Pritisak na porodicu haškog bjegunca Gorana Hadžića
„Ne vjerujemo da je mogao da predvidi razmjere nevolja koje preživljavamo", kažu članovi Hadžićeve porodice.
Poslije šest i po godina ćutanja, članovi porodice haškog bjegunca Gorana Hadžića su za “Večernje novosti” progovorili o pritiscima kojima su izloženi. Supruga Živka, sin Srećko i sestra Goranka su odlučili da progovore jer su "na kraju snage".
"Kada je, poslije podizanja optužnice pred Haškim tribunalom, odlučio da se sakrije, naš Goran je sigurno pretpostavljao da ćemo mi zbog toga imati probleme", kaže porodica Gorana Hadžića.
„Ne vjerujemo da je mogao da predvidi razmjere nevolja koje preživljavamo.
Nismo sigurni da ni danas, ma gdje bio, ima pravu sliku onoga što nam se dešava i što se, naročito u posljednje vrijeme, pretvorilo u našu veliku dramu, u naš svakodnevni pakao“, kaže porodica haškog bjegunca.
Supruga Živka, sin Srećko i sestra Goranka kažu da ne znaju gdje se krije haški optuženik Goran Hadžić, niti pokušavaju da s njim uspostave kontakt. Hadžićeva sestra kaže da im se on nije javljao ni direktno, ni preko posrednika, kako bi ih zaštitio.
„Ne želimo našom pričom da izazivamo ničiju samilost, niti je očekujemo. Samo, jednostavno, više ne možemo ni da ćutimo“, kazala je ona.
Stalni danonoćni nadzor kojem su, ma gdje da krenu, izloženi svi članovi porodice je, nastavlja priču Hadžićeva supruga Živka, postao prava mora.
„Za nas, ovdje, u Srbiji, očigledno nema slobode. Nema te sigurne kuće u koju mi možemo da se sklonimo, niti organizacije kojoj možemo da se obratimo. Kad neko od nas, u trenucima krajnjeg očaja, popusti, umije da kaže: Ma, hajdemo u Hrvatsku, u Pačetinu je naša kuća i naše groblje", kaže ona.
Žive od penzije Goranove majke
Hadžićeva supruga kaže da sve najteže pada njihovoj 28-godišnjoj kćeri Ivani i pet godina mlađem sinu Srećku koji je, zbog materijalnih problema sa kojima porodica više ne može da se izbori, morao da prekine studije na novosadskom Pravnom fakultetu.
„Znamo da ima mnogo onih koji u to neće povjerovati, ali mi, u stvari, živimo od nešto manje od 300 eura penzije Goranove 86-godišnje majke Milene. Ona živi u kući pored nas koju, takođe, redovno pretresaju“, kaže Živka.
Dom Hadžićevih u Novom Sadu i kuća njihove kćeri u Petrovaradinu su dosad pretresani tri puta: odmah po njegovom bjekstvu krajem jula 2004, u oktobru 2008. i u decembru prošle godine.
Ono od čega porodica Hadžić strahuje jesu lovci na ucjene. Oni su već odavno krenuli za nagradom od pet miliona eura koju je za Goranom raspisala međunarodna zajednica, odnosno milionom eura koji je, za informacije koje bi dovele do njegovog hapšenja, nedavno obećala Vlada Srbije.
( Vijesti online )