Nikola Latković: Misaoni i crtački napad na zadatu temu

Izložba “Konkurs” Nikole Latkovića po mnogo čemu je specifična, neuobičajena, naročito za prilike koje vladaju u našem društvu i na našoj umjetničkoj sceni, istakla je istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić. Izložba je otvorena preksinoć u galeriji „Centar“ i može se pogledati do 25. marta, a obuhvata više od 100 prvonagrađenih grafičkih rješenja na različitim konkursima u Crnoj Gori koje je Latković prikupljao: znak, logo, logotip, grb, amblem, žig, zastava, maskota, ideogram, simbol…

“Izložba je nastala kao potreba da uradim nešto za struku ne tako malog broja umjetnika. Izložba je okrenuta opštoj javnosti koja će svakodnevne sličice moći da pogleda u galerijskom prostoru i u njima prepozna nešto više od medijske atrakcije i dekora. Ipak, čini mi se da je izložba najpotrebnija onoj stručnoj javnosti, kolegama dizajnerima, javnom sektoru kao dominantnom korisniku javnih nadmetanja, ali i svim djelatnicima u tzv. kreativnim industrijama”, priča Latković za “Vijesti”.

On kaže da oblikovati znak za dizajnera znači “misaoni i crtački napad na zadatu temu sa ciljem vizuelne komunikacije”.

“Grafički dizajn je na svakom koraku i bez sumnje neuporedivo više utiče na kultivisanje vizuelne stvarnosti od galerijskog slikarstva. Drznuću se i reći da uparen sa arhitekturom, grafički dizajn se može poistovjetiti sa vizuelnom kulturom”, govori Latković.

Cilj izložbe je afirmacija dizajna, čemu je doprinio i sam proces istraživanja, “jer samim postavljanjem pitanja o porijeklu i načinu nabavke loga ljudi sa druge strane su morali da se zamisle nad svojim logom koji nerijetko uzimaju zdravo za gotovo, kao puki ukras”. Latković ističe i da da grafički dizajn predstavlja vid umjetnosti, te objašnjava: “Sve mi se čini da je neko nekad smislio izraze ‘slobodna’ i ‘primijenjena’ umjetnost, kao korisne u opisivanju izvjesnih razlika u procesima stvaranja, a ti se termini danas najčešće iz čistog neznanja koriste da se ova druga ‘niža’ izbaci iz polja ‘prave’ umjetnosti. Ja sam grafički dizajner i likovni sam umjetnik. Čak imam argument i formalne prirode. Naime, studije grafičkog dizajna sam na istoimenoj katedri završio na Visokoj školi likovnih umjetnosti u Bratislavi, a u tituli mi takođe piše da sam magistar of Fine Arts, isto kao i moji vršnjaci sa slikarstva, fotografije, vajarstva ili keramike. Termini su nužni da bi uspostavili napredniju komunikaciju, ali koja je nerijetko žrtva jezičkih čistunaca i neznavenih kompjuteraša. Danas u crnogorskom jeziku imamo turcizam ‘zanat’, koji se u izvornom obliku (sanat) nalazi u nazivima turskih škola sličnih onoj koju sam ja završio u EU. Ako pak pitamo Rusa on će za umjetnost reći ‘iskustvo’. Da zaključim, dizajn jeste umjetnost jer je međudisciplinarni spoj umijeća, tehničke spretnosti i iskustva... Bilo bi zanimljivo čuti odgovor na vaše pitanje i od urednika iz Crnogorske akademije nauka i umjetnosti koji ovih dana pripremaju Leksikon crnogorske likovne umjetnosti. Onda bi odgovor na vaše pitanje zasigurno bio odričan, i to bez obzira na 21. ili neki drugi vijek”, zaključuje on.

Na pitanje kakva je pozicija grafičkih dizajnera u Crnoj Gori, kako sa profesionalnog gledišta tako i sa umjetničkog, Latković ističe da se nada da će ovo predstavljanje osvijestiti dizajnere i uputiti ih da njihovo pozicioniranje u društvu sami pokreću. “Sama izložba “Konkurs” je najbolji odgovor na ovo pitanje. Dodaću i još nešto što se na njoj ne može primijetiti. Naime, u sakupljanju građe sam se iznenadio koliko mojih kolega ima devijantan odnos ka svome djelu, koje je čak i nagrađeno. Ta devijacija ide do toga da sam autor ne posjeduje logo koji je nacrtao i ne mari za to. Najlakše je kritikovati druge, tipa štamparije koje mahom uz svoje materijalne proizvodne usluge nude i nematerijalnu uslugu dizajna gratis, ali pozicioniranje grafičkih dizajnera ipak mora da krene od njih samih. Nadam se da će ova izložba to osvijestiti makar kod nekoliko kolega”, poručuje on.

Istraživanje Nikole Latkovića, koji je i vanredni profesor na Fakultetu vizuelnih umjetnosti Univerziteta Mediteran, bilo je intenzivno i kratko, “ni pola godine”, kaže on i najavljuje da se nastavlja.

“Istraživanje je tek započeto. Izložba je tek prvi kolokvijum u toj studiji. Ima tu još mnogo posla, ali koje je za mene inspirativno kao i kad oblikujem znak, knjigu ili plakat. Zagnjuriti se u slojeve istorije, tragati za dokazima postojanja sopstvene struke, razmjena mišljenja i energija sa ljudima među kojima povremeno sretnete slične zaluđenike, sve je to dijalog koji meni prija i ojačava mi temelje u ovo digitalno vrijeme neovarvarstva. Kada je bilo moguće, sakupljao sam i raspise konkursa kako bih u daljem istraživanju, nadam se uz stručnu pomoć i oponenturu kolega, izvukao zajedničke zaključke o tome šta može i mora da se unaprijedi po pitanju javnih nabavki u domenu umjetnosti i intelektualne svojine. Poređenje raspisa bi trebalo da da odgovore na pitanja njihove svrsishodnosti i uticaja raznih aspekata na kreaciju: sadržinskih, formalno-pravnih, materijalnih,... da li se ostavlja dovoljno vremena za kreaciju. Građa je tu i sada se mora ‘sažvakati’ sa svih strana”, zaključak je Latkovića.

U postavci i grb Crne Gore, logo KAT-a, Mali grb Podgorice

Kako postavka obuhvata više od stoptinu radova, “Vijesti” je zanimalo i da li sam autor postavke može izdvojiti neka od najzanimljivijih radova koja bi publici bili interesantni. On ističe da je postavka nastala potpuno objektivno, bez miješanja njegovog ličnog suda za lijepo.

“U toku sakupljanja sam sopstveni sud ostavio za sebe, jer ne želim da svojim sudom dovodim u pitanje završenu porceduru, jer to nije poenta. Moj sud nije prisutan ni u galerijskoj postavci, zato što je to jedna puka hronološka vizuelna statistika. Ipak, ako već pitate, moram da istaknem nekoliko logoa koji se ističu po skladu idejnog i grafičkog rješenja i po ‘žilavosti’ upotrebe, a to su: KAT (1973), RTCG (1995), CBCG (2002), Mali grb Podgorice (2006) i CEDIS (2016)”, istakao je Latković.

Publici izložbe možda bude zanimljivo i da je istaknut i grb Crne Gore, koji je takođe usvojen nakon pozivnog konkursa za njegovo rješenje 2004. godine.

( Jelena Kontić )