Prostor i jezik

Krajem 2010 godine, kada je najavljena promjena sastava Vlade Crne Gore, kao i rekonstrukcija/spajanje više resora, nagoviješteno je da će se spojiti ranije Ministarstvo turizma i Ministarstvo uređenja prostora i izgradnje objekata.

Tih dana smo bili pažljiviji čitaoci i slušaoci dnevnih vijesti, nego obično. Oni među nama koji su profesionalno vezani za oblast planiranja prostora i graditeljstvo suočili su se sa zloslutnim nagovještajem odnosa prema prostoru nove Vlade.

Pomoći će mala, šaljiva, digresija. Sreli se stari poznanici Pesimista i Optimista. Pitaju se kako kome ide u životu. Pesimista kaže: "Ne može biti gore i teže". Optimista se smješka i dodaje: "Može, može! "

Šta je zloslutno u nazivu novog resora koji će se baviti prostorom (planiranje, korišćenje, gradnja)? Prvo, to je ime. Doduše u štampi i na TV se dvostruko interpretira – Ministarstvo turizma i održivog razvoja, ali i Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

Da li to znači da će se prostor Crne Gore pretežno planirati i uređivati, do granica izdržljivost i održivosti, za potrebe turizma? Nije novo da je turistička privredna djelatnost (turistička privreda, čak se pojavljuje i naziv turistička industrija) jedna od strateških oblasti razvoja Crne Gore, dugoročno. Isticanje turizma u nazivu resora koji treba da se bavi kompleksnim prostorom, kontradiktorno je drugom dijelu naziva – održivom razvoju.

Čak i ovlaš obaviješteni o tim pitanjima znaju da se u Španiji već radi na urbanoj rekonstrukciji nekih turističkih zona koje su građene po sličnom modelu koji je i kod nas nanijela tranziciona poplava.

Zato izbacivanje iz naslova riječi PROSTOR I PLANIRANJE, a izbor navedenog naziva novog resora, ne može biti slučajno.

U posljednjih 150 godina, skoro da nije bilo perioda da u državnoj administraciji (Knjaževina Crna Gora, Kraljevina Crna Gora, Zetska banovina, NR Crna Gora, SR Crna Gora, Republika Crna Gora, Crna Gora ) nije postojao resor kome je i u imenu i na prvom mjestu po sadržaju bila gradnja, graditeljstvo, prostor.

U starijim periodima taj se resor najčešće zvao ministarstvo građevina (u okviru koga su bili i javni radovi). Uostalom, za ponos i hvalu je podatak da je tek koju godinu nakon oslobođenja Podgorice i odluka Berlinskog kongresa o razgraničenju, započeta izrada urbanističkog plana za Mirkovu varoš.

Plan je rađen od 1882. do 1885. godine, a već 1886. započela je izgradnja. Ako se izuzme urbanistički plan za Danilovgrad, urađen 1869. godine, u Knjaževini su nakon 1878. urađeni urbanistički planovi za Podgoricu, Nikšić i Novi Bar – Pristan.

Ovakvim odnosom prema gradovima i gradnji stvarala se polako moderna svijest o važnosti prostora. Naravno, i o važnosti planova. Ovi urbanistički planovi su bili osnova za urbani razvoj tih gradova u narednih pola vijeka.

Najznačajniji period za razvoj teorije i prakse prostornog i urbanističkog planiranja je nakon zemljotresa aprila 1979. Tada je,1980. godine, formiran Republički komitet za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove.

U imenu se ogleda kompleksnost aktivnosti koje je trebalo objedinjavati i obavljati nakon katastrofalnog zemljotresa. Postignuti rezultati i kvalitet planova i drugih odluka iz toga perioda su nesumnjiva potvrda dobrog modela organizacije ovoga resora.

Komitet je inicirao i koordinisao izradu novog Prostornog plana SRCG u kome je istaknuta važnost integralnog planiranja.

Posebnost prostora Crne Gore označena je isticanjem važnosti aseizmičkog planiranja, projektovanja i građenja i očuvanja prirode i životne sredine. Svi sadržaji i aktivnosti u prostoru Crne Gore sagledani su i razvojno koncipirani u odnosu na navedena dva postulata.

U, do sada, najbolje urađenom Prostornom planu RCG, iz 1986. godine, data su kompleksna planska usmjeravanja da turistička privreda bude važna razvojna poluga. Poluga, naravno, traži znalački odabran oslonac.

I u kasnijim prostornim planovima Crne Gore: Izmjene i dopune PPR iz 1994, novi PPCG iz 2008, zadržano je opredjeljenje za turističku privredu kao stratešku oblast. U novom PPCG manje je kompleksnih prostornih koncepata (poluga - oslonac) nego u prethodnim.

Sve do skorijeg perioda nije bilo uklanjanja ili zamjene riječi koje označavaju suštinu iz naslova zakona i naziva resornog organa. A onda je počelo, sredinom prošle decenije.

Koristan je kratak pregled i naziva zakona iz oblasti prostornog i urbanističkog planiranja, u posljednjih pedesetak godina: Zakon o urbanističkom i regionalnom prostornom planiranju (Sl.l. SRCG 36/64 sa izmjenama 28/71 i 29/73); Zakon o planiranju i uređenju prostora (Sl.l. SRCG 18/76); Zakon o planiranju i uređenju prostora (Sl.l. SRCG 16/81); Zakon o planiranju i uređenju prostora (Sl.l. SRCG 46/90) Zakon o planiranju i uređenju prostora (Sl.l. SRCG 16/95); Zakon o planiranju i uređenju prostora (Sl.l. SRCG 28/05); Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata (Sl.l. CG 51/08).

Da li je slučajno što je iz naslova sada važećeg zakona izostavljen pojam planiranja? Nije, naravno. Sa nazivima resornog ministarstva, stvari su se odvijale dinamičnije. Posebno je karakteristična posljednja decenija.

U jednom periodu naziv resora je bio: Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora. Zatim je došlo do utapanja resora za prostorno i urbanističko planiranje i gradnju u Ministarstvo za ekonomski razvoj (nadležnost u zaštiti životne sredine pripala je Ministarstvu turizma). Zatim je ponovo Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine (bez planiranja u naslovu). Konačno, dobili smo Ministarstvo turizma i održivog razvoja.

Namjera ovoga teksta je da se ukaže na tendenciju brisanja riječi, a zatim i pojmova planiranje, prostor, urbanizam. Ime novog resornog ministarstva potvrđuje rečenu tendenciju.

( Jelisava Kalezić )