Crnogorci, što nas ne zovete?

Zagrebačka retro pop atrakcija, grupa “Jinx” obradovala je svoju mnogobrojnu publiku krajem prošle godine novim albumom. Pored mnogobrojnih koncerata po cijeloj bivšoj Jugoslaviji (osim, naravno, Crne Gore), pamćenje svojih fanova, nakon albuma “Na zapadu” iz 2007, osvježili su najprije singlovima “Da smo se voljeli manje” i “Na zub su me uzeli, mama”, a zatim i pjesmama poput “Klinci su u redu”, “Pravo” i “Barakuda”. Ukratko, “Jinxi” su u svojoj fabrici napravili “Diksilend”, svoje peto izdanje, o kome ovom prilikom za “Vijesti” priča pjevačica Jadranka Ivaniš Yaya.

- E, a kada ćete nas vi zvati da sviramo kod vas?! Mislim da je stvarno vrijeme za to - kaže na početku razgovora Yaya, dodajući da bi svi u bendu zaista voljeli da se konačno sretnu i sa crnogorskom publikom, koja do sada nije imala priliku da čuje kako to zvuči „sofisticirani i inteligentni retro pop”, kako svoj zvuk često opisuju “Jinxi”.

Zabava u doba recesije

• Naziv albuma “Diksilend” podsjeća na početke jazza... Da li toga ima na albumu ili se izdanje iz drugih razloga tako zove?

- Da, tako se zvao taj najraniji jazz, to je tačno, ali se diksilend može shvatiti i kao zabava u doba recesije, tako je barem bilo u prošlom vijeku. Jer je cijeli album, u stvari, obojen recesijom. To je možda najjednostavniji odgovor na tvoje pitanje. Dakle, muzički pravac koji na ovoj ploči sviramo svakako nije diksilend, ali je jako dobra paralela s današnjim vremenima i ovom globalnom krizom koja se pojavila. Ipak, moram da priznam da na ploči ima malo tog američkog štiha, malo bluesa, nekakvih gitara, amerikane... Zato nam se činilo da možemo sve to zajedno podvući i nazvati tako ploču.

Bavim se sobom

• Da li ste Vi optimista kada je u pitanju globalna kriza?

- Ja sam uvijek pobornik toga da treba stvari posmatrati na lokalnom nivou i da tako treba djelovati. Zato nekako iz svoje kuće, iz svog kruga pokušavam da širim dobre vibracije. Mislim da kada bi svi tako radili, globalna situacija bi bila bolja. Ja se nekako trudim da ignorišem tu cijelu negativističku priču o krizi, jer ona može jako loše uticati na čovjeka. Trudim se da se što više bavim sobom, svojom porodicom i da se posvetim nekim duhovnim stvarima. Tako mi je lakše i bolje. Jer ja nikada nisam bila preveliki optimista, a ta se osobina kod mene još brže budi ako previše obraćam pažnju na to što se događa u svijetu.

Novi album, više i ljubavnih pjesama

• Kakve sve emocije boje Vaše nove pjesme?

- Emocija ima svakakvih, cijeli dijapazon je uključen. Coco (Mosquito) uvijek piše o svemu što vidi i osjeti, što ga pogađa... Na ploči ima, naravno, i dosta ljubavnih pjesama, čini mi se čak i više nego na prošlim albumima.

Izdavači se mučili sa nama

• A šta je sa žanrovima?

- Mi sa žanrovima nekako nikada nismo bili načisto. Uvijek smo koketirali sa njima, svega je tu bilo. Čak, kada smo počinjali, izdavači nijesu znali šta će s nama. Nismo bili čisti pop, ni alter, nismo bili rock, ni techno, ni dance. Ipak, uvijek je u našim glavama bila ta neka ideja o pop bendu. Tako je i na ovom albumu, s tim što smo sada koketirali sa nekim američkim žanrovima. Sve me sada, kada slušam nove pjesme, nekako podsjeća na blues. To je zaista nešto novo za nas. Ali, ne bih sada mnogo govorila o žanrovima, jer treba ploču poslušati, pa tek onda suditi. Mislim da će sigurno svako na njoj naći nešto za sebe i prepoznati ono što mu se dopada.

Dubravko traži nekog da ga nadmaši

• “Diksilend” ste radili sa mnogim gostima, ali se nekako izdvaja saradnja sa Vašim suprugom Dubravkom, vođom benda “Pips, Chips & Videoclips”.

- Da, svi me o tome pitaju...(smijeh). Ali, priča je jednostavna. Coco je napravio tipičnu mušku pjesmu “Na zub su me uzeli mama” i trebao mu je jedan dobar muški vokal, jer on skromno smatra da nije dovoljno dobar. Tražio je nekog ko pjeva mnogo bolje od njega. A istovremeno, sama priroda pjesme i njen tekst nekako odgovaraju Dubravku i mislili smo da bi bilo zgodno da napravimo jedan duet između mene i njega. Pjesma je jako zabavna i ironična, pa će kroz njegov karakter još bolje naći svoj put do publike. A nas dvoje se jako dugo i dobro znamo, tako da mogu reći da je saradnja potpuno uspjela (smijeh). Drugi gosti su uglavnom instrumentalisti i, naravno, Srđan Saher, koji je sa nama sarađivao na jednoj pjesmi.

Na red došla i Crna Gora

• Kako Vam se sada, poslije nekoliko mjeseci, čini da je publika prihvatila nove numere?

- Zaista dobro, čak i prije nego što je ploča izašla, jer smo ih svirali na koncertima mnogo ranije. Veoma smo zadovoljni, lijepo nam je kada sviramo, uvježbani smo i nailazimo na dobre reakcije publike. Svirali smo za Novu godinu u Ljubljani, za neki dan smo u Zagrebu, zatim odlazimo u Viroviticu, Zadar. Sljedećeg mjeseca smo u Bosni, pa u Beogradu, a nadam se da ćemo u nekoj skoroj budućnosti doći i kod vas.

Raduje me kad i radnica u supermarketu ima neku svoju pjesmu "Jinxa"

• Šta Vas najviše raduje u poslu kojim se bavite?

- Pa, evo, mnogo se radujem kada čujem da neka prijateljica moje prijateljice ili radnica u supermarketu u kome kupujem ima neku svoju pjesmu “Jinxa”... Kažu mi da ih ta pjesma budi iz depresije, iz svakodnevne učmalosti... To mi je divno. Vjerovatno se isto dešava i drugim grupama, ljudi vjerovatno i njihovu muziku prihvataju na taj način. Ali, kada se radi o nečemu što je dijelom tvoje djelo, što si sam stvorio, osjećaj je fantastičan.

( Jovana Majić )