Prostor je za razgovor!

Razvoj prostora u kom živimo vođen je odlukama u kojima učestvujemo, bilo direktno – kao političari, obrađivači planova, građani na javnoj raspravi, investitori, inspektori; bilo indirektno – kao birači koji na izborima svoje povjerenje i pravo zastupanja u ovom i drugim poslovima od javnog značaja dajemo političkim predstavicima. Rezultati tih odluka očitavaju se u krizi koju prepoznajemo u sve manje zelenim gradovima, na betoniranim jadranskim plažama, u blatnjavim koritima Tare i Morače, u planovima za Skadarsko jezero, u selima koja se zabrinuto okupljaju oko svojih zazidanih rijeka. Rezultati, dakle, dovoljno govore o dosadašnjim odlukama o prostornom razvoju i o procesu u kom su donesene, i upozoravaju da je vrijeme da se nešto promijeni. (Ne)učešće kakvo smo do sada praktikovali vodi nas ka katastrofi, te moramo zamisliti, isplanirati i sprovesti drugačiji pristup.

U vijestima, izvještajima i reagovanjima sa javnih rasprava o planiranju prostora neizostavan je komentar o slabom odzivu građana – čini se da se svi slažu sa tim da ova tema građane ne zanima, ukoliko se plan o kom se raspravlja ne odnosi na njihovu parcelu. Kako se nedostatak interesovanja podrazumijeva, pozivi na ove razgovore bivaju objavljeni tek radi reda – najčešće ih nećete ni naći ako ih ne tražite. Ovaj nedostatak informacija hrani nezainteresovanost i neznanje šire javnosti, pa se vrzino kolo nastavlja. U međuvremenu, odluke o budućem razvoju našeg prostora bivaju donesene pod uticajem itekako zainteresovanih, obaviještenih i uticajnih pojedinaca koji će na osnovu tih odluka zaraditi značajan novac, često na štetu dugoročnog javnog interesa. Kada ta šteta konačno bude očigledna i nezaustavljiva, čeka nas uvijek isto pitanje – gdje ste bili, dragi građani, kada smo donosili ove planove? Šah-mat. A građani su, zapravo, uglavnom bili na poslu, sasvim nesvjesni da se negdje u njihovom gradu upravo sad, u sred radnog vremena, raspravlja o prostornoj intervenciji koja će imati ogroman uticaj na njihovu budućnost.

Za opstanak ovog začaranog kruga ključno je da građani ostanu neinformisani, izvan prostorija u kojima se donose odluke i izvan stručnih razgovora o prostornom razvoju. Zato je prvi korak u promjeni sistema upravo razgovor, u kom će proces planiranja prostora i izazovi koji ga prate biti objašnjeni na pristupačan način i uz učešće stručnjaka iz više oblasti – arhitekture, urbanizma, prava, ekonomije, sociologije, ekologije, umjetnosti. Znanje postoji, samo ga treba organizovati, podijeliti sa drugima i upotrijebiti u borbi za javni interes.

Tokom poslednjih nekoliko godina smo se uvjerili da ovaj pristup može da inspiriše i okupi ljude u djelotvornu akciju, i učili na primjerima Beransela, udruženja „Expeditio“ i „KANA/Ko ako ne arhitekt“, inicijativa „Ne tunel kroz Goricu“, „Bokobran“ i „O čempresima i ljudima“. Zadatak nije lak – predviđa posvećenost akciji, zajedničkom učenju i organizovanju na nivou ulice, naselja, grada – ali je neizbježan ukoliko želimo da se izborimo protiv sive perspektive prostornog razvoja Crne Gore. Svoje odgovornosti treba da budu svjesni svi građani, a naročito stručnjaci koji razumiju kako proces planiranja funkcioniše. Oni mogu da pruže kvalitetnu analizu ponuđenih rješenja, da jasno i javno predstave njihov uticaj i posledice, da pohvale, kritikuju, da zamisle bolji način. Ako je sada balans osjetljivog procesa planiranja prostora narušen prevelikim uticajem moći koju donosi novac uticajnih graditelja – a jeste, onda se za uspostavljanje ravnoteže između privatnog i javnog interesa možemo boriti jedinim preostalim sredstvima: saradnjom i znanjem.

Živimo i radimo u trenutku u kom je kreativna interakcija pravilo: na primjer, kolege u Pragu sugrađane uče zakonitostima urbanističkog planiranja kroz specijalno dizajniraju multimedijalnu igricu, arhitekte u Istanbulu osmislile su špil karata kojim objašnjavaju buduće planove na javnim raspravama, a u Lisabonu organizujemo večeri posvećene rješavanju urbanih problema u futurističkim scenarijima književne, filmske i televizijske fikcije. Razmišljanja o prostoru mogu biti inspirisana kroz različite for(m)e, a razgovor obogaćen elementima koji će pokrenuti debatu i usmjeriti pažnju šire javnosti na važnu ulogu svih profesija koje su uključene u savremeni proces planiranja. Na kraju, prisustvo na javnoj sceni i aktivno učešće u oblikovanju javne rasprave na ovu temu predstavljaju priliku da stručnjaci ponovo zauzmu važnu poziciju u odlučivanju o pravcima prostornog razvoja.

Prostorni i urbanistički planovi u velikoj mjeri oblikuju budućnost svih nas, jer postavljaju osnove i određuju ograničenja za sve naše buduće akcije. Zato lakomisleno povlađivanje zahtjevima za brzom zaradom danas može značiti nemogućnost ostvarivanja neophodne ekonomske aktivnosti u narednim decenijama i izazvati gubitak jedinstvenih prirodnih staništa, infrastrukturne probleme, regionalne razlike u razvoju, siromaštvo. Sve ove posledice već opasno nagrizaju prostor Crne Gore, svi ih u izvjesnoj mjeri podnosimo, i zato moramo insistirati na tome da se o narednim potezima ne smije odlučivati olako. Politički predstavnici koje biramo da odluke o prostoru u naše ime usvoje i sprovedu moraju biti svjesni toga. Uz to, moraju razumjeti svoju odgovornost pred informisanim građanima koji prepoznaju i angažovano brane javni interes. Prostorni i politički razvoj se prepliću, utiču jedan na drugi i određuju suštinu društva u kome živimo. O tome vrijedi razgovarati.

( Sonja Dragović )