Čudo viđeno

Morača i cijeli proces planiranja eventualne eksploatacije hidropotencijala ove rijeke je čudo. Vjerujte na riječ. Čudo. Nije neviđeno, već naprotiv, čudo koje je već viđeno mnogo puta do sada u Crnoj Gori.

Samo izaberite neki društveni, ekonomski, ekološki ili koji god hoćete segment i naći ćete slično čudo. Toliko toga je već isprobano, odigrano, odrađeno ili započeto, da je neko novo čudo teško i osmisliti, a kamoli realizovati.

Ipak, naši junaci su inventivni, vispreni i naredni svakoj situaciji. No, malo je zatajila kreativnost. I nemojte se ljutiti na njih. Kreativnost i osmišljavanje novih čuda, ipak košta. A kasa je malo otanjila, jer se svi nešto pribojavaju krajnjeg rezultata.

Javnost shvatila da rješavamo energetske deficite susjeda, da nema ni jeftinije struje za nas, a bogami se i istrošila energetska raja na gomile dokumenata koji sada ničemu ne služe. Pa su tu lobističke agencije koje koštaju, pa reklamice i tako to. Zato je bolje osloniti se na već viđena čuda. Oprobana i pouzdana. Da bi spektakl bio cjelovit, na red je došlo još jedno čudo – procjena ekonomskih efekata uticaja izgradnje eventualno sagrađenih HE na Morači. Prvi njen naziv na početku javne rasprave o nacrtu koncesionog akta bio je: analiza Univerziteta Mediteran.

Kada su se ljudi koji drže do svog imena i struke ogradili od toga dokumenta pokazao je ministar ekonomije da nije mačji kašalj. Izvukao je, kao pravi pokeraš, keca iz rukava. Pa je tokom javne rasprave, taj isti dokument retorički predstavljan kao analiza eksperata (čitaj: službenika Vlade pod krinkom nezavisnih ekeperata).

Od završetka javnih rasprava ta je analiza prerasla u analizu univerziteta iz Dubrovnika. Isti papir, ista slova, iste brojke. Samo su nazivi različiti. Svemoćni smo. I Hudinija šaljemo u penziju. Ovo je čudo. Možda Hudini može nešto da sakrije, izvuče iz rukava, stvori časkom zeca, ali ovo ne može.

Mislim da se ne bi usudio, jer bi ga cipan cijela publika ismijala. I stavila na stub srama, zbog samog pokušaja manipulacije. Publika cirkusantima, mađionicarima i iluzionistima ne prašta nikada greške. Gdje staviti ovu priču sa analizom? Cirkus ili mađionicar?

Iluzionista – možda? Šta god da je – karte za tu predstavu ćemo papreno platiti. Biletarnica je već otvorena.

No, tu nije kraj čudima. Dokument čiji se tvorci samo smjenjuju je čist dokaz da ćemo, kada budemo zidali brane, smanjiti stopu nezaposlenosti. Hoćemo. Ali ne u Crnoj Gori. Pokažite mi gradilište na čijim skelama rade naši sugrađani. Nema ih. Naša Vlada, pošto je osnažila Crnu Goru, sada djeluje regionalno.

Smanjujemo nezaposlenost u regionu. Što je legitimno. Ali onda ne treba tvrditi da će se smanjiti nezaposlenost u Crnoj Gori. Već u Bosni i Makedoniji – jer uglavnom radnici iz tih zemalja rade na našim gradilištima. I nemam ništa protiv da pomažemo i drugim susjedima. Ne samo Italijanima, ali, molim lijepo, nazovimo onda stvari pravim imenom. Mađionicari tvrde da ćemo tokom eksploatacije otvoriti oko 130 novih radnih mjesta. Sjajno. Samo ne treba zaboraviti da baš toliko ljudi radi u prosječnom supermarketu. Sljedeće čudo koje će da nam se desi je – Željezara! I na nju će brane blagotvorno djelovati.

Zacijeliće rane ovoj napaćenoj kompaniji nesrećne privatizacione prošlosti i sadašnjosti. Hoće. Biće to još jedno čudo. Iscjeliteljsko. Biblijskih razmjera. Procvat, šta drugo, doživjeće nikšićka fabrika bremenita problemima i radničkim nezadovoljstvom. Valja ugraditi dosta željeza u temelje zamišljenih brana.

Da nam budu postojane. Da stoje čilo na braniku našeg prosperiteta i puta u bolje sjutra. Kako da ne. Poređenja radi – Crna Gora, zemlja čiste i zdrave pitke vode ovih dana kupuje bidone i boce uvozne vode. Slabo gdje se može naći domaća, iako je imamo u izobilju.

Možda se tek kod željeza za brane opametimo pa postupimo po sloganu "Kupujmo domaće". Ili i tada bude onih kojima je interes da kupujemo tuđe.

Da ne bude da je sve tako crno hajdemo malo dalje u budućnost. Zamislite Crnu Goru za 30 godina. Brane ostaju nama. Hej, nama!!! Hajdemo još dalje u budućnost. Pola vijeka. Tada tek nastaje pravo ekonomsko čudo. E, to će biti čudo neviđeno, jer ga nećemo ni vidjeti kako sada stoje biološke stvari. Ili možda svi doživimo stotu, zahvaljujući branama.

Jel' ima neko da ne vjeruje u ove činjenice. Nema. Svi vjeruju. I eksperti. Vjerujemo ekspertima i da nijesu uzeli u obzir nemonetarne efekte - uticaj na životnu sredinu i gubitak prirodnih ljepota i teritorije za buduće generacije. Istina, zaboravljeno je pomenuti i privredne djelatnosti koje se gube, potencijale za turizam, poljoprivredu, socijalne troškove itd. Ali nema veze. Pored ovih brojki, ni ja se ne bih ni bavio tričavim stotinama miliona koje gubimo, jer nam stižu milijarde.

Kome stižu? Nama ili njima. Čija je naša struja? Njihova. I to je čudo vec viđeno u Crnoj Gori. Ali i u Africi. Tamo je sve njihovo, zapravo nečije. Prebogat kontinent prirodnm resursima. Političari takodje. Jeftina radna snaga, politička elita ljepota božja, bogate kompanije izvlače profit, ostavljaju siromaštvo i razorenu prirodu.

Važno je da su političari i kompanije zadovoljni. Zamislite i oni imaju one promotere koji po principu „brane su dobre za kardiovaskularne bolesti“ ubjeđuju javnost. Dio naučne elite takođe čeka političare i njihove izjave da bi vidjeli šta oni treba da misle. Nećete vjerovati, ali i kod njih neke kompanije prvo otmu pare od naroda, pa onda daju u dobrotvorne svrhe.

I naravno zasluže visoke državne i društvene nagrade. Prosperitet i blagostanje. Ali je velika istina da im Karavađo nije dolazio. Što jeste, jeste. To ih moramo savjetovati, da i oni nešto nauče od nas. I tako Afrika već stotinama godina. Istina, mi smo tek započeli taj trnoviti put do uspjeha.

Ali ide nam nekako od ruke. Tu i tamo malo kiksamo sa nekim investitorom, koji i pored sve državne pomoći pobjegne ili ostanu neplaćeni računi da ih mi placamo, ali dobro je. I struju ih častimo, i poreze otpišemo i opet im nije dosta. Tako da nekada moramo i njihove bankrot kompanije opet uzeti. Istina sa stotinama miliona njihovih dugova.

Ali ćuti. Dobro je. Utabavamo siguran put za uspjeh. Njihov. Čudo mnogo puta viđeno. U Crnoj Gori. I Africi.

( Darko Pajović )