Srpska, a državna

Srpske novine za koje besmrtno pišu Milijana Baletić, Momir Vojvodić i poneka manje znana pujdašica, dobile su elektronskog sabrata - Srpsku televiziju. Ko je osnivač? Osnivač televizije je Srpski nacionalni savjet. Članovi tog tijela se okupljaju u centru Podgorice, gle čuda, na poštanskom broju koji je proslavila DANU. Ne zna se jesu li novi stanari zvali protopopa da prekadi, ali lijepo se smjestiše i sve dihtuje. Za koliko naših para? Srpske novine u kojima možete čitati Milijanu i Momira, koštaju građane 79.300 eura , dok će nova Srpska televizija , koliko je poznato, biti tri puta skuplja medijska atrakcija. Ko je glavni dasa? Vođa projekta je predsjednik Srpskog savjeta, doktor fiskulture, Momčilo Vuksanović. Čovjek poznat po pehu da ne dobaci jedan od najmanjih parlamentarnih cenzusa u istoriji političke prakse. Ima li uvoznih stručnjaka? Prema uzdržanim najavama, glavni stručnjaci koji podižu Srpsku televiziju su: programski menadžer srpskih medija u Crnoj Gori Milovan Drecun i specijalni savjetnik za program Časlav Radović. Ko su gospoda? Patriotski kadar RTS-a devedesetih. Zanimljivo, svevišnji ih google povezuje u jednoj aferici. Mediji su objavili da je, za Miloševićevog zemana, mimo procedure, Drecunu pripao stan (176 hiljada DEM) a Radoviću stambeni kredit od 28,4 hiljada. Pa šta? Istina, to je manje bitno. Pravi istraživač se ne ustavlja na imenima i aferama, nego ga interesuje fenomen TV stanice sa nacionalnim programskim identitetom. Kako to funkcioniše? Srpski novinar i srpski kamerman odlaze na srpski teren da naprave jedan srpski prilog o porodici kojoj su uskrećena prava da budu Srbi u staroj srpskoj državi. Kako nastaje srpska slika? Srpska pokretna slika pretvara se u srpski električni signal pogodan za prenos, a zatim se razlaže na više srpskih linija koje se nalaze jedna ispod druge. U početku razvoja to se radilo mehaničkim putem (Nipkovljev disk), ali danas je u upotrebi eletronski zrak kojim upravlja srpsko električno ili magnetno polje. Tehnički okviri su standardni? Za snimanje srpskih kadrova koriste se srpski elementi s prenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i više srpskih digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma). Može li se srpski signal prevesti na crnogorski i da li su uređaji kompatilni? Pretvaranje srpskog video gradiva u crnogorsko svodi se na digitalizaciju srpskih pomičnih slika i digitalizaciju srpskog audio sadržaja. Tehniku na stranu, šta to sve znači društveno? Srbi u Crnoj Gori će konačno progledati - ekipa koja vodi cijeli projekat obećava kontinuirani ludi letnji ples. Može se predvidjeti pad gledanosti RTS-a i ostalih medija iz Srbije. Očekujemo povratak esnafa kroz neki talk show iskusne Baletićke, vrsne jahačice tenkova, kviz sa Dobrilom Dedeićem ili tankoćutni pjesnički matine na temu „Kosovo je kost koljena moga“. Prava je šteta što je kleta politika poslanika Emila Labudovića zarobila u pogrešni tabor jer mu vjerovatno bale kreću kada pomisli da je mogao opet zajahati prime time. Kako god, Javni servis dobija dostojnu konkurenciju, još jedan šarmantni medij koji ćemo rado plaćati. Samo da ne stane na ovome, nego da država pomogne izgradnju tržnog centra za Bošnjake, bolnice za Rome, albanskog otvorenog bazena. Etničko je opet u modi! Ima li tu političkog računa? Biće zaniljivo pratiti s kolikim će žarom Srpska televizija kritikovati mafiokratski režim budući i sama zavisna od opranog novca narko kartela, koji se u budžet direktno upumpava kroz krvave kanale albanske mafije na Kosovu. Ukoliko naslijedi istraživački nerv Srpskih novina (EU – ostvarenje Hitlerovog sna), nova televizija bi mogla biti opasan medijski fajter u misiji razobličavanja svih zavjereničkih aktivnosti od Judinog srebra do Tadićevog priznanja crnogorskog jezika. Ako tako ne bude, počnu li da uvijaju legalistički, znaćemo da su se i najodličniji vođi srpskog naroda u Crnoj Gori besramno prodali šejtanu Novog svjetskog poretka. Neće nida jaki bog!? Nikad! A i zašto bi, kad im se tvrda vjera ovako lijepo isplati.

( Brano Mandić )