanje vrhunski sportista se može dodijeliti i za najmanje dva međunarodno priznata rezultata od značaja za Crnu Goru, za ostvarenje sportske penzije pokušao je da ostvari i Radulović. Potvrda da je kao bokserski reprezentativac bio drugi na seniorskom Balkanskom prvenstvu, te da je u juniorskoj konkurenciji bio bronzani u Evropi i zlatni na Balkanu, uz tri titule državnog prvaka, dvije u najjačoj konkurenciji, bile su mu dovoljne za saglasnost Komisije Crnogorskog olimpijskog komiteta da je ostvario rezultat značajan za Crnu Goru i predlog za zvanje vrhunskog sportiste.

"Ministarstvo kulture sporta i medija je odbilo moj zahtjev sa priloženom dokumentacijom, sa rješenjem koje sam oborio na Upravnom sudu 23. 10. 2009. Međutim, u ponovnom postupku, političkim ili nekim drugim pritiskom, ovo rješenje je osporeno pred Upravnim sudom u aprilu naredne godine. E, ja ću krivično da gonim direktora Uprave za sport i mlade Dragana Drobnjaka, ali i savjetnika Dragana Ivanovića, pa će morati da objasne na koji način su za po jedan nevažeći rezultat davali penzije. I to ne bilo kakve, već maksimalne od dvije prosječne cijene rada iz prethodne godine".

"Sramota je prema Miodragu Perunoviću, Ljubomiru Radanoviću, Zorici Pavićević, zlatnim olimpijskim sestrama Mugoša, Ljiljani i Svetlani.., koji su istinski obradovali ovaj narod, da su pojedini lobisti bez validnog rezultata izjednačeni po primanjiima sa našim istinskim sportskim zvijezdama. I da ih sve imenujem: Božidar Vuksanović, Katarina Rolović, Božidar Ivanović, Milan Ivanović, Ranko Miranović, Danilo Karadžić, Brajan Nenezić, a Rajko Vujadinović je sportsku penziju dobio i bez rješenja vrhunskog sportiste, a u saznanju sam da su nezakonite penzije dobili i braća Bakrač, Momir i Miomir" rekao je Radulović.

Bivši šampion teške kategorije i olimpijski kandidat bokserske reprezentacije SFRJ, Radulović, upravitelj stroja na prekookeanskim brodovima, ne spori da prema regulativi modernih zemalja ne bi imao pravo na penziju.

"Pravila su jasna i predlogom novog zakona i kod nas će sportske penzije moći da dobiju samo osvajači najvećih takmičenja u olimpijskim sportovima. Ljubav prema moru me je prerano odvukla sa ringa, iako sam bio olimpijski kandidat a nuđene su mi kule i gradovi da, svojevremeno, pređem u profesionalce. Tekst važećeg zakona, međutim, pisali su Dragan Drobnjak, Duško Bjelica i Božidar Vuksanović, a niko od plejade naših sjajnih sportista nije učestvovao u izradi. Vuksanović je u tekst Zakona ubacio da karatisti mogu dobiti penzije, jer je ovaj sport na programu Mediteranskih igara".

"E, njegova sportska penzija kao karatiste nije u skladu sa Zakonom, jer je on rezultate napravio u katama, a na programu MI su uvrštene samo borbe. Po kojem je, dakle, osnovu on dobio zvanje vrhunski sportista? Koliko je samo kik - boksera imalo bolji rezultat od Vuksanovića, ali ni taj sport nije na programu MI, pa nema ni penzija za njih. Konsultacijama u Ustavnom sudu, od 31 prava na sportske penzije do septembra mjeseca prošle godine, čak osam su nezakonite. Od tada su još neki ostvarili to pravo, poput braće Bakrač. Prema svjetskoj praksi Crna Gora bi iz budžeta plaćala samo 18 zaslužnih bivših sportista, koji su to pravo ostvarili do septembra prošle godine. Naravno, to se odnosi na sportiste koji su navršili 40 godina. Od osamostaljenja prije skoro pet godina, samo su zlatni vaterpolisti iz Malage ostvarili rezultat za sportske penzije, niko više, čak ni u ovako rastegljivim normama našeg Zakona" zaključio je Radulović.

Boks treba Crnoj Gori

"Pravi boks nažalost sada ne postoji u Crnoj Gori. Krivi su ostarjeli bokserki radnici, koji ne shvataju da je njihovo vrijeme prošlo i nisu se sa funkcija u Bokserskom savezu povukli na vrijeme. Naravno, dio krivice ide i direktoru Uprave za mlade i sport Draganu Drobnjaku, koji je već dvije decenije kriv za sunovrat sveukupnog crnogorskog sporta. Pa, njemu je od strane Međunarodne rukometne federacije izrečena zabrana doživotnog bavljenja sportom, a u Crnoj Gori je na čelu najvišeg sportskog tijela. Šteta je što se tako radi, jer boks može da bude profitabilan sport u Crnoj Gori. Crna Gora je bila stjecište vrhunskih boksera, a ljudi su ovdje gladni boksa. Mora da se krene naprijed sa popularizacijom plemenite vještine. Sada oni koji su željeli, a nijesu imali kvaliteta da se primaknu bokserkoj sali su zaslužni sportisti, sportski penzioneri. I nedostaje pravog trenerskog kadra nakon povlačenja Ismeta Methadžovića, koji je stvorio sve naše velike šampione - kazao je Slobodan Radulović".