Tačka po tačka

U Baru je odbranjeno pravo građana da odlučuju o prostoru svoga grada. Jedan grad se podigao i zaštitio jednu lokaciju, jednu tačku u prostoru Crne Gore. Zaštitio od obesmišljavanja, od degradiranja i prostora i ljudi. I sadašnjih i budućih građana. Hiljadama građana Bara, i Crne Gore, je, što iz lokalne uprave, što iz Vlade, više od dva mjeseca, poručivano:

1. Sve je u skladu sa urbanističkim planovima i zakonom!

Potpuno suprotno! Dezintegrisanjem prostora kroz takve izmjene i dopune planova kojima se narušava odnos postojećih urbanih funkcija i funkcionalnih cjelina grada i u tom smislu rezervisanih zona i lokacija za budući razvoj, zamagljuje se i prikriva suština. Suština važnosti odnosa između postojeće prirodne i građene sredine urbanog prostora, između funkcionalnih cjelina grada i urbane memorije, između planiranja i mišljenja građana o prostoru i planovima. Zbog decenijskog izopačavanja suštinski važnih odnosa za život grada, građana i prostora, upravo kroz pervertiranje pravila donošenja odluka, trpimo i štetu, uvrede, beznađe, dezorijentisanost. Čekamo da prođe. Samo od sebe da se sredi i uredi. Ne može, naravno! A kad su se hiljade građana Bara okupile i saopštile „Ovako ne može više! Ima nas! Tu smo! Znamo! Umijemo! Hoćemo! Smijemo!“, pokazalo se da se može naći odgovarajuća lokacija za vrtić i da novac (iz kredita i budžeta, dakle naš, a ne nečiji) za vrtić neće biti usmjeren drugdje. Po kazni, uvrijeđenog ministra.

2. Plan je izmijenjen prije više godina, zašto se građani nijesu interesovali i učestvovali na javnoj raspravi!

Osim što je izmjena i dopuna konkretnog urbanističkog plana urađena uz ignorisanje više odlučujućih urbanističkih standarda. O dobroj praksi nema ni govora u konkretnom postupku „izmjene i dopune“. Ovo su bili odlučujući razlozi da takav plan ne dobije niti saglasnost ministarstva, niti pozitivnu stručnu ocjenu. Niti dospije na javnu raspravu. A ipak je prošao, uz blagoslov vlasti! Kvalitet i zakonitost postupaka sličnih „određivanju nove lokacije za vrtić“, analogna je promjeni datuma na važenju lijeka kome je rok istekao. Naravno, ako prođe nezapaženo postradaće anonimni građani. Sudbina! Ako se desi da agilni „korektor trajanja lijeka“ bude uhvaćen, prvo će objašnjenje biti da lijek nije opasan po zdravlje, možda mu je nekoliko umanjeno dejstvo... A ako se građanin baš ne da obmanjivati, dobiće drugi, ispravnog roka. A povjerenje? Upravo je izgubljeno povjerenje ogromnog broja građana u vlast dovelo do nezainteresovanosti za učešće na javnim raspravama kad se izlažu nacrti urbanističkih planova. A kad arogancija vlasti i odabranih planera i investitora u pređe granice (zdravog razuma, trpeljivosti, opreznosti, bezvoljnosti...) i postane ogoljena, bahata, primitivna otimačina, okupimo se. Tačka po tačka.

