Od kikseva Vaterpolo saveza boli glava

Da li je uspjeh u Malagi ušuškao sve u Vaterpolo savezu Crne Gore to je samo nagađanje, ali od te čarobne noći VPSCG srlja iz greške u grešku, gubi se u kompromisima među klubovima i u većini slučajeva izgledaju smiješno

128 pregleda0 komentar(a)
Doček, Foto: ARHIVA VIJESTI
21.01.2011. 10:57h

Vaterpolo je u Crnoj Gori preko noći postao sport broj jedan, titula prvaka Evrope u Malagi je pokrenula sve i to je tada izgledalo potpuno logično - da sport koji može da državi donese samo radosti postane broj jedan, da ga s pravom zovu nacionalnim...

Međutim, da li je taj uspjeh u Malagi ušuškao sve u Vaterpolo savezu Crne Gore, na čijem je čelu Srđan Kovačević, ili im je, što je još gore, titula prvaka Evrope bila dovoljna satisfakcija, to je samo nagađanje, ali od te čarobne noći u Andaluziji ljudi iz VPSCG srljaju iz greške u grešku, gube se u kompromisima među klubovima i u većini slučajeva izgledaju smiješno.

Bez obzira na Malagu, ljudi koji prate vaterpolo ne mogu da se ne prisjete „kikseva” crnogorskog saveza, kojih je od kada je Crna Gora nezavisna država bilo i previše.

Odlazak Porobića

iz Jadrana

Čelnici Budvanske rivijere i Primorca su se u decembru 2007. odlučili na presedan - zatražili su od Petra Porobića, tada trenera Jadrana, da napusti tu funkciju i posveti se samo reprezentaciji Crne Gore.

I, naravno, Porobić je nakon toga napustio Škver (pošao u ruski Šturm) i, tako se poklopilo, tu je potpisan krah crnogorske reprezentacije.

Jer, od tog trena crnogorskim vaterpolom je zavladalo klubaštvo, rat između tri kluba je bio tako moćan da je reprezentacija izgubila prioritet. Na kraju krajeva, Rim, potom Zagreb (Crna Gora je tu predala krunu iz Malage) su pokazatelji koliko je VPSCG počeo da se kreće unazad.

U međuvremenu, Porobiću je dozvoljeno da vodi mlađe kategorije Jadrana, više se ne pominje da kao selektor na taj način može da utiče na igrače da dolaze u Herceg Novi. Ali, šteta je napravljena...

Bile su bolje

inostrane sudije

Ko je sve ove godine bio najviše na udaru kada su nacionalna takmičenja u pitanju? Odgovor nije težak, naprotiv - u pitanju su sudije! Jednog ne vole Kotorani, drugog ne žele ovi ostali, a najveća bruka je bila krajem 2008. godine kada je Savez došao na ludu ideju da finale Kupa Crne Gore sude inostrani arbitri!

Tačnije, to su predložili klubovi, a Savez je samo djelimično aminovao - kako bi napravio kompromis i pokušao da udovolji svima (klubovima i donekle sudijama) riješio je da o trofeju odlučuju i naše i hrvatske sudije. Naravno, zbog nepovjerenja prema njemu i kolegama, sudija finala Olimpijskih igara Mario Brguljan odbio je da dijeli pravdu, ali to nisu uradili predsjednik sudijske organizacije Aleksandar Adžić i generalni sekretar saveza Dejan Adžić.

U finalu je i sa „mirovnim snagama” iz komšiluka viđeno i udaranje, bilo je i krvi, pa je nakon toga postalo jasno da projekat nije prošao. Ali, šteta je opet napravljena i ni za to niko nije preuzeo odgovornost.

Slučaj Matije Jaukovića

Nije praznog hoda bilo samo u vaterpolu, Savez je morao drugačije da riješi i situaciju sa plivačem iz Herceg Novog Matijom Jaukovićem.

Momak koji je, javna je tajna, želio da bude dio crnogorske ekspedicije na Olimpijskim igrama u Pekingu nikada nije dočekao da pliva pod crnogorskom zastavom na tom takmičenju. Tačnije, Jaukoviću poziv VPSCG nikada nije stigao, Crna Gora je izgubila biser i za Olimpijske igre i za budućnost. Sve što je, sa druge strane, uradila Australija je to što je širom otvorila vrata „nebrušenom dijamantu”... Zašto to nije mogla da uradi i njegova domovina? Niko ni to nije pokušao da objasni.

Njegov svjetski rekord 2009. godine (na 50 metara leptir stilom u malim bazenima) je bio samo dodatni šamar Savezu.

Problem sa strancima

Problem koji je prisutan od prvog dana od kada se igra crnogorska liga je višak stranaca u našem vaterpolu.

U početku, u stvari, pravila nije ni bilo, inostranih igrača je moglo da bude onoliko koliko je klub želio da ih dovede, pa je većina ekipa izgledala kao legija stranaca... Dolazak stranaca se taman poklopio sa odlaskom domaćih igrača van države, a dolazilo je i prosječnih Mađara, Hrvata, malo je bilo onih vrhunskih igrača (Kiš, Štajnmec, Azevedo, Ćirić, do skoro i Šefik), a stvar je i sada opipljiva.

Izuzetak nije ni Kataro, koji je do ove sezone „živio” od internacionalaca, a onda je bio prinuđen da se okrene Crnogorcima.

Naknadnom pameću broj stranaca drastično je smanjen, ali treba li ponavljati da je šteta opet napravljena.

Savez se nije oglašavao ni kada su mu se reprezentativci tukli u bazenu, ni kada su se na tribinama pojavljivali transparenti koji na najprimitivniji način vrijeđaju člana reprezentacije evropskog prvaka...

Ko je kriv zbog Darka Brguljana?

Primorac i Budva M:tel su i dalje u centru pažnje zbog dešavanja u Kupu Crne Gore i situacije oko toga da li je Darko Brguljan regularno nastupio za Budvane.

Kako god da se završi ova primorska saga, već sada je jasno ko je glavni krivac što se sve ovo desilo. Naravno - Vaterpolo savez Crne Gore. Jer, kako drugačije da se objasni da oba kluba imaju, crno na bijelo, argumente da su u pravu, a jasno je da je u pravu samo jedan.

Da je Savez bio kategoričan i da je makar dan pred finale saopštio: “Darko (ne) može da igra!”, cijela ova komedija ne bi ni postojala.

Da se ne ponovi situacija

sa Dušanom Mandićem

Maloj državi kao što je Crna Gora je svaki sportista od krucijalne važnosti, pogotovo vaterpolista, jer su ljudi iz Saveza do sada radili na tome da prošire bazu (ili su makar pokušavali), ali su opet dozvolili da izgube velikog talenta.

U pitanju je Dušan Mandić, 16-godišnji ljevoruki igrač koji je ljetos pošao u Partizan i odlučio da prihvati poziv da nastupa za Srbiju.

I Savez i njegov matični klub Primorac su se „ogradili”, bježali su od odgovornosti (kažu da su mu ponudili sve što je moglo da se ponudi), ali je efekat isti - crnogorski vaterpolo je izgubio igrača za narednih 15 godina. Igrača koji je već debitovao za Partizan u Evroligi, kojeg je Igor Milanović nazvao „biserom srpskog vaterpola”...