Gastronomija pod Trebjesom: Prazni tanjiri govore da su na pravom putu

Gordon Remzi, Džejmi Oliver i Volfgang Pak kuvari su za koje kažu da su umjetnici i zvijezde.

Profesorica u nikšićkoj Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi Jelena Nenezić, strukovni menadžer gastronomije, smatra da su možda mediji i zvijede kulinarstva doprinijeli da se sve veći broj učenika nakon završene osnovne škole odluči za gastronomiju. Makar je tako slučaj sa gradom pod Trebjesom.

“Prije devet godina, kada sam počela da radim, bilo je kombinovano odjeljenje - po 15 učenika kuvara i konobara. Posljednje dvije godine upisujemo dva odjeljenja kuvara i jedno konobara. Mislim da su i djeca i roditelji shvatili važnost zanata. Škola je jedna od rijetkih koja danas pruža zaposlenje odmah nakon završetka. Sa druge strane, mislim da su i mediji dosta doprinijeli popularizaciji samog zanata jer su kuvari postali medijske ličnosti, a vjerujem da i to negdje privlači djecu”.

Kako je kazala, ne samo da raste broj zainteresovanih učenika za smjer kuvarstva, nego je sve više učenika sa odličnim i vrlo dobrim uspjehom koji se odlučuju da upišu pomenuti smjer.

Jedna od njih je i Marija Jovanović, učenica drugog razreda.

“Zaista volim kuvarstvo i uvijek sam imala želju da to upišem. Kako sam osnovnu školu završila sa odličnim uspjehom, većina nije bila zadovoljna mojim izborom, ali ipak sam poslušala sebe. I evo drugi sam razred i mogu reći da se nijesam pokajala”.

A i njeni ukućani su vrlo brzo shvatili da je Marija napravila pravi izbor. Svjedoče o tome najbolje prazni tanjiri nakon ručka koji spremi.

“I prije upisa bavila sam se kulinarstvom. To su uglavnom bile kiflice, krofne. Sada pravim neka malo teža jela i kući su svi zadovoljni kada spremim ručak. Dosta gledam i emisije stranih kuvara, posebno Džejmi Olivera, često pravim jela po nekon receptu koji nađem na internetu”, kaže Marija koja namjerava da nakon trogodišnjeg školovanja produži četvrtu godinu, a zatim, najvjerovatnije, da upiše fakultet u Beogradu.

Kaže da se nada da će uspjeti da ostvari planove, a što se posla tiče vjeruje da će to biti van Crne Gore.

“Kuvarstvo je zaista prelijepo zanimanje. Posao sam kroz školu još više zavoljela i preporučila bih i drugima koji vole gastronomiju, a razmišljaju šta da upišu, da se ne dvoume i da upišu kuvarstvo”.

Dragana Savičić je nakon osnovne škole napravila veliki korak – promijenila grad, društvo i upisala za kuvara, iako nije bila sigurna da li je to pravi posao za nju. Svega pola godine kasnije, kaže da je shvatila da je napravila pravi izbor.

“Iz Pljevalja sam i iako u mom gradu postoji ovaj smjer željela sam da budem sa sestrom, koja je ovdje upisala srednju školu, kao i da promijenim sredinu. Htjela sam neki drugi smjer da upišem, ali roditelji su mi preporučili kuvarstvo. Rekli su da ću lako naći posao, a i stalno sam nešto u kuhinji spremala. Prelomila sam bukvalno na dan upisa. Čim je krenula praksa odmah mi se posao dopao”.

Sa kuhinjom je uvijek bila “u dobrim odnosima”, pa je od malih nogu naučila da sprema neka laganija jela, jednostavnije kolače. Sada je već i “složeniji meni” često na njenom repertoaru. A kolači joj, kako kaže, posebno dobro idu od ruke.

“Kolače pravim da iznenadim sestru i to najviše volim da uradim. Posebno volim da pravim čokoladne mafine. Ujak mi je veliki uzor u svemu. Kada je probao jedno moje jelo, rekao mi je da ću da nadmašim sve kuvare. Meni je to bilo dovoljno”, sa osmijehom kaže Dragana koja se nada da će upisati fakultet.

Ona poručuje osnovcima da ne upisuju ako samo žele da imaju upisanu srednju školu.

“Ovo mogu upisati samo ako ih taj posao interesuje, ako žele da se time bave u budućnosti i ako to vole. Samo tako će biti uspješni u svom poslu”.

Kada se priča o kuvanju, uglavnom se, po šablonu, pominju i žene. A opet, najbolji svjetski kuvari su muškarci.

Aleksu Karadžića to uopšte ne čudi jer njemu je kuvanje oduvijek bilo omiljen hobi.

“Uvijek sam bio lijen za knjigu, ali ne i za kuhinju. Kući redovno spremam, i to najčešće jela od mesa. Najviše volim da spremim šnicle u raznim marinadama. Kada sam sam kod kuće, uglavnom nemam šta da radim, a kako su svi zauzeti, onda uzmem da skuvam ručak. Moji uvijek budu oduševljeni”.

Kako kaže, za kuvara nije upisao zato što je to morao, već zato što taj posao voli. A voli i da “pozajmi” neki recept od Olivera i Remzija. Najviše voli klasična jela, a od ukusa najbolje mu odgovara ljuto. “Sviđa mi se praksa kako u školi, tako i po restoranima jer se najviše nauči. Planiram da ljeti radim i da nakon četvrtog razreda nađem posao u nekom dobrom restoranu”, kaže Aleksa i priznaje da su u njegovom odjeljenju momci bolji kuvari od djevojaka.

I profesorica Nenezić dodaje da ne samo da su momci bolji u spremanju jela, već su i više zainteresovani za posao, a i brojniji su u razredu.

Zamjenik šefa kuhinje u “Splendidu” nikšićki je đak

“U koji god ugostiteljski objekat u Nikšiću da uđem radi bar po jedan moj učenik. Jedan je zamjenik šefa kuhinje u hotelu ‘Splendid’ i jako je uspješan, dosta njih radi u inostranstvu. Svi oni koji su bili zainteresovani za ovaj posao i nijesu silom upisali, uglavnom rade”, kazala je Nenezić.

Kako je istakla, dobra praksa koju učenici obavljaju kako u školi, gdje imaju opremljenu kuhinju, tako i po hotelima i restoranima u gradu i na primorju, dodatno ih motiviše za posao, ali im i omogući da nakon tri godine budu sposobni za rad.

Iako nemaju smjer za poslastičara, veoma su se dobro pokazali u spremanju deserta.

“Za ovo devet godina, koliko radim, na državnim i regionalnim takmičenjima osvojili smo šest zlatnih i četiri srebrne medalje. Najčešće briljiramo u desertima. Često se dešava, posebno pred takmičenje, da učenici dođu sa nekim kreativnim idejama koje nađu na internetu”, kaže Nenezić i dodaje da je neizostavno fotografisanje jela nakon praktične nastave, a onda i degustiranje.

( Svetlana Mandić )