- Beran Selo (ljudi maltretirani, hapšeni, deponija mora upravo tamo, ni dozvole ni projekta ni zaštite) - deponija, ipak, ne mora da bude tu; - Kasarna Morača u Podgorici, ipak ne mora da bude onako kako je pokušano „ispod žita“ da se provuče kao urbanistički plan ono što je poznati model „plijeniti ovce“. - Buljarica, plemeniti pokušaj da država (preko resornih ministarstava, tj. ministara) posreduje između vlasnika zemlje i investitora. Tako što će vlasnicima „snagom države“ nasilno otkupiti zemju, a onda višestruko skuplje preprodati „najpovoljnijem ponuđaču“. Sa adresom na nekom od ostrva - Kipru, Djevičanskim, Kajmanskim... Već viđeno. Paštrovići se bore, još da je tu Kanjoš! - Skadarsko jezero je na meti zaljubljenih, u divlju ljepotu, investitora i bolećivih ministara. Ovoliko emocija i bolećivosti u Crnoj nam se Gori obično materijalizuje kroz kondo hotele, luksuzna odmarališta sa vilama za prodaju i slično. - Petlja na Rasu, potpuna misterija! Postoji varijantno rješenje lokacije na Strganici, po svim parametrima prihvatljivije. Sa stanovišta racionalnijeg korišćenja prostora, sa neuporedivo manje infrastrukture i objekata koje treba izmještati i eksproprisati, sa mogućnošću razvoja ukrsnice dva autoputa (ako se Jadransko-jonski, ipak, nekada bude gradio). Ali, ne. I sadašnja Vlada stoji iza skupljeg, prostorno nekvalitetnijeg, ekološki neprihvatljivog i za Podgoricu pogibeljnog rješenja da se petlja gradi na Rasu. Da li dio harača koji ćemo plaćati kroz poskupljenje struje treba da pokrije cijenu te ekstravagantne odluke? Treba istaći da je pravovremenim reagovanjem, tokom 2013. i 2014. (da je tadašnji ministar saobraćaja imao strpljenja da sasluša stručne argumente i podrži varijantu Strganica, usvojenu Prostorno-urbanističkim planom Podgorice), mogla da se izbjegne gradnja dvije cijevi tunela kroz Vežešnik. I sve to prije potpisivanja ugovora o gradnji prve dionice autoputa. Ovakve misteriozne odluke, sve na račun građana, da se radi skuplja, ekološki opasnija i za budući razvoj prostora Podgorice štetnija varijanta, trebalo bi takođe da nas okupe. Da ustanemo! Jer „Raja više plaćati (harača) ne može ni trpjeti DPS-SD zuluma“.- Male hidroelektrane, te skupe igračke odabranih investitora koje treba da plaćamo: uništavanjem prostora, ubijanjem rijeka, rastjerivanjem i ono malo preostalog žilavog naroda sa sjevera Crne Gore, i naravno dodatnim novcem za „stimulisanje proizvodnje obnovljive energije“. Toliko perverzne politike teško da se može naći u bilo kojoj od, još živućih, despotija.

Povezivanje i odbrana ovih i ostalih tačaka prostora kroz naše prisustvo, naše zahtjeve, našu odlučnost, smirenost i riješenost će zaista iscijeliti i ucijeliti prostor Crne Gore. I nas građane kao pojedince i zajednicu.

3. To su politički zahtjevi (no, no, tišina, djeco), poručio je nedavno bivši predsjednik Opštine Bar (sam sebe je razvlastio!) g. Raičević; To su politički zahtjevi - saopštava i predsjednik Vlade, g. Marković, neka se građani organizuju kao politički subjekt, to je legitimno... Nemamo ništa protiv izražavanja protesta i protesnih okupljanja, ako se ne pređe granica i postanu nasilni... saopštava predsjednik Crne Gore, jer će onda djelovati država...

Naravno da su zahtjevi građana Bara (i svih nas ostalih koji ne pristajemo na prostornu, ekonomsku, kulturnu i moralnu destrukciju Crne Gore i naših života) politički, vrlo zbunjeni, g. Raičeviću, bivši predsjedniče Opštine Bar. Zar je DPS uveo Obznanu, zabranio Ustav, raspustio Skupštinu i zabranio političko djelovanje? Bilo bi lijepo da nam se to i kaže, a ne da padamo u kolektivnu paranoju gledajući stvarnost koju živimo a koju demantuje „izabrana voljom građana“ vlast.

Naravno da se ne moramo svrstavati u partijske redove, da bismo iskazali građanski otpor i politički stav, gospodine Markoviću. I, uzgred, naravno da će biti prelazne vlade, znate, sa sigurnošću, to Vi. Nadam se, za dobro svih građana da se mudro pripremate.

Naravno, gospodine Đukanoviću, da treba spriječiti svako nasilje. Ali, ostalo je nepospremljenog posla iz Vašeg prethodnog mandata predsjednika Vlade. Ko je odgovoran za nasilje nad građanima okupljenim na protestu 24. oktobra 2015? Nasilnici bjehu maskirani pripadnici specijalnih policijskih jedinica, i maskirani angažovani civili. Da, nasilja je bilo. Organizovanog od strane vlasti! Kako, inače objasniti da za tri i po godine nije otkriven niko odgovoran sem dvojice „po zadatku“. Naredbodavaca nije bilo?

Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG

( Jelisava Kalezić )