Velika razlika o odnosu prema ženi u Podgorici i na sjeveru

Od kako je njemačka feministkinja i komunistkinja Klara Cetkin, 1911. godine pokrenula obilježavanje Dana žena, jednom godišnje širom svijeta proslavlja se praznik koji slavi borbu za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost muškaraca i žena.

U Crnoj Gori, 8. mart prvi put je proslavljen 1945, a ove godine osim Crnogorki, praznik će u Podgorici proslaviti i članice Internacionalnog kluba žena, koji čine dame iz raznih krajeva svijeta.

U razgovoru za “Vijesti”, Miriam Mainka iz Njemačke, Elena Sekulović iz Rumunije, Monika Dmočovska iz Poljske i Virdžinija Čihota iz Zimbabvea, pričale su o tome kako će proslaviti 8. mart u Crnoj Gori, kako se taj praznik obilježava u njihovim zemljama, kakav je danas status žena prema njihovom mišljenju...

„Upoznala sam puno Crnogorki i one su prilično zadovoljne njihovim statusom i jednakim pravima u odnosu na muškarce. Naravno, situacija će se popravljati sa rastom ekonomije u vašoj zemlji, kako se Crna Gora bude razvijala i bližila Evropskoj uniji“, poručuje Dmočovska. Mainka koja je već tri godine živi u Podgorici, Crnogorke vidi kao ponosne i nezavisne žene.

„Sa druge strane, društvo vrši veliki pritisak na njih. Velika je razlika i između žena u Podgorici i onih iz gradova na sjeveru. U glavnom gradu one su nezavisnije i modernije. Na sjeveru je dominantna tradicija“, zaključuje ona.

„Meni to ne predstavlja problem, ako je to ono što žene žele. Ako želi da bude posvećena porodici, to je divno. Problem je ženama koje trpe nasilje i koje muškarci gledaju kao predmet. Kada zatraže pomoć policije, oni je vraćaju kući trudeći se da je ‘pomire’ sa porodicom“, priča Mainka, i ponovo ističe da je situacija u Podgorici pretežno drugačija.

„Ovdje su žene glavni pokretač u svemu. Muškarci jesu na položajima, ali po mom iskustvu, ako želiš da se nešto završi obrati se ženi“, uz osmijeh poručuje Mainka.

Dmočovska navodi da status žena u svijetu zavisi od kulture i njihovog ekonomskog statusa.

“U našoj tradiciji, jer smo hrišćanska zemlja, žene su oduvijek imale ne samo jednakost u odnosu na muškarce, već su i privilegovane i tretiraju se sa velikim poštovanjem“, objašnjava ona i dodaje da su Poljakinje veoma su aktivne i u politici, pa je Poljska imala dvije premijerke u posljednjih pet godina.

S obzirom na to da je i zapadnog dijela Evrope, Mainka kaže da je od malena vaspitana da su žene jednake u odnosu na muškarce.

„Zato mi je bilo teško da razumijem da i u Njemačkoj još uvijek postoji nejednakost. Žene ne zarađuju koliko i muškarci. Nisu jednako zastupljene u politici i na ekonomskim pozicijama. Ne govorim ovdje o našoj kancelarki, već o procentima kada se radi o visokim funkcijama“, odgovara ona.

Ipak, ona je uvjerena da se svake godine situacija mijenja nabolje, iako u nekim zemljama žene još uvijek tretiraju kao svojinu.

„Žene se udaju po dogovoru porodica. Treba dosta raditi da bi se takve navike promijenile, ali samo zato što se nešto radi generacijama, ne znači i da je ispravno“, smatra Mainka.

Situacijom u svojoj zemlji nije zadovoljna ni Čihota.

„U Zimbabveu se jednakost polova garantuje ustavom, ali ne i u praksi. Žene čine 52 odsto populacije u zemlji, ali nisu prisutne na visokim funkcijama u parlamentu i Vladi. Više od 60 odsto radnika u poljoprivredi su žene, ali one ne dobijaju zaradu“, nabraja ona i dodaje da su žene u tamo i dalje marginalizovane.

Sekulović je takođe svjesna da je, iako svi zaslužuju jednake šanse i uslove, put do postizanja potpune jednakosti dug.

„Jednakost dolazi sa cijenom i to je mač sa dvije oštrice. Mislim da žene treba prvo da odrede prioritete, a zatim se bore se za svoja prava. Žene treba mudro da odaberu bitke“, ističe ona.

Kako će proslaviti praznik

Dmočovska je u Poljskoj, nakon što je doktorirala međunarodne odnose, radila za poljskog predsjednika, a u Podgoricu je došla prošlog septembra su suprugom, poljskim ambasadorom u Crnoj Gori.

Mainka je prije tri godine došla u Podgoricu sa suprugom koji radi u Ambasadi Njemačke. Okupljaju se u Internacionalnom klubu žena. Na pitanje kako će proslaviti 8. mart, Mainka ona otkriva da će tek od ove godine Dan žena biti zvaničan, državni praznik u Berlinu.

„Nismo planirali ništa posebno. Dan žena je za nas nešto prilično novo, jer smo prvi put za taj praznik čuli prije sedam godina u Rusiji. U Njemačkoj postaje sve popularniji. Mi uglavnom proslavljamo Dan majki u maju. Ove godine ipak, biće obilježeno stotinu godina od kako su žene u Njemačkoj dobile pravo glasa“, pojasnila je Mainka.

Sa druge strane, u Zimbabveu je ovo ustaljeni nacionalni praznik.

„Kao i u svakoj zemlji i u Zimbabveu se proslavlja Dan žena, i prepoznaje se značaj tog praznika, pa zajednički proslavljamo ekonomska politička i socijalna dostignuća žena, sa nadom da će i žene iz Zimbabvea prepoznati svoj značaj. To je prilika da se osvrnemo na postignuti napredak, ali i pozove na dodatne promjene i istakne hrabrost običnih žena koje su imale neobične i kompleksne uloge u istoriji i zajednici“, pojašnjava Čihota.

Kako kaže, njihova Vlada tog dana udružuje snage sa Ujedinjenim nacijama, kako bi se istakle žene koje su doprinijele razvoju drugih žena i djevojčica.

U Rumuniji i Poljskoj ovaj praznik se proslavlja veoma slično kao i u Crnoj Gori.

„Rumunija i Crna Gora su zemlje slične po mentalitetu, pa se ni proslava 8. marta ne razlikuje. U obije zemlje slavi se uloga žene i majke u društvu, a djeca igraju najveću ulogu u proslavi ovog dana“, kaže Sekulović, koja je udata u Crnoj Gori.

( Mirela Zogović )