Drukčija priča o Narcisu

Priču o Narcisu pričaju pisci, filozofi, sociolozi, psiholozi... Otprilike: bio prelijep mladić u koga se zaljubljivao svako ko bi ga vidio. Ne mareći, oholo je odbijao svačiju pažnju. Neko ga je prokleo tako da se i sam zaljubi, a da mu ne bude uzvraćeno. Jednom se Narcis našao na ivici tako mirnog jezera da je mogao vidjeti svoj lik kao u ogledalu. Smjesta se neodoljivo zaljubio u svoj odraz i, u nemogućnosti da ostvari želju, digne ruku na sebe. Iz njegove krvi bogovi su stvorili cvijet istog imena.

Ovaj mitski lik poslužio je mnogim umjetnicima da izraze ego projekcije isključivosti, bezobzirnosti, uobražene samodovoljnosti. Ova ego priča teško da bi mogla opravdati interesovanje ljudi, iznova i iznova. Narcis je prelijep, ali sve druge osobine nisu dopadljive. Kako je to moguće? Koje sile oblikuju ljudski oblik? S kojom svrhom?

Možda je priča još u drevno doba nekako promijenjena, pa do nas došla kao eho, sa gubicima i iskrivljenjima. Svakako djeluje suprotno helenskom etičkom idealu kalokagatije (združenosti ljepote i dobrote). Izjave poput: ljepota je najbolja preporuka/Božiji dar/obećanje sreće/prirodna nadmoćnost/igra sila u oblicima/izlog zdravlja/... kazuju o nastojanju ljudi da prodru u njenu tajnu i značaj.

Da li su priču o Narcisu prenosili ego-ljudi, od početka je nerazumjevajući? Narcisovu zadubljenost u Sebe Božanskog, iza pojavnosti, u izvor svekolike ljepote, nisu ni mogli prepoznati baš kao ni njegovo odbacivanje ega koje su prikazali kao čin samouništenja. Ego sve iskrivljuje kako bi osigurao privid sopstvene važnosti, kao procjenitelja i suca.

Da li se ljepota može uzeti kao znak dugotrajnog budnog prisustva koje donosi osjećanje živosti i zadovoljstva u tijelu, koje se manifestuje kroz gracioznost tjelesnih pokreta, kroz zračenje tijela (’’sjajno zdravlje’’), kroz tjelesnu gipkost i toplotu... Ovo su osobine stanja u kojem shvatamo svoju povezanost sa svijetom. Bol(est) nas izoluje i odvaja od drugih i svijeta. ’’Obezdušeno ’’ tijelo karakteriše relativna beživotnost i nedostatak gracioznosti. Pokreti poprimaju mehanički kvalitet jer su u velikoj mjeri određeni umom i voljom.

Kada duh pokreće tijelo ono treperi od uzbuđenja/entuzijazma i spontano se kreće. Gracioznost se ne uči. Nju možete osloboditi u sebi, dozvoljavajući vašoj pravoj prirodi da uspostavlja i održava stanje cjelovitosti, svepovezanosti života. Volite Narcisa u sebi. Sretno!

( Petar Perović, Nebojša Vučković, NVO Zlatni čovjek